Nepoznati Zagreb

Remiza, kod mosta preko potoka Črnomerca. Snimio: Vanja


Kak vam se čine ovi svjetlucavi borovi kao prigodni kvartovski ukrasi za ovo doba godine?

Meni su posve OK, vidljivi su i daju dojam posebnog ugođaja, a opet su prilično decentni i nisu drečavi.

Oznake: Božić, nova godina, Advent, ukras, Remiza, ljubljanica, trešnjevka

Napuštene kuće su kao vremenski strojevi, ulazak u njih gotovo uvijek djeluje kao skok u prošlost i to često čak i ne u vrijeme u koje su one napuštene, već i još dalje ... jer, većina kuća ostane napuštena nakon što im umru vlasnici. A kako to već ide sa starim ljudima (jer ipak najčešće oni umiru i to često nakon samačkih posljednjih godina života) puno puta oni već godinama održavaju duh nekih davnih godina kada su bili mladi, kada su radili, kada su u toj kući živjeli sa svojom djecom ili čak sa svojim roditeljima ...

... imao sam jednom, prije više od 20 godina, priliku sa prijateljima čistiti jedan stari tavan u Rockfellerovoj ulici. U njemu smo pronašli ne samo hrpetine novina iz 60-tih i 70-tih godina već i puno drugih stvari iz tih godina, uključujući i neotvorene pakete brašna i šećera, tjestenine ...

Uglavnom, prije desetak dana prolazio sam Ljubljanicom i na uglu Uskočke i Širokobriške ulice uočio sam kuću koja se rušila. Po izgledu, vjerojatno je to kuća sagrađena u 50-ima ili možda ranim 60-ima, sa tipičnom "trakom" druge boje u visini prozora ... Oko kuće bilo je nekoliko stvari koje potječu iz nekih prijašnjih vremena (npr gajba "Presad" sokova...), a netko od rušilačke ekipe je vjerojatno u kući pronašao seksi kalendar iz 2010. godine ... Zanimljivo je kako se u napuštenim prostorima često pronađu upravo seksi kalendari, pogledajte npr OVDJE.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, ljubljanica, rušenje, kalendar, Uskočka ulica, Širokobriška ulica

Rast i razvoj grada često nemaju milosti ... Ponekad su žrtve stanovnici grada i pritom se uvijek sjetim svojeg prijatelja Vlade koji se rodio u ulici Svilkovići i tamo negdje krajem 70-ih su njega i njegovu obitelj iselili u tada nastajuće naselje Gajnice pod izgovorom da će se na mjestu njihove kuće graditi nova cesta. Cesta je zaista i izgrađena, ali tek 2000. godine, kada je tramvaj produžen do Prečkog i kada je širenjem Matetićeve ulice i dijela ulice Svilkovići sagrađen novi magistralni prometni pravac kroz taj dio grada.

Ponekad su žrtve razvoja grada nematerijalne, kao recimo lokalni toponimi. Samo se rijetki poznavaoci grada sjećaju imena poput Berek (livade sa istočne obale potoka Črnomerec, sada na području Pongračeva i Remize) ili Blažićko (današnje Voltino naselje). S druge strane, toponim Vrbani je nastao od imena malene slijepe ulice koja je dobila ime po jedinoj obitelji koja je u njoj živjela, obitelji Vrban ... ulica zvana Vrbanov put je još prije 40-tak godina bila posve beznačajna, a današnji Vrbani su bili dijelom nazivani Donjim Rudešom, a dijelom smatrani dijelom Jaruna i Prečkog, dakle naselje Vrbani nije uopće postojalo ... dok su Vrbani danas jedno od najvećih naselja južne Trešnjevke sa čak tri "podnaselja", Vrbani I (istočno od Rudeške ceste, sjeverno od Horvaćanske), Vrbani II (koje nitko tako ne naziva , zapadno od Rudeške ceste, sjeverno od Horvaćanske) te Vrbani III (južno od Horvaćanske).

O ulicama kao žrtvama razvoja grada sam već pisao i na ovome blogu, OVDJE, te opširnije u tekstu "Prekinute ulice" na web stranici "Mapiranja Trešnjevke". Glavni razlog prekinutih ulica je izgradnja magistralnih cesta kroz gusto naseljena područja grada, a u zagrebačkom primjeru je u tome bez premca bila izgradnja "Autoputa" (vidi OVDJE za detalje). Na Trešnjevci su tako u području između Stare Trešnjevke na sjeveru i Knežije i Srednjaka na jugu nastradale Nova cesta, Zadarska ulica, Zelengradska ulