Nepoznati Zagreb

Možda se sjećate, prije nepunih mjesec dana pisao sam OVDJE o zamjeni rasvjete kod čuvene Petlje na Držićevoj/Slavonskoj aveniji ... tada su još u toku bili radovi postavljanja nove rasvjete, a nedugo zatim, po postavljanju, ugašene su i velike "gljive", rasvjeta na visokim stupovima koja je bila zaštitni znak tog objekta. Posljednjih nekoliko tjedana stupovi su samovali u mraku, no onda su malo-pomalo počeli nestajati ... evo sad i jučerašnjeg stanja: neki stpovi su već "prežagani" i nestali su sa terena, drugi (većina) su već ostali bez svojih košara sa lampama i koliko sam vidio samo još ovaj jedna sa fotke ima na sebi reflektore.

Dakle, nastupio je i posljednji čin, što potvrđuje i mobilna "antena" koja je dovežena da zamijeni onu sa vrha jednog od stupova.

Pa-pa, "gljive"!


Prazna košara sa reflektorima, istočna strana Držićeve. Snimio: Vanja


Tu je već i rezervna antena ... Snimio: Vanja


Posljednja postojeća košara sa reflektorima, zapadna strana Držićeve. Snimio: Vanja

Oznake: Petlja, Držićeva ulica, Slavonska avenija, trnje, rasvjeta

... noćna i kišna.



Gajeva ulica. Snimio: Vanja


Ribnička ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja


I tu ne mislim samo na vizualne dimenzije, već i šire ... jučerašnji dan pun južine je širio na sve strane specifične mirise opalog lišća i čak pomalo ljepljiv osjećaj tropskih predjela .. dok je noćna kiša lijepo lupkala po prozorskim staklima i šuštala po lišću platana pored moje zgrade. Pun olfaktorni doživljaj!

Oznake: jesen, boje, Gajeva ulica, Ribnička ulica, trešnjevka

Ovih se dana jesen zaista potrudila da nam priušti sve boje iz svoga spektra!

Kud god se okrenem, posvuda vlada šarenilo, pravi praznik za oči!

Ali, naravno, sve je puno ljepše kada je taj praznik boja obasjan suncem, a ovih ga dana malo ima, a malo nema.

Jučer sam se do posla provozao biciklom preko Jaruna, a istu sam rundu odvozio i nazad ... no, taman su tad oblaci prekrili sunce i šarenilo je bilo posve prigušeno (pogotovo gledano kroz objektiv foto aparata) ... kao na ovoj fotki.



Snimio: Vanja


Malo više sreće sam imao u gradu, evo djelića atmosfere u Horvaćanskoj ... još da vam mogu dočarati šuškanje lišća pod kotačima ...!



Snimio: Vanja


Ali, najljepše su mi ipak boje bukova lišća kojeg sam sakupio u nedjelju u Gorskom Kotaru i donio ga doma za kratki jesenski studijski "session", recimo ovako!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: jesen, boje, šarenilo, Jarun, Horvaćanska cesta, trešnjevka

Najvjerniji čitatelji bloga će se možda sjetiti jednog od mojih postova vezanog uz bicikliranje po našem gradu - u ljeto 2012. objavio sam prijedlog (vidi OVDJE) za izgradnju/uređenje biciklističke staze od Glavnog kolodvora do Sesveta koja bi vodila najdirektnijim mogućim putem, uz željezničku prugu, i ne bi iziskivala velika ulaganja već bi se uglavnom koristila postojećim "zelenim koridorom" uz prugu. U međuvremenu je taj prijedlog već više puta bio "na stolu", prvenstveno vezano uz moju suradnju sa udrugom "Sindikat biciklista" (čiji sam i član) koja ga je u raznim prilikama nudila kao jednu od mogućnosti rješavanja pitanja biciklističkog prometa na istoku grada (između ostaloga, Sekcija mladih Udruženja arhitekata Zagreba je prije 2-3 godine napravila idejno rješenje za taj prijedlog).

I, ovih dana me je jako iznenadila vijest da je sam Grad pokrenuo neku akciju vezano uz tu ideju, dapače, predloženo je idejno rješenje biciklističke magistrale Zagreb istok koje donosi prijedlog za magistralnu biciklističku stazu koja bi vodila od Studentskog centra sve do Dugog Sela upravo koristeći taj zeleni koridor uz željezničku prugu. Pogledajte ga OVDJE!

Do 26.10.2016. moguće je dati komentare na taj prijedlog i molio bih sve vas koji čitate ovaj post, a zanima vas ova tema da pogledate prijedlog i date vaše mišljenje, a bit će mi drago i ako ćete ga dati i meni, bilo kao komentar na ovaj post, bilo u posebnom mailu jer će, vjerujem ova priča na mome blogu sigurno imati još nastavaka.
Hvala!



Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, sesvete, Dugo selo

Snimio: Vanja


Za desetak dana krećem sa obitelji i prijateljima na planinarski izlet na Pohorje, a obzirom na ovo hladno vrijeme i činjenicu da autima planiramo doseći 1300 metera visine učinilo mi se dobrom idejom ove godine staviti zimske gume malko ranije pa to i učinih jučer, u kišnu i prohladnu jesensku večer. Zimske gume su me čekale u "hotelu za gume" u "Vulkalu" u Kovinskoj ulici gdje sam ih i ostavio u proljeće tako da nisam morao ni razmišljati kuda otići na zamjenu ... Obzirom da po medijima još nema najava snijega koje uvijek prouzroče stampedo na vulkanizerske radionice onda je tamošnja jučerašnja atmosfera bila vrlo opuštena ... nije bilo gužve, dugačkih redova pred radionicom, čim sam došao odmah su mi uzeli auto i meni je samo preostalo odsjediti tih 20-30 minuta dok mi tutač ne dobije nove "cipelice".

I tako, sjedeći u čekaonici u modernoj zgradi "Vulkala" obuzela me je atmosfera oko mene ... zanimljivo je kako sva ta "šoferska" mjesta izgledaju tako slično i mirišu tako slično. Vani pada kiša i vozi samo onaj tko mora i kome je cesta ili gušt ili kruh, a u modernom "karavanseraju" miriši po gumama, uokolo mali gumeni Mišelinčići i Goodyear reklame, na podu reflektirajuće keramičke pločice .... Sva su ta mjesta tako ista, na neki način "sigurna" (utočište od elemenata), nude bazični šoferski komfor WC-a, kavice iz automata, kupovine sredstva za pranje prozora i nekoliko formalnih riječi sa blagajnicom, taman dovoljno da čovjek malo dođe k sebi, ode na piš-pauzu, protegne kičmu, odluta načas mislima kud li ga one već vode i potom ponovo sjedne za volan. Takva mjesta izgledaju i mirišu uvijek isto, bilo to kod nas, u Austriji, Italiji, Skandinaviji ... brza i korektna usluga, molim, hvala i doviđenja, sve obavljeno kako treba, sve je spremno za put, do autoputa je još samo koji kilometar ...

No, sjetio sam se i kako sam mijenjao gume do prije nekoliko godina, kada sam imao "privatnu" mogućnost čuvanja guma na području Maksimira. Tada sam na zamjenu odlazio ili u subotu prijepodne (često sa djecom, nakon kupovine) ili nakon posla (opet s djecom, nakon što sam ih tada uzimao u vrtiću) i to u malu vulkanizersku radionicu u Petrovoj 176, kod ribljeg restorana "Dida". To je bio pravi obrt, u dvorištu mjesto za tek nekoliko auta, svega dvojica radnika .... tada bih kod njih ostavio auto i sa klincima krenuo u šetnju do lokalnog "središta" kod raskršća sa Bukovačkom gdje bi kupili pecivo, nekad napravili krug po Maksimiru ili pak bacili pogled na okolne izloge prije nego što bi smo se vratili po auto - kao mali ritualni izlet. Tamo nije bilo "šoferske" atmosfere i izbora sredstava za pranje prozora, već je sve izgledalo kao da odlazim u bilo koji dućan u kvartu (iako je za mene koji sam doma u Prečkom Jankomir puno bliži od Maksimira).

Eto, tako sam se i ja, htio-ne htio, prebacio s lokalnog obrtnika na "industriju" ... brže je i praktičnije, ali i bezličnije. Ali, kao što već rekoh, i miris putovanja iam svoje dobre strane i nakon pola sata boravka u čekaonici čovjek poželi s novim gumama krenuti u nepoznato, bilo kojim smjerom.



Radionice Vulkala u Kovinskoj ulici. Snimio: Vanja


Zgrada u Kovinskoj ulici. Snimio: Vanja

Oznake: vulkanizer, Vulkal, Petrova, maksimir, jankomir, gume, cesta

Okićka ulica. Snimio: Vanja

Oznake: reklama, mjesec, Okićka ulica, trešnjevka

Zagrebačka avenija, kod Nehajske. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Zagrebačka avenija, reklama, plakat

Uz reklame koje su sveprisutne oko nas i sačekuju nas kroz sve moguće medije čini mi se kao nužnost razvijanje nekog osobnog mehanizma za obranu od njihovog stalnog utjecaja. A moji najdraži pristupi (koje ste vjerojatno već uočili kroz postove proteklih godina) su gledanje reklama kao "izložbenih primjeraka" nekakve imaginarne izložbe dizajna odnosno zafrkancija sa njima. A jedna od meni najomiljenijih igara je kombiniranje reklamnih slogana kod parova "jumbo" plakata kakvih ima jako puno uz najfrekventnije prometnice grada. Evo i primjera za nju!


"Neofen - jači od planova"

"Dan velikih bolova"




Zagrebačka avenija, kod Remize. Snimio: Vanja

Oznake: reklama, plakat, trešnjevka, Zagrebačka avenija

Trešnjevka, na uglu Jankomirske i Zvečajske. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, oglas, trgovina, Zvećajska, jankomirska

Ovog je petka (14.10.2016., sastanak u 17:30 kod otpremnikove kućice na okretištu tramvaja Prečko) na programu još jedna šetnja vezana uz projekt "Mapiranje Trešnjevke", iz ovojesenskog ciklusa "Posjetimo trešnjevačko susjedstvo", kojom ću sve zainteresirane povesti područjem jugozapadno od Trešnjevačkih zapadnih granica.

Najzapadniji trešnjevački kvart Prečko je administrativno pripojen Trešnjevci 1974. godine kod reforme lokalne samouprave i granica Trešnjevke na tome području prolazi sredinom polja između ulice Svilkovići i Savske Opatovine sve do korita rijeke Save. Dakle, šetnju ćemo započeti na krajnjem trešnjevačkom jugozapadu i njom ćemo posjetiti Savsku Opatovinu i njoj okolne gotovo nenaseljene prostore!



Prizor s južnog dijela područja Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Pogled na trgovački centar City Centar One West, teško je zamisliti veći kontrast ... Snimio: Vanja


S druge strane se u daljini među topolama nazire reklama trgovine Lesnina ... Snimio: Vanja


Mjesto odmora za umorne vrtlare ... Snimio: Vanja


Niz plastenika na sjevernom dijelu nedaleko naselja. Snimio: Vanja



Možda niste znali - taj predio grada je vrlo vjerojatno bio naseljen već za dolaska Slavena (u nedalekom Donjem Stenjevcu su pronađeni nalazi iz 7. stoljeća), dok povijesni zapisi govore da je u neposrednoj blizini Savske Opatovine plemić Egidije na riječnom otoku na Savi izgradio crkvu sv. Jakova u koju je doveo ogranak benediktinskog reda – cistercite. Petar, arhiđakon zagrebački, darovao je cistercitima 1257. godine drugi dio toga davno nestaloga otoka i sagradio im ondje samostan i crkvu sv. Marije. Godine 1307. cisterciti su još živjeli na tome savskom otoku, no već se 1315. spominju se na kaptolskom brežuljku. Tada je zagrebački biskup Augustin Kažotić riješio spor između cistercita i redovnica koje su od cistercita preuzele otok sv. Jakova, kako se zvao po prvoj crkvi na njemu.
(više detalja o ovom temi možete pronaći u tekstu Saše Šimprage “Zagrebački otoci” iz kojeg sam preuzeo ovaj povijesni pregled)

Sve u svemu, uspomena na cistercitski otok sačuvala se do danas samo u imenu naselja i ulice Savska Opatovina, dok o postojanju crkve koliko znam, nema materijalnih nalaza. Što se pak novije povijesti i današnjeg vremena tiče Savska Opatovina je jedan od najmanjih zagrebačkih kvartova i vjerojatno i jedan od najmanje poznatih. Ulica toga imena se nekad pružala sjeverno gotovo do visine današnje Šoljanove ulice, istočno se od nje do nekadašnjeg seoskog dijela Španskog (danas iza zgrade Galerija nova) odvajala ulica Kotarnica, a prema Stenjevcu je vodila ulica imena Dolina od koje još uvijek postoji mali krajičak kod završetka Ulice Ivane Brlić Mažuranić). No izgradnjom trgovačkog centra City Center One West (2006.) njen je sjeverni dio nestao sa lica zemlje. Bilo je tamo nekoliko malenih obiteljskih kuća okruženih poljima i livadama, a sama ulica je na tome dijelu bila neasfaltirana. Sa južne je pak strane ta ulica još uvijek u gotovo istom obliku u kojem je bila i nekad uz iznimku što se umjesto nekadašnjeg običnog semaforiziranog raskršća od 2006. nalazi podignuti kružni tok, a za izgradnje prilaznih cesta već spomenutom trgovačkom centru asfaltiran je odvojak koji ulicu spaja sa Svilkovićima i tako omogućuje prilaz i sa istočne strane. Naselje još uvijek ima pretežno seoski izgled, uz kuće poredane uz jedinu ulicu, velike vrtove, gospodarske zgrade. U cijeloj ulici se nalazi tek jedna useljena stambena zgrada visine tri kata te još jedna koja nije dovršena. Za izgled je karakteristično malo proširenje u sredini ("trg") na kojem se nalazi raspelo sa dvije klupe te mnoštvo plastenika u kojima se uzgaja povrće za zagrebačke tržnice.
(zanimljivo je da se tlocrt naselja kao i njegova veličina nisu značajnije promijenili tokom posljednjih stotinjak godina, provjerite na priloženim kartama!)



