Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
utorak, 10.05.2022.
Miran
Kao statisti u filmu. Tako prolaze. Na traci. Parovi, majke, momci, cure.
Mir je. Nema nikog da širi nervozu. Sjedim, pojeo sam komad pizze, legao mi je dobro
Nitko maske nema. Nestale su. Gledam muške. Kratke hlače, dresovi. Eno lika sa TV dnevnika. I on u kratkim hlačama. Žena s psom. Žena gasi cigaretu. Mršava plavuša prolazi pokraj prsate majke. Žena s cigaretom sjeda pokraj mene i pali još jednu. Tipka.
Mršavica se vraća iz pekare. Žena s cigaretom se grli s drugom ženom. Bacila je cigaretu tek zapaljenu.
TV lice mi zamaklo. Cure oslobađaju renta bicikle. Prolazi lik koji navija za moj klub. Imamo istu majicu, ali meni bolje stoji. Zove me majstor, vjerojatno mu treba posudba, ne javljam mu se.
Momak došao travu kositi. Čudno zgodan. Visok, jak, pristao. Dječak otvara bocu vode. Stariji muškarac, vitak, u pomno ispeglanoj košulji ulazi u pekaru. Gospođa iz kemijske čistionice ima pauzu i pali cigaretu.
Djed s unukom prolazi preko tek pokošenog hupsera. Tetovirani tata dodaje sinu autić. Majka i kćer teenagerica ulaze u pekaru. Momku se gasi kosilica. Djed i unuk ga gledaju.
Tata gura kolica, na ruci nosi bebu u ružnom crvenom bodiju.Netko mi sjeda iza leđa, a ne vidim tko. Niti me zanima.
Mir je.
Mirno je.
Javit ću se sada majstoru, samo da još udahnem.
....
Oznake: mir
