Gajeva ulica: Evo napokon novosti u zagrebačkoj biciklističkoj infrastrukturi!Detalj novouređene i još neotvorene Gajeve ulice, snimljen jučer, 29.11.2016. Snimio: Vanja Već dugo vremena nije bilo bitnijih (dobrih) novosti vezanih uz zagrebačku biciklističku infrastrukturu - posljednja je bila, ako se ne varam, otvaranje nove biciklističke staze od Buzina do Velog polja u smjeru Velike Gorice (nisam ju još posjetio, ali kažu da je staza vrlo dobra uz tek poneki promašeni detalj), a prije toga .. eh, teško je sjetiti se, valjda dugo očekivana promjena gradskog kursa kojom se umjesto omraženih i jedva upotrebljivih spirala za parkiranje bicikala napokon počinju postavljati korisnicima i biciklima puno ugodnije "klamerice". Ali, kako ovih dana očekujemo otvaranje novouređene Gajeve ulice saznao sam od kolega u "Sindikatu biciklista" kako su, na opće iznenađenje, uočili novosti u uređenju biciklističkog prometa u toj ulici! Posljednjih smo godina navikli da se to pitanje rješavalo uglavnom politikom "kista i boje" tj. postavljanjem (farbanjem ) biciklističke staze na pločnik čime nisu bili sretni niti pješaci niti biciklisti jer je na uskim gradskim pločnicima u pravilu nemoguće naći dovoljno mjesta za jedne i druge i onda se takvim stazama zapravo samo unosio razdor između tih dviju "nemotoriziranih" grupa u prometu. Najbolji (odnosno najgori) primjer za to je uvođenje biciklističke staze uz južni "zeleni val" (smjer istok) gdje jedva da ima mjesta za mimoilaženje pješaka i biciklista, a kad se uz to dodaju posebni problemi na nekim istaknutim mjestima (recimo, prekid staze u blizini križanja sa Trgom kralja Tomislava) cijela je ta priča posve promašena. S druge se strane pokazalo da je biciklistička traka uz sjeverni "zeleni val" (smjer zapad) jedna od najboljih u gradu jer ne dovodi do konflikata između pješaka i biciklista i ona zapravo ima samo jedan bitan problem (vrlo važan) - izrazito loše riješen završetak staze kod Savske ceste na kojem biciklisti nemaju mogućnost normalnog prelaska na cestu već su po zakonu osuđeni da se prije inače vrlo prometnog raskršća siđu s bicikla i uguraju se među pješake (bilo bi puno bolje i sigurnije da se staza nastavila preko raskršća pa da se tamo biciklisti prebace na sjevernu stranu Klaićeve ulice). Izrazito loš primjer biciklističke staze na južnom "zelenom valu" (Interkonti - Sheraton) kojom se pješacima oduzima gotovo pola pločnika i dovodi u konflikt bicikliste i pješake. Snimio: Vanja Nešto bolji (zbog veće širine pločnika), ali još uvijek nedovoljno dobar pristup rješavanju biciklističkog prometa - Petrinjska ulica. Snimio: Vanja Dobro rješenje biciklističkog prometa - biciklistička traka na sjevernom "zelenom valu" (Džamija - HNK). Snimio: Vanja No, vratimo se mi Gajevoj ulici koja donosi dvije velike novosti, uvođenje "sharrowsa" i "Bike boxova", prometne signalizacije kakve još nije bilo u Zagrebu, no česta je u drugim zemljama. Prije svega tu su "sharrowsi" (Hrvatski prijevod: oznake za zajedničko prometovanje biciklista s motornim vozilima na kolniku) koji bi vozačima motornih vozila trebali sugerirati da je ta prometna traka namijenjena i za biciklističku upotrebu te da na njih obratiti posebnu pažnju. Zagreb je do sada imao tek nekoliko takvih znakova, u Rakovčevoj ulici, koji su tamo (kako sam načuo ... ) postavljeni ilegalno. No, u svijetu takvih znakova ima puno, a ponajviše u jednosmjernim ulicama gdje je biciklistima dozvoljen promet i u smjeru suprotnome dozvoljenom motornim vozilima. Ovdje to nije slučaj (na žalost, mislim da bi se našlo prostora i za takvu primjenu), ali ... ipak je to presedan koji će, nadam se, zaživjeti i u drugim ulicama. Druga novost je pojavljivanje "bike-boxova" (Hrvatski prijevod: površina za zaustavljanje biciklista u raskrižju) koji bi na mjestima gdje su biciklisti najugroženiji (pri polasku na raskršćima) dodatno povećalo njihovu sigurnost dajući im bolju vidljivost i prostor da uhvate brzinu kojom se mogu dalje rkretati ravnopravno sa ostalim vozilima. U drugim zemljama su ti "boxovi" nešto rjeđi od "sharrowsa" i često se rade na mjestima gdje biciklisti žele/moraju mijenjati smjer i trebaju pričekati trenutak za prolazak (npr. kod lijevog skretanja). "Sharrowsi" u Gajevoj ulici - na žalost, ostaje problem nedovoljnog razmaka uz parkirane aute čija vrata pri otvaranju ugrožavaju bicikliste - vpzači auta (i ja sam među njima ) pogledajte OVDJE kako je jednostavno spriječiti takve probleme! Snimio: Vanja "Bike box" na pristupu Gajeve ulice Teslinoj - uočite nepravilan položaj bijele linije za zaustavljanje! Snimio: Vanja. (neke od primjena ovih znakova pogledajte i u OVOM mojem članku napisanom za web portal Pogledaj.to prije dvije godine) Nadam se da će ovi noviteti zaživjeti u prometu i da će ih se svi vozači (i motornih vozila i bicikala) i pridržavati! Za kraj, još kratki spomen dva najvažnija od nekoliko sitnih minusa - bijele poprečne trake za zaustavljanje motornih vozila moraju biti postavljene prije, a ne nakon "bile boxova" (kao što je sada) jer se automobili moraju zaustaviti iza njih, a isto tako ni prijelazi postojećih biciklističkih staza (oba zelena vala) preko zebri nisu izvedeni u skladu sa propisima (uz bijele kvadrate s obje strane). Nadam se da će ti detalji uskoro biti ispravljeni obzirom da "Sindikat biciklista" upravo priprema dopis za građevinsku inspekciju i MUP. Oznake: bicikl, Gajeva ulica, centar, sharrow, bike box |
Počasne tribine (u hladu breza) ... |
Druga smjena na gablecu |
Jarunski Francek u opasnosti!