Isječak iz karte izdane 1880. godine.


Dio karte izdane 1914. godine.


Dio karte iz 1932. godine.


Dio plana grada Zagreba iz 1965. godine.


Dio plana iz 1965. godine.


Dio plana grada iz 1978. godine.


Savska Opatovina se nalazi unutar vodozaštitnog područja Stara Loza, vodocrpilište se nalazi nešto zapadnije, u smjeru potoka Dubravice koji meandrira tim područjem prije finalnog utoka u Savu. Na tom velikom području oivičenom sa sjevera Ljubljanskom avenijom, na istoku granicom Trešnjevke kod Prečkog i na jugu i jugozapadu rijekom Savom nalazi se tek nešto manje od 100 kuća u toj jedinoj asfaltiranoj ulici čitavog područja. Cijeli bi se taj predio mogao ugrubo podijeliti na dva dijela - južni dio, uz savski nasip, koji je obrastao šumom i gustim grmljem i koji je vrlo teško prohodan jer se nekoliko staza koje vode kroz njega mogu proći tek u zimskom periodu kad se povuče vegetacija, te sjeverni dio, koji je prekriven poljima i livadama, velikim dijelom zapuštenim. Koliko se iz starih karata (npr. na karti iz 1880.) može opaziti, pravokutna mreža kolskih puteva na tome dijelu potječe još iz doba kada je taj dio vrlo vjerojatno pripadao dvorcu Jankomir (u kojem je danas smještena Psihijatrijska bolnica Svetog Josipa)

Zanimljivost južnog šumskog dijela je raznolikost vegetacije (neki dijelovi pomalo liče afričkim savanama!) u kojima negdje prevladavaju agacije, negdje topole, negdje glog ... te meandri potoka Dubravice koji zapravo nestaje u tome području jer se on u Savu izlijeva tek nakon kiša. Taj je dio ipak lako dostupan i autom jer se u središtu Savske Opatovine od te ulice odvaja makadamski put (prohodan za automobile) koji kroz šumarke i guštare vodi prema savskom nasipu te dalje do prostora kojeg koristi Paintball klub.

Za razliku od južnog dijela, sjeverni dio je nedostupan autom i kolske puteve je moguće prijeći jedino biciklom odnosno traktorom. Na žalost, tim putevima nije moguće doći sve do Save zato što ne postoji prijelaz preko potoka Dubravice.

Ako vas zanima više detalja o tome području pogledajte i slijedeća dva posta s mog bloga koji se njime bave, a, naravno, pozivam vas i da dođete na šetnju u petak gdje će biti još više govora o raznim zanimljivim detaljima toga područja!

Amazona pred našim vratima

Potočna arheologija: Potoci Dubravica i Borčec/Orešje

Oznake: Savska Opatovina, šetnja, mapiranje trešnjevke

Ne mogu reći da sam neki poseban ljubitelj ili mrzitelj betonsko-metalno-staklene arhitekture velikih dimenzija kakva prevladava posljednjih više desetaka godina ... neke od njenih formi i oblika su mi lijepi, neki su mi tak-tak, a neki od njih vrlo ružni (a ukupni dojam ne ovisi čak samo ni o njima samima, već i o položaju u kojem se nalaze u gradu). No, ono što im se ne može poreći je da upravo radi svojih dimenzija dolaze u poseban doticaj sa nebom i takvi "srazovi svjetova" ponekad rezultiraju izuzetnim ugođajem ... nekad se tu radi o odrazima, nekad o igri svjetla i sjene, nekad o nečem teško opisivom ....

Evo nekoliko takvih motiva koje sam uhvatio po gradu u posljednjih nekoliko tjedana!



