Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
subota, 11.09.2021.
PITAŠ ME...
...zašto TI?
Da si tako obična.
Pa velim.
Tražim nekog u kome se mogu zrcaliti.
U Svemiru je vječna tama kada se okrenem kao astronaut od Sunca. Kada ne gledam u Sunce, gledam u mrak. Jer svijetla nema ako se nema u čemu odraziti.
Vele da na rubu Sunčeva sustava, za razliku od užarenog jajeta kao na Zemlji, Sunce izgleda samo kao malo svijetlija zvijezda na nebeskom svodu.
Zašto TI, pitaš me?
Jer ako se okrenem od izvora svjetlosti, sve oko mene je mrak. Pa mi treba nešto...zapravo netko da se u njemu reflektiram. Da bude negdje blizu i da se kreće mojom brzinom.
Da se mogu okrenuti od izvora svjetlosti i blještavila koje dugo ne mogu podnositi i u postojanju tvoje prisutnosti, da vidim i odraz sebe, kao odbljesak života. Kao dokaz da postojim.
Zato nam trebaju drugi. Da u njima otkrijemo svoje postojanje.
Eto, zato TI.
I hvala ti!
....
Oznake: Voda i Svemir