Prije dvije godine, u prosincu 2014., je PimpMyPump ekipa oslikala jednog od ne toliko poznatih gradskih "Franceka", onoga na kraju ulice Jarun ... meni osobno je to jedan od njihovih najdražih radova, od kompozicije do boja.
Fotka je preuzeta sa Facebook profila PimpMyPump ekipe, snimljeno u prosincu 2014. I, kako vrijeme prolazi tako blijedi i boja, a oslikane pumpe padaju u zaborav i privlače sve manje pozornosti ... ali kad sam jučer prolazio kroz taj kvart poželio sam ponovo vidjeti taj njihov rad, skrenuo sam u ulicu Jarun ... i iamo što vidjeti! Uz samu pumpu je naguran neregistriran kombi, očito zreo za otpad, koji je očito svom gazdi smetao u dvorištu pa ga je na tko zna koji način ugurao u taj mali prostor između "Franceka" i zida kuće. Francek se čak malo naherio, proces parkiranja sigurno nije išao glatko ... Znam da "Franceki" nisu zaštićena kulturna dobra, ali mi je ipak baš žao što je njegov "integritet" narušen na takav način ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Oznake: Jarun, trešnjevka, PimpMyPump, Francek, pumpa za vodu |
Još jedan novi eksponat za muzej dječjih igrališta - ovaj put na Trnju!Pored ulice Kruge. Snimio: Vanja Prošle su točno dvije godine (i još deset dana) od OVOG mog teksta u kojem sam se pohvalio kako sam u Zapruđu pronašao još jednu, do tada meni nepoznatu, staru spravu na dječjem igralištu u centru naselja ... i, jučer sam prolazio Trnjem i na dječjem igralištu u blizini ulice Kruge (iza zgrade Vodoprivrede) pronašao sam još jednu do sada neviđenu, još jednu varijaciju na temu lokomotive, s time što je ovaj ovdje "model" elaboriraniji od do sada poznatih! Za one koji me ne prate redovno, početkom 2014. godine sam u OVOM tekstu objavljenom na portalu Pogledaj.to predložio osnivanje Muzeja dječjih igrališta ... a ova bi lokomotiva bila odličan eksponat u njemu! (za one koje više interesira ova tema, pogledajte OVDJE još jedan vezani tekst na mom blogu) Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Oznake: djeca, dječje igralište, lokomotiva, muzej, sprave, trnje, Kruge |
Što je dobro za jaja dobro je i za rit ... |
Mapiranje Trešnjevke: Prošetali smo se sjeverozapadnim trešnjevačkim susjedstvom (Kustošija, Oranice, Malešnica, Špansko)
U petak, 11.11.2016., još jednom smo se prošetali u okviru ovogodišnjeg niza šetnji trešnjevačkim susjedstvom. Polazna točka nam je bio sjeverozapadni kut Trešnjevke, ugao Ulice kralja Tomislava i Zagrebačke ulice, trasa šetnje nas je povela u smjeru zapada uzduž željezničke pruge, a potom smo se u luku uz potok Vrapčak prošetali nazad do trešnjevačkih granica, do ugla Zagrebačke avenije i Zagrebačke ceste. Vrijeme nas, na žalost, nije poslužilo - tokom cijele šetnje je padala kiša i uz hladno vrijeme i povremeni vjetar uvjeti za hodanje baš nisu bili ugodni ... no, pristiglo je ipak čak devetoro šetača od kojih je većina bila dobro opremljena za takve vremenske uvjete tako da smo prošli čitavom predviđenom trasom šetnje uz vrlo dobrodošlu pauzu u toplini usputnog kafića u kojem smo se ugrijali i popili zagrijavajuće napitke.