Sky office, Snimio: Vanja


Zgrada "Zagrebački plavi", Maksimirska cesta/Harabašićeva ulica. Snimio: Vanja


Zgrada "Zagrebački plavi", Maksimirska cesta/Harabašićeva ulica. Snimio: Vanja


Radnička cesta. Snimio: Vanja


Radnička cesta. Snimio: Vanja


.. a ova fotka je dokaz kako nebo može biti prekrasno i bez suvremenih zgrada u vidokrugu! Snimio: Vanja

Oznake: nebo, zgrade, Maksimirska cesta, Sky Office, Radnička cesta, arhitektura, trešnjevka, maksimir

Posljednjih je dana Cvjetni plac ponovo došao u središte gradske pažnje ponovnim pokušajem zauzimanja javnog prostora još jednom terasom, ovoga puta još većom i upadljivijom. Nakon što je uz mnogo buke i protesta 2008. godine progurana izgradnja trgovačkog centra Cvjetni (usprkos mnogim sumnjama na mito, neusklađenostima sa urbanističkim planom, izgradnjom velike garaže koja podstiče dolazak individualnog prometa u gradsku jezgru umjesto da ga, kako je to uobičajeno za gradske jezgre, izbacuje, neizvršenom obećanju o javnoj pješačkoj vezi između Cvjetnog trga i Gundulićeve ulice ...) vlasnik centra Tomo Horvatinčić je ponovo uzvitlao prašinu pokušajem gradnje nadstrešnica za njegov lokal koji djeluje u tom trgovačkom centru, a koje zauzimaju oveći dio javnog prostora trga i zaklanjaju pogled na crkvu na trgu.

Vidi OVDJE povijest cijele priče ...

Mene osobno, kao, čini mi se i većinu drugih, u cijeloj toj priči najviše muči to što je na tako puno lokacija u gradu javni prostor prisiljen uzmicati pred privatnim ... Posve mi je jasno da su trgovački centri i terase kafića neminovni, oni su dio modernog života htjeli mi to ili ne i ni u kojem slučaju nisam za potpuno zatvaranje svega i svih. Nek ljudi kupuju, sjede vani i piju kavicu, pivicu, jedu sladolede ... ali, neka te terase i trgovački centri budu usklađeni sa osobinama prostora oko sebe i neka ne narušavaju život grada i građana oko njih, ticalo se to prometa, vizura, mjesta za sjedenje i u javnom prostoru i svega ostaloga što čini gradski život. Vrlo bitnom smatram ravnotežu svih sadržaja umjesto jurnjave za čim većom lovom, bilo da ona ide u gradsku kasu ili, još puno gore, u privatne novčanike.

Često puta govoreći o korupciji i bezakonju ljudi spominju Italiju ... no, putujući prošloga tjedna po sjevernoj Toscani bio sam ugodno iznenađen odnosom njihovih gradova prema javnom prostoru. Uzmimo za primjer grad Luccu, jedan od najljepših gradova tog područja i meni osobno puno dražeg i od razvikanih Firenze i Pise: u njegovom se centru nalazi prekrasan posve ovalni trg koji je u srednjem vijeku izgrađen na mjestu nekadašnjeg rimskog amfiteatra. Naravno, trg je jedno od omiljenih turističkih znamenitosti grada i posjećuje ga puno turista ... no, u jurnjavi za zaradom lokali na trgu ipak nisu zagušili javni prostor, već zauzimaju tek jedan njegov dio (cca četvrtinu površine) i skladno su uklopljeni dizajnom njihovih terasa sa okolnim zgradama. Moram spomenuti da se na trgu nalaze i javne klupe (koje istina postoje i na Cvjetnom trgu), ali i posve funkcionalna česma za pitku vodu, za razliku od one naše na Cvjetnom koja je prava smijurija ...

Evo, usporedite snimke Cvjetnog placa ovih dana (zahvaljujem na fotkama GP-u i Mladenu!) sa snimkama Piazze Amfiteatro snimljenima prošloga tjedna!



Snimio: GP


Snimio: GP


Snimio: GP


Snimio: Mladen


Snimio: Mladen

A sad malo trg u Lucci!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Što mislite o njihovom rješenju?

Oznake: cvjetni trg, kafić, Lucca, Amfiteatar

... i ne samo ovdje, već i na ovoj fasadi!

Ajd da vidimo tko zna gdje je ovo snimljeno!



Snimio: Vanja

Oznake: natpis

... tako da ga se najprije prekrije asfaltom i zatim čeka dovoljno dugi niz godina dok ga ne probije trava!

Evo kako to izgleda na primjeru igrališta kod DIF-a (Kineziološkog fakulteta) na Savi!

A pogledajte i još jedan moj prijašnji post na sličnu temu OVDJE.











Sve fotke snimio Vanja.

Oznake: DIF, trava, asfalt, igralište, priroda