Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
petak, 23.07.2021.
UHOĐENJE
......
Znaš, sad ti uhodiš mene.
Nije fer.
Rekla si da ne pišem ni tebi ni o tebi.
I dovoljno dugo to ne radim.
I sada ja ne želim da ti čitaš što pišem.
Rekla si da me ionako ne čitaš.
A ne vjerujem ti.
I smiješno je...
....
Ovo je moj prostor.
Ti si izišla iz njega.
Ostavi me onda potpuno na miru.
Da pišem po svojoj volji.
Znam da dolaziš ovdje.
Ako ja mijenjam staze trčanja i hodanja da te ne uznemiravam onda i ti poštuj moj Prostor.
Imam tu svoj mali svijet. Ljude koje čitam.
Imam i ljude s kojima dijelim misli.
O tome kako se osjećamo, što želimo.
Predivne ljude.
Nisam te uhodio.
Nisi me trebala onako uspoređivati.
Tražio sam uzorke da vidim s kim me uspoređuješ.
Istraživao sam tvoje davne tragove.
Grozni tjedni.
Bilo pa prošlo.
Nisam te uhodio kao ti mene. Onda sa lažnim imenom.
Znaš, to je bilo ružno.
Nismo više jednaki.
Piši i ti negdje pa te ja neću čitati.
Jer sam to uvježbao.
Toliko me malo znaš, al znaš da sam ludo uporan.
Ne bih preživio da nisam.
Vježbao sam da te ne tražim.
Uspio sam.
I znaš to.
Nemoj ni ti mene uhoditi.
Dolaziti me čitati.
Osjetim to.
I nije mi ugodno.
Želim svoj Prostor.
...
Oznake: Stalker
javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 21:25 •
0 Komentara •
Print •
#