Tokom ove šetnje smo manje govorili o prošlosti, a više o sadašnjem stanju i mogućnostima koje budućnost nosi kvartovima koje smo posjetili. Ipak, za bolje razumijevanje sadašnjosti i budućnosti treba znati nešto i o prošlosti tako da ću ovdje dati neke od osnovnih podataka o kvartovima koji se nalaze sa te strane Trešnjevke. Prije svega treba spomenuti da je ova šetnja zapravo prirodni nastavak šetnje koju smo održali u proljeće 2016. pod nazivom "Tvornice Trešnjevke - Kolijevkom Trešnjevačke industrije" kada smo se prošetali od Zapadnog kolodvora sve do polazne točke ove šetnje. Sve što je tada rečeno o razvoju industrije uz željeznicu (što je i bio poticaj za razvoj Trešnjevke) vrijedi i za te zapadne krajeve, od Kustošije nadalje. Ali, na tom je području bilo stanovništva i prije nego što je započela "kolonizacija" Trešnjevke - naselja su se većinom poredala uzduž puta kojim se putovalo iz smjera zapada prema Gradecu, a koji je slijedio brežuljke koji su pružali sigurnost pred poplavama. Od istoka prema zapadu su tu bila naselja Kustošija, Gornje Vrabče (koje je bilo i sjedište općine kojoj su pripadali današnji trešnjevački kvartovi Jarun, Ljubljanica, Rudeš, Voltino i Prečko), Stenjevec i Podsused. Evo kratkih podataka o njima - kako su nekad glavne ustanove naselja bile crkva i škola, tako sam se zadržao na podacima vezanima uz njih! Trasa šetnje. Topografska karta iz 1914. godine. Topografska karta iz 1932. godine. Plan općine Kustošija iz 1944. godine. Kustošija: - osnovna škola osnovana je 1904. godine - crkva sv. Nikole Tavelića otvorena je 14.11.1943. kada je on bio tek blaženik i za otvaranje crkve potrebno je bilo dobaviti suglasnost Vatikana. Ona je i dobivena tako da je to prva crkva posvećena njemu u cijelome svijetu. Zanimljivost je priča koja kazuje da je idejni nacrt za crkvu dao književnik Miroslav Krleža. - industriju Kustošije je predstavljala ciglana (nekad u vlasništvu obitelji Müller), zatim Vojna pekara (danas objekat MUP-a u Ilici) te sa južne strane pruge, u Donjoj Kustošiji, tvornica olovaka TOZ, osnovana 1957., koja je ove godine otišla u stečaj. Treba spomenuti da se uz Zagrebačku cestu na kustošijanskoj strani nekad nalazio i vojni otpad zatvoren u 80-im godinama prošloga stoljeća (u studentsko doba sam još navraćao tamo po rabljene vojne čuturice!) - od kulturnih institucija Kustošija je imala i svoje kino na početku Vatrogasne ulice koje je na repertoaru obično imala akcijske, kung fu i erotske filmove. Zgrada kina je srušena prije desetak godina. - Kustošija je svojedobno imala i svoju općinu - 1937. se odcijepila od općine Gornje Vrabče i obuhvaćala je Gornju Kustošiju, zatim predjele od potoka Črnomerca pa do Vrapčaka na jugu (današnje Voltino koje se tad nazivalo Donja Kustošija, zatim Ljubljanicu, Rudeš i Staglišće sve do potoka Vrapčaka) te na zapad do današnje Granične ulice (otud i ime!) i južnije do Zagrebačke ceste. Općina je rasformirana završetkom Drugog svjetskog rata, a njeni sjeverni dijelovi su kasnije (od 1953.) pripojeni općini Črnomerec. - vrijedi spomenuti ideje za revitalizaciju park šume Grmoščica izložene u OVOM članku sa idejom uređenja šetnice od okretišta Črnomerec preko mosta preko Kustošijanske ceste koji je služio za prijevoz gline za ciglanu pa do Grmoščice otkud bi se moglo pješačkim nathodnikom (izgrađenim 1971.) prijeći željeznička pruga i zatim se spojiti na trasu Samoborčeka po kojoj bi, u skladu sa planovima iznesenim i u sklopu akcije "Zagreb za mene", trebala biti uređena pješačko-biciklističko-rekreativna staza sa pratećim sadržajima. Staza bi trebala biti magistralna biciklistička prometnica koja bi vezala sva zagrebačka zapadna predgrađa, Zaprešić i Samobor sa centrom grada. Vrapče: - područje Vrapča poklonjeno je darovnicom hrvatskog kralja 1217. godine, godinu izgradnje crkve nisam uspio naći - osnovna škola je otvorena točno na dan šetnje, 11.11.1863., u Gornjem Vrapču, dok je ona u Donjem Vrapču, pored Ilice, Osnovna škola Janka Draškovića, otvorena 1934. Škola je nekad bila domicilna za djecu iz Španskog, kao što je nekad i škola u Španskom (nakon osamostaljenja OŠ Špansko) bila domicilna za djecu iz Prečkog. - u Vrapču nije bilo puno industrije, tek TOZ koji se nalazio na granici sa Kustošijom te TEP u Oranicama. Danas se južno od željezničke pruge nalazi kontejnerski terminal HŽ-a (koji izaziva sporove susjedstva radi buke, mogućeg zagađenja i čestog zatvaranja rampi na Sokolskoj cesti), a pored njega su prostori MUP-a i ljevaonica umjetnina Ujević. - 1878. je otvorena Psihijatrijska bolnica Vrapče, a od 1923. i odjel u Jankomiru koji je danas samostalna psihijatrijska bolnica Sveti Ivan. - na području Donjeg Vrapča (istočno od potoka Vrapčaka) se nalazi i poznato groblje na kojem su se uz umrle bolesnike psihijatrijske bolnice pokapalo i lokalno stanovništvo, Posljednji ukopi su održani tokom 70-ih godina, nakon toga je groblje bilo napušteno i zapušteno da bi ga posljednjih godina uredio "Zrinjevac". Stenjevec: - na tom području pronađeni su nalazi iz rimskog i staroslavenskog doba - crkva Blažene djevice Marije je sagrađena 1344. godine, uz nju se nalazi i Starokrščanska crkva Svetog Antona (nije mi poznata godina njene gradnje, nešto detalja možete naći OVDJE), a nešto dalje je i malo groblje - škola je otvorena 1860., do 1888. u nju su išla i djeca iz Podsuseda, a do gradnje škole u Bizeku 1933. i tamošnja djeca. Škola se na sadašnjoj lokaciji u Bolničkoj ulici nalazi od 1960. (vidi OVDJE tekst o povijesti škole) - na području Stenjevca je nekad bila tvornica Ris (čamci, kondomi, gumena roba), dok je južno od njega, na području Jankomira, nova industrijska zona koja je otvorena u 60-im i 70-im godinama prošloga stoljeća Podsused: - kapelica Sv. Martina datira iz 13. stoljeća, salezijanska crkva Don Bosca je otvorena 1939. - tvrđava Susedgrad također se spominje od 13-14. stoljeća - osnovna škola je otvorena 1988. - najstariji industrijski objekat Podsuseda je cementara otvorena 1906., a zatvorena oko 1980. - Podsused je bio poznato izletište sa mnoštvom gostionica i kupalištem na Savi, posjetioci su najviše dolazili Samoborčekom (1901.-1979.) Šetnja nas je vodila trasom Samoborčeka u nastavku Ulice kralja Tomislava, na početku smo pogledali neobično dvorište na sjevernoj strani uz nove zgrade sa dobro održavanom ogradom iz starih štanci, a nakon njega smo prošli uz igralište NK Kustošija koje je još donedavno imalo retro natpis Rukometnog kluba Kustošija uklonjen prošle godine. Na prijelazu preko potoka Kustošaka (uz koji je moguća vrlo lijepa šetnja sve do Jaruna, a potencijalno i moguća izgradnja biciklističke staze!) pogledali smo godinu gradnje mosta na kojem se nalazi kućica čuvara pruge (izgrađen 1936.) i zatim se nastavili šetati uz zid na kojem se nalazi izložba street art uradaka (između ostaloga i jedan posvećen štrumfovima te Arf Cozir) nakon kojeg se nalazi najvjerojatnije najstarije zagrebačko igralište odbojke na pijesku napravljeno ranih 90-ih .. na žalost, sada je u vrlo lošem stanju. Prošetali smo se dalje uz željezničku prugu i duge redove drva za ogrjev i nekoliko malih vrtova ograđenih ogradama od željezničkih pragova da bi naposlijetku došli do obiteljske kuće koja je sagrađena točno uz same kolosijeke (nedavno je i proširena!). Stazica kroz grmlje nas je dovela do pješačkog nathodnika na koji smo se popeli i kroz kišnu zavjesu pogledali Ilicu i okolne ulice. Tamo smo već bili zreli za sušenje i topli čaj (poneko i za rakijicu ) pa smo sjeli u lokalni kafić gdje smo ostali dobrih sat vremena. Nastavak šetnje nas je vodio Graničnom ulicom iz koje smo uskim prolazom skrenuli prema Dravogradskom putu, spomenuli smo sada nedostupan bazen u krugu zatvorene tvornice TOZ (u mraku je posve nevidljiv sa vanjske strane ograde), i nastavili Mestinjskim putem do ljevaonice umjetnina Ujević. Prečicom kroz grmlje i pored košnica izašli smo na Oranički odvojak I koji je zbog kiše bio pun vode i jedva prohodan. Vratili smo se do staroga groblja i preko njega smo došli do potoka Vrapčaka gdje smo se podijelili u dva dijela. Oni sa stanom na sjeveru i zapadu su krenuli kućama prema Ilici, dok je ostatak grupe sa ciljem na jugu grada krenuo pješačkom stazom niz potok do POS-ova naselja (sagrađenog na mjestu bivše kasarne Prečko) kroz koje smo stigli do završne točke, Zagrebačke ceste uz bivši Mercator centar (danas Konzum). A evo i nekoliko fotografija sa šetnje - zahvaljujem GP-u na ustupanju fotki snimljenih u teškim uvjetima kiše i vjetra! Uz pružni kamen na trasi Samoborčeka pored igrališta NK Kustošija. Snimio: GP. Na pješačkom nathodniku kod bivše tvornice TOZ. Snimio: Vanja U kafiću, uz kopije starih karata. Snimio: GP U ulici Oranički odvojak I, pored ogromne lokve vode. Snimio: GP Na mostu preko Vrapčaka. Snimio: GP Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, TOZ, Vrapčak, kustošak, Grmoščica |
Svjetski WC danDobronićeva ulica, Prečko, uz hrpu otpada, snimljeno 2014. godine. Snimio: Vanja Možda niste znali, ali danas, 19.11., se svake godine obilježava Svjetski dan WC-a. Ne vjerujete? Pogledajte na web stranicu Ujedinjenih naroda! A moj/naš prilog toj uvijek aktualnoj temi se može naći na web stranici "Mapiranja Trešnjevke"! Oznake: wc, mapiranje trešnjevke, preko, Dobronićeva ulica |
Kako doskočiti papirokradicama
Sigurno ste već svi vi tu i tamo vidjeli papirokradice na djelu - dovezu se, obično kombijem, do nekog od kontejnera za prikupljanje starog papira, podignu ga tako da papir iz kontejnera iscuri uokolo i zatim ga (papir, a ne kontejner ) prebace u svoj kombi i prodaju na nekoj od otkupnih stanica za recikliranje sirovina.
