Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
nedjelja, 31.10.2021.
Čeona lampa u magli (Squid games)
....
Trčim ja po mraku, siječem noćnu magluštinu. Nije da se reklamiram, nisam nikakva trkačka zvijezda. Al baš siječem maglu! Svijetlom čeone lampe. Usmjerim pokretom glave. Gdje gledam tu mrak nestaje i ja vidim.
Trčim, uski snop svijetla pokazuje mi stazu. Osvjetljava i moj dah. Na trenutke vizualno atraktivno. Sve dok ne ispuhnem i sitne kapljice sline. Aerosol. Tako se dakle zaraza širi! Malo zakašljem oko sebe. Pa te čestice lete osvjetljene i gube se u zrncima magle .
Nemam publike. Nikog. Svejedno se trudim da mi većina izdaha budu čisti. Sam sam sebi tako prihvatljiviji. Vizualno.
Moja je nova lampa the gadget! Uzbudljiva spravica. Puni se kao mobitel. Lagana je. Lijepa! je Svijeti bijelo. Slabije, jako i blješteće. Svijetli ona i crveno. Stalno i treptavo. Kad trepće crveno, pomalo je sablasno oko mene.
U mraku, na uskoj stazi nasipa nailazim na dvije crvene točke. Kao krijesnice su u letu. Zimskom letu. Znam, netko šeće pse. Sa lampicom u ogrlicama. Pa cucki u igri mijenjaju strane. Dva su. I gazda. Ili gazdarica. On ili ona bez ikakva svijetla. Ni mobitel. Cigareta. Ništa.
Ne stižem ih osmotriti. Ni nju, ako je ženska, u što sumnjam. Nemam predrasude, al žene nisu glupe kao mi muški. Da šeću u mraku i magluštini. Ne stignem pogledati ni pse. Samo znam da su bili srednje građe. Kratak je to i ne baš ugodan susret.
Nije mi moja umjetna svjetlost omogućila da ih vidim, ali ih nisam ni uznemirio. Pse. Pripremio sam ih za moje približavanje. Svijetlio sam. Bio vidljiv. Želio vidjeti oko sebe. Osjećao sam se sigurnijim.
Par stotina metara dalje, prema Mladosti namjeravao sam lijevo skrenuti. Nasipom u potpunu nevidljivost. Da dam lampi na dodatnoj važnosti! Osvrtao sam se, tražio u magli široko skretanje. I fulao sam ga! Vratio me put natrag na Jarun.
Protrčao sam kraj skupine klinaca. 'Klinci traže zabavu....dole, dole na ulici". Nije baš ugodno ni njima ni meni, pa ih zaobilazim. Vraćam se prema nasipu. Lakše je tamo, krug je osvjetljen. Iz mraka probija muzika uličnih tuluma. Pomalo zavidim mladosti. Ali ne pretjerujem, svako doba nosi svoje. A i mora da im je hladno....OK valjda ih mladost, ljubav i mrcu alkohola grije.
......
Volim svoj novi gadget! Godinama nisam htio ni probati tako nešto....Valjda jer su ga i drugi nosili. Činilo mi se da su nehrabri ti osvjetljeni trkači. Prestrašeni, nesnalažljivi, neodvažni. A sad...niti sam ja plašljiv, niti nespretan, samo prihvaćam da imam naučiti usput od drugih. Probati pa kako bude.
.......
Kakve to veze ima s drugim dijelom naslova ove pričice? Pisane u duhu promijenjenog nadimka autora. Malo veze ima. Ali ima. Pa ako mi narativno umijeće dozvoli da ga razumljivo prenesem, bit ću zadovoljan.
Neću pričati o toj korejskoj seriji puno. Pogledali su je prvo oni koji to nisu trebali. Klinci. Pa mi objašnjavaju! "E sad će ti ovog ubiti, sad će ovom vaditi organe! Nemoj to gledati, okrutno je!!!" Majko mila....da bar ima načina da im se ne dozvoli gledanje!
Opet, kakve veze ima nošenje čeone lampe i buljenje u razvikanu serija? Tamanjenje Korejaca gledam s pola oka. Doista! Pustim seriju dok se mučim čisteći šipke. Svi ih doma jedu, jedini ih ja čistim! Za dnevnu dozu trebaju nam bar 4 velika. To mi runjenje odnese cijelu jednu epizodu od 50tak minuta. A prvo nožem gulim koru, pa dok gledam kako lipti krv na ekranu, tako pratim kako se meni cijedi crvenkasti sok po rukama. Usporedba je besmislena ali efektna. Ne dobijem ja nikakve porive na nasilje! Samo želim ustati jer me leđa bole. Ukočim se.
Al seriju gledam jer ju drugi gledaju. Točka. Pričaju o njoj. Pljuju. Uzdižu. Hvale se kako ju uopće negledaju. Gadi im se jer svi pričaju o njoj. Ili pitaju jeli ima u C&A, H&Mu, Pepcu majica za djecu na tu seriju. Što sumnjam, ipak je mrcu neprikladna....
Ja sam odlučio biti običan pa pogledati siromašne i očajne prezadužene Južnokorejce. Pokoriti se općoj znatiželji. Koja ubija, kako to poslovica kaže. Al želim da vidim što i drugi. Da budem kao drugi, kako mi novoizabrani nick sugerira. Dio nečega običnog, možda i trivijalnog. Ali kog briga! Ionako će snimati sezone dok ne dosade svima ili dok im ne ponestane Korejaca. A možda naprave spin off. Igre Lignji - Hrvatska. Pustih otoka imamo! "Gumi-gumi, školica..." Tko ne preskoči dovoljno visoko ili tropne, bude eliminiran. Usput promoviramo turizam!
....
Da privedem kraju, zavarim i pospojim koliko mogu ove dvije sličice kasne dvijetisućedvadesetprve...Nekako slično me motiviralo staviti lampu za noćno trčanje i gledati popularni TV program. Zato jer vidim da i drugi to čine. Gledaju zaboravljiv i intrigantan program. Zato sam i lampicu na čelo metnuo. Jer i drugi to čine s nekom svrhom. Da se vidi kroz mrak.
I stvarno mi je draga ta stvarčica, lampica koja me čini vidljivim!
....