Koliko sam čuo, prijave policiji su rijetko kad djelovale, a uz gubitak prikupljenog papira grad je zauzvrat dobivao i dodatni posao uređenja okoliša kontejnera kojeg je ekipa najčešće ostavljala u neredu. No, čini se da je i za tu rabotu pronađen lijek - i to vrlo jednostavan. Prije dva dana snimio sam na Knežiji kontejner sa dodatnim postamentom sa ogradicom koji umnogome otežava izvrtanje kontejnera. Nekad su dva čovjeka kao od šale prevrnula kontejner, no sad je to puno teže - trebali bi ga podići na visinu ogradice što je u slučaju bar napola popunjenog kontejnera posve isključeno za uobičajenu 2-3-članu ekipu papirokradica. Uz to, ogradica nimalo ne smeta redovnoj ekipi za pražnjenje kontejnera koja ga sa kukom i sajlom podigne na kamion, a i estetski se jako dobro uklapa. Stoga, pozitivno brojanje za ekipu koja je smislila ovo rješenje! Ujevićeva ulica, Knežija. Snimio: Vanja Oznake: papir, reciklaža, knežija, Ujevićeva ulica, trešnjevka |
Istanbul-Zagreb-Basel
Vozeći se biciklom na posao sretoh jutros na Zagrebačkoj aveniji neobičnog putnika na biciklu za kojeg je bilo posve jasno da je stigao iz daljine. Stao sam i pitao ga treba li pomoć pa mi je ispričao da je krenuo prema Ptuju i pitao me za put koji bih mu mogao preporučiti ... poslao sam ga prema Podsusedu i predložio mu, ako mu se ne žuri, da zaobiđe neugodan dio između Podsuseda i Zaprešića pomoću skele kod Medsava, a zatim da nastavi do Zaprešića, Zaboka, Krapine i dalje prema Macelju i Ptuju.
Usputno sam saznao da je iz Malezije, biciklom je krenuo iz Istanbula prema Baselu .. zanimljiv put i to ne baš u najugodnije doba godine za bicikl. Ali, neka, za velika putovanja svako je vrijeme dobro ako je putnik za njega spreman, a ovaj to očito jest. Sretan mu put! Snimio: Vanja Oznake: bicikl, Zagrebačka avenija, trešnjevka, malezija |
Smrt savskih paradajza
Obilne kiše koje su protekloga tjedna nakon duuuugo vremena podigle Savu sve do vrhova nasipa donijele su smrt savskim paradajzima koje je mutna matica rijeke odnijela tko zna kuda ... Vjerujem da će vas zanimati priča o njima!
Snimio: Vanja Snimio: Vanja Prije mjesec-dva pričala mi je Bubamara šarena da je tokom šetnje s prijateljicom na jednom od savskih sprudova primjetila puno malih biljčica paradajza. Zaintrigirala me je ta pričica i nagađali smo kako li su ti paradajzi uopće došli tamo i to još u tolikom broju - bilo ih je puno i živahno su rasli po šljunčanom sprudu tada vrlo niske Save. U međuvremenu se razina rijeke dizala i spuštala, a mi smo posve zaboravili na te paradajziće ... da bi ih se ponovo sjetili prije 15-tak dana, taman prije ovih posljednjih velikih padavina. Pa, rekosmo, ajd da mi to pogledamo! Prošetali smo se do rijeke i, zaista, paradajzi su još bili tamo! Tok vremena i smjena godišnjih doba postarali su biljke i stabljike i lišće su već bili gotovo posve suhi - no, plodovi su još uvijek bili tamo, zeleni i tek poneki sa natruhama žućkaste boje. A pitanje kako su sve te biljke došle tamo i dalje ostaje - imate li vi neku ideju? Kako god bilo, i biljke i plodove je sad otplavila visoka voda .. ali ću slijedeće godine sigurno pogledati hoće li taj sprud pored šuma Savske Opatovine ponovo biti pun mladih paradajzića! Pogled sa spruda uzvodno ... Snimio: Vanja Pogled sa spruda nizvodno ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja Neobičan pogled na nebodere Srednjaka sa savskoga spruda. Snimio: Vanja Oznake: Savska Opatovina, sava, sprud, paradajz |
Mjesto zagrljaja jeseni i zime ...
.. bilo je jučer na padinama iznad Šestina, na oko 500 metara nadmorske visine.
Klupa na putu od Kraljičinog zdenca prema Šestinskom lagviću. Snimio: Vanja Bio sam jučer sa sinom i prijateljima u poludnevnom posjetu Medvednici. Krenuli smo od Šestina Putem prvog pohoda HPD-a i iako smo znali da na vrhu, na Sljemenu, ima 33 centimetra snijega na početku našeg puta je ugođaj još bio posve jesenski: šareno lišće po tlu, ali još i po drveću, tu i tamo bile su na stablima neobrane jabuke, usprkos najavama nije bilo još ni mraza ... I tako smo mi napredovali uzbrdo po šarenim lišćem pokrivenim stazama dok nismo iznenada spazili prve tragove snijega. Prvo su to bile male hrpice, jedva vidljive ... nakon 15-tak minuta hoda već je cijelo tlo bilo pokriveno sa 2-3 cm zrnatog snijega ispod kojeg se još posve jasno vidjela šarena lisnata podloga. Nakon slijedećih 20 minuta uspona snijega je već bilo posvuda osim na samoj stazi gdje su ga prvi hodači već istopili svojim cipelama. No, prava stvar čekala nas je još malo više - na zaravni na oko 600 metara nadmorske visine odjednom je ispred nas i oko nas iskrsnuo pejzaž kao sa božićnih razglednica: snježni grumeni bili su po svim granama i na još neotpalom lišću (neko je čak još bilo i zeleno!) dok se na dnu više nije razaznavao šareni tepih .. ušli smo u zagrljaj zime! Bijela čarolija nije dugo potrajala jer smo se počeli spuštati prema Kraljičinom zdencu gdje je snijega bilo bitno manje, a staza prema Lagviću je ubrzo pokazala svoje bljuzgastoblatnjavo lice ... no, tih desetak minuta snježnog kraljevstva je bilo najljepši uvod u zimu koja zapravo kalendarski još nije ni počela ... no, tko zapravo pita kalendar? Šareni kolaž s tla s početka hoda ... Snimio: Vanja. .. i isto tako šarena šuma. Snimio: Vanja Evo ga, prvi kristalići snijega su već tu! Snimio: Vanja Snimio: Vanja Prvi stupanj zasnježenosti! Snimio: Vanja Markacije su se lijepo isticale u bjelini. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Kroz snijeg ... Snimio: Vanja A ovako je izgledalo na najljepšem dijelu! Snimio: Vanja Snimio: Vanja Pogled u nebo. Snimio: Vanja Povratak u ne-snježni grad ... Snimio: Vanja Oznake: snijeg, Šestine, Medvednica, Kraljičin zdenac, Zima, jesen, lišće |
Jesen u gradu, kao u knjizi ...Ilustracija Danice Rusjan za knjigu "Moj dom", udžbenik predmeta "Priroda i društvo" za prve razrede osnovne škole u ranim 70-ima. Ove nam se godine početkom studenog jesen prikazala u svom najklasičnijem mogućem svjetlu, kao u školskim udžbenicima - nakon malko topline i sunca oko blagdana Svih svetih na početku mjeseca došao je pretežno kišni period koji traje sve do sada ... tmurni dani, kiša, vjetar, gomile lišća po ulicama ... proteklog je vikenda bio "udarni period" padanja lišća i u samo 2-3 dana su stabla iznenada ogoljela. Ostalo je još ponešto na platanama i brezama, ali i to će otići u slijedećim danima kad ponovo zapuše vjetar ... Evo i foto serijala sa fotkama snimljenih ovih dana širom grada - kako su gradske klupe vidjele jesen! Studentski dom na Šari. Snimio: Vanja Gagarinov put. Snimio: Vanja Zorkovačka ulica, iza Dječjeg vrtića "Bajka". Snimio: Vanja Selska cesta, kod Jadranskog mosta. Snimio: Vanja Ulica Hrvoja Macanovića. Snimio: Vanja Ulica Hrvoja Macanovića. Snimio: Vanja Zrinjevac. Snimio: Vanja I za kraj ... iako više nema onakvih sela kakva su se 70-ih nalazila ne samo u školskim udžbenicima već i u stvarnosti, evo onda barem crteža za podsjećanje! Ilustracija Danice Rusjan za knjigu "Moj dom", udžbenik predmeta "Priroda i društvo" za prve razrede osnovne škole u ranim 70-ima. Oznake: jesen, lišće, klupe, trešnjevka, Moj dom, Danica Rusjan |
Kako god okreneš ...
... nezgodna kombinacija natpisa.
Ulaz u Trgovačku srednju školu iz Ružmarinke. Snimio: Vanja Oznake: Trgovačka škola, maksimir, Ružmarinka, natpis |
Sretna nova 2010.
Napuštene kuće su kao vremenski strojevi, ulazak u njih gotovo uvijek djeluje kao skok u prošlost i to često čak i ne u vrijeme u koje su one napuštene, već i još dalje ... jer, većina kuća ostane napuštena nakon što im umru vlasnici. A kako to već ide sa starim ljudima (jer ipak najčešće oni umiru i to često nakon samačkih posljednjih godina života) puno puta oni već godinama održavaju duh nekih davnih godina kada su bili mladi, kada su radili, kada su u toj kući živjeli sa svojom djecom ili čak sa svojim roditeljima ...
... imao sam jednom, prije više od 20 godina, priliku sa prijateljima čistiti jedan stari tavan u Rockfellerovoj ulici. U njemu smo pronašli ne samo hrpetine novina iz 60-tih i 70-tih godina već i puno drugih stvari iz tih godina, uključujući i neotvorene pakete brašna i šećera, tjestenine ... Uglavnom, prije desetak dana prolazio sam Ljubljanicom i na uglu Uskočke i Širokobriške ulice uočio sam kuću koja se rušila. Po izgledu, vjerojatno je to kuća sagrađena u 50-ima ili možda ranim 60-ima, sa tipičnom "trakom" druge boje u visini prozora ... Oko kuće bilo je nekoliko stvari koje potječu iz nekih prijašnjih vremena (npr gajba "Presad" sokova...), a netko od rušilačke ekipe je vjerojatno u kući pronašao seksi kalendar iz 2010. godine ... Zanimljivo je kako se u napuštenim prostorima često pronađu upravo seksi kalendari, pogledajte npr OVDJE. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Oznake: trešnjevka, ljubljanica, rušenje, kalendar, Uskočka ulica, Širokobriška ulica |
Mapiranje Trešnjevke: Šetnja jugozapadnim susjedstvom - Savska OpatovinaŠetači na poljima oko Savske Opatovine. Snimila: Anica Mazura. Evo i kratke priče sa još jedne šetnje projekta "Mapiranje Trešnjevke", a ovoga smo se puta prošetali jugozapadnim susjedstvom Trešnjevke, točnije područjem Savske Opatovine. (malo više o povijesti tog područja pogledajte na ovome postu ) Šetnja je krenula u kasno popodne lijepog jesenskog dana, u petak, 14.10.2016., u 17:30 na okretištu tramvaja u Prečkom sakupilo nas se 27 i nakon kratkog uvoda uz tradicionalno pregledavanje starih karata krenuli smo u polje. Stazicom kroz visoku travu stigli smo na poljski put koji vodi uz gradski zajednički vrt Savska Opatovina, a taj je poljski put značajan po tome što je on zapravo granica između gradskih četvrti Trešnjevka Jug i Stenjevec. Tim smo se "graničnim područjem" prošetali prema jugu uočavajući mnoge napuštene parcele koje su nekad bile polja, a jedna od ograđenih (sada posve zarasla u korov) je u vlasništvu obitelji "bugara" koja još uvijek stanuje u Paljetkovoj ulici, no zbog starosti ju više ne obrađuju. Usput smo primjetili i valovitost tla koje svoje postojanje duguje riječnim rukavcima. Nakon izgradnje nasipa rukavci su izgubili vezu sa maticom rijeke (vjerojatno ih je inače Sava plavila za vrijeme visokih vodostaja i davala im vodu) pa su se isušili. Slijedeći kolski put stigli smo do početka šume, no tada smo skrenuli u naselje Savsku Odatovinu te prošli njegovim južnim dijelom sve do "centra", malog proširenja sa raspelom i dvije klupice. Usputno smo uočili kako u gotovo svakom dvorištu žive psi čuvari, vidjeli smo i neke zanimljive primjere nekadašnje seoske arhitekture, ali i jednu (i zasad jedinu) stambenu zgradu u naselju sa 12 stanova. Poetski pogled na okretište Prečko. Snimio: Branko Margetić. Prvi šetači su već stigli ... Snimila: Anica Mazura. Pod satom. Snimio: Branko Margetić. Počinje priča ... iz jednog kuta. Snimila: Anica Mazura .. i iz drugog kuta. Snimila: Anica Mazura. Povijesni pregled s pogledom na kopiju stare topografske karte. Snimila: Anica Mazura. Zainteresirani pogledi na stare karte ... Snimila: Anica Mazura. "Jesam li dobro ispala?" Snimila: Anica Mazura. Krenimo u polje! Snimila: Anica Mazura Kroz korov do ramena na prvim metrima šetnje ... Snimio: Branko Margetić. Uz društveni gradski vrt "Savska Opatovina". Snimila: Anica Mazura. Cvjetovi čičoke ... Snimio: Branko Margetić. Ovako je izgledao "foto-desant" na te cvjetove Snimila: Anica Mazura. Razgovarajući o nekadašnjim "bugarskim vrtovima" u Prečkom i okolici. Snimila: Anica Mazura. Pogled s polja prema obroncima Medvednice - začudo, nigdje ni traga gradu! Snimila: Anica Mazura Uz vrtove u nekadašnjim rukavcima oko Savske Opatovine. Snimio: Neven Iveta. Tipični pejzaž u tom kraju - dodir šume i polja. Snimio: Neven Iveta. Ulazimo u naselje, oko nas je špalir plastenika - područje uz Savsku Opatovinu je uz Žitnjak jedno od "najvrtlarskijih" gradskih područja. Snimila: Anica Mazura Na glavnoj (i jedinoj) ulici naselja. Snimila: Anica Mazura Centar Savske Opatovine - raspelo s dvije klupe. Snimio: Neven Iveta. Napuštamo naselje i makadamskom cestom ulazimo u šumu. Snimio: Neven Iveta. Od centra naselja skrenuli smo makadamskom cestom u šumu. Cesta vodi do savskog nasipa i dalje do Paintball igrališta gdje i završava. No, mi smo ju slijedili samo do jednog od odvojaka koji nas je doveo na zanimljivu livadu sa grmljem okruženu šumom topola, bagrema i gloga. Na toj nas je livadi dočekao i sumrak, a mi smo pokušali zamisliti kako bi bilo lijepo na njoj slušati večernji pjev ptica ... na žalost, buka sa obilaznice je bila jača od zvukovova prirode. (kao dodatnu zanimljivost uočili smo kanale koji su iskopani na počecima većine odvojaka ceste - s jedne strane oni onemogućuju vozilima odlaganje smeća u šumarcima, a isto tako su odsjekli puteve prema "fukodromima" koji su, sudeći po ostacima kondoma i maramica, vjerojatno dobro posjećeni - vidi tekst Saše Šimprage o seksu u javnom prostoru grada!) Glavno odlagalište otpada u tom dijelu šume ... Snimila: Anica Mazura. Na livadi uz pjev ptica i buku prometa u sumrak. Snimio: Neven Iveta. Kroz šumu prema poljima ... Snimio: Neven Iveta. Od livade smo se vratili dio puta nazad po cesti do odvojka kod najveće gomile smeća u šumi. Tim smo "smetlarskim" odvojkom nakon desetak minuta hoda dospjeli do ruba šume i linije na kojoj počinju polja. Tamo smo već bili ogrnuti mrakom, no uz svjetlo punog mjeseca i baterijske lampe nije bilo problema oko šetnje po širokom poljskom putu. Zaokružili smo oko ograđenog prostora vodocrpilišta Stara Loza i potom uskom asfaltiranom cestom koja je od Ljubljanske avenije zagrađena vratima došli do glavne ceste gdje nas je nakon kakvog takvog mira polja okružila buka glavne prometnice. No, pronašli smo ipak i jedan zanimljivi odvojak koji nas je ponovo preko polja, uz poglede na trgovački centar City Center One West, doveo na kraju ponovo u Savsku Oaptovinu kod praonice auta. Još nas je svega desetak minuta hoda dijelilo od tramvajskog okretišta gdje smo i završili službeni dio šetnje ... a neslužbeni se nastavio u nedalekom kafiću Trgovačkog centra Prečko. Na šumskome putu .. ali, nismo sreli ni fazana, a kamoli lisicu ... očito smo bili prebučni. Snimila: Anica Mazura Pauza uz ćokoladne napolitanke na mračnom raskršću puteva. Snimila: Anica Mazura. Kod ulaza u vodocrpilište ... Snimila: Anica Mazura. ... što dokazuje i ova ploča. Snimila: Anica Mazura. Grupna mračna fotka ispred ulaza u vodocrpilište. Snimio: Neven Iveta. Iza vrata kod kojih počinje odvojak prema vodocrpilištu Stara Loza. Snimila: Anica Mazura. Pred vratima civilizacije - uz reklamu za CC1 West iza nas. Snimila: Anica Mazura. Povratak u civilizaciju i na ulična svjetla - ispadamo hrpimice (na iznenađenje ostalih prolaznika) s polja na okretište. Snimila: Anica Mazura Pozdrav pred završetak šetnje i rastanak. Snimila. Anica Mazura Druženje u kafiću nakon završetka šetnje. Snimila: Anica Mazura Na kraju, evo i filmskog sažetka šetnje kojeg je snimio i montirao GP! Dakle, to je bila priča o prethodnoj šetnji, a već slijedećeg petka, 11.11.2016. nam dolazi slijedeća, sjeverozapadnim susjedstvom Trešnjevke. Krećemo sa raskršća Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava (južna strana podvožnjaka prema Ulici baruna Filipovića kod Plive) u 18h, a družit ćemo se, između ostaloga, sa dvije željezničke pruge, dva potoka i puno mirnih ulica i stazica u tom dijelu grada - dođite! Na kraju, velika zahvala fotografima: Anici Mazuri, Branku Margetiću, Nevenu Iveti i GP-u, na ustupanju fotki sa šetnje! Oznake: šetnja, Mapiranje Trešnjevke Savska Opatovina, polje, vrt |
Naša omiljena disciplinaEuropski trg. Snimio: GP Čestitke GP-u i sestri mu na odlično uočenom detalju i hvala na ustupanju fotke za objavu! Oznake: gp, Eutopski trg, europa, poruke, natpis |
Hoteli za kukce - odsad i na policama trgovina!
U dućane tipa "Bauhaus", "Pevec" i slične ulazim uglavnom po nuždi, jer mi treba nešto iz njih, a vrlo rijetko navratim iz čiste znatiželje i sa željom da pogledam što ima nova ... i onda se desi da ih posjetim tek desetak puta godišnje, možda čak i rjeđe. I, za posljednjeg posjeta "Bauhausu" prije nekoliko dana uočio sam jedan meni posve neobičan detalj - reklamu za hotele za kukce koja je dosjetljivo smještena u konture njihovog zaštitnog znaka na parkiralištu! Možda je to već davno postavljeno, no meni je to bilo posve novo ... a još sam se više začudio kada sam na odjelu vrtlarstva uočio nekoliko "hotela" na prodaju! (po ne baš popularnim cijenama, ako se dobro sjećam neki su koštali i više od 500 kn)
Poznato mi je da su hoteli za kukce u zapadnoj Evropi (pogotovo Njemačkoj) već dugo dio općeprihvaćenog vrtlarstva, često sa ulogom da se vrtlarstvo približi djeci kojima je uvijek zanimljivo slagati takve strukture i gledati kukce koji žive u njima. No kod nas su oni još uvijek egzotika koja se vidi tek uz poneki vrtić ili školu i uz alternativne vrtove (recimo, zajednički vrt Eko Ekipe Prečko je jedno vrijeme imao hotel za kukce unutar svoga vrta). Pred trgovinom "Bauhaus" u Škorpikovoj ulici. Snimio: Vanja Pretpostavljam da ste već čuli za njih - ideja je da se korisnim kukcima ponudi mogućnost "smještaja" uz vrtove i time podrži bolju oplodnju biljaka i biološku raznolikost okoliša. Ako vas zanima više detalja, pročitajte OVDJE članak o njima na Wikipediji, a OVDJE je i tekst blogerice Urbane vrtlarke, Zelene Andree, gdje možete pronaći i još neke odabrane linkove. Meni osobno su hoteli za kukce jako zanimljivi, i zbog samog izgleda i mogućnosti bezbrojnih varijacija na temu materijala, oblika i smještaja kao i zbog udomljavanja insekata koji su bitan dio života svugdje, a ponajviše na vrtovima ... i ovaj njihov ulazak u "mainstream", na dućanske police, me je baš iznenadio: s jedne strane mi je drago što će tim putem više ljudi saznati za njih ... a sa druge strane mi je žao što se sad mogu i kupiti jer su oni dosad bili vezani isključivo uz "uradi sam" tehnike i entuzijazam pojedinaca. No, siguran sam da to još dugo neće postati pomodna roba i nadam se da ću ih ipak i nadalje uglavnom viđati (ali sve češće!) u priručno napravljenim oblicima! Oznake: hotel za kukce, bauhaus, Škorpikova ulica |
Dan cvijeća i svijeća. I sjećanja.
Namjerno sam napisao tim redom ... jer, ponekad mi se čini kao da je važnije natrpati grob svijećama i cvijećem nego se zaista prisjetiti osobe čija je uspomena dobila novu "dekoraciju". Kao da se ovih dana po grobljima skupljaju bodovi i tek kada se buketi i lampaši rasporede na sve zadane grobove može se priječi na viši nivo, na ostatak studenoga. Na današnji dan zamišljam kako grlim sve one meni bliske koji više nisu ovdje, to je moj način obilježavanja ovog dana. Kvatrić, danas ujutro. Snimio: Vanja Oznake: svi sveti, groblje, cvijeće, Svijeće, dan mrtvih |
< | studeni, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |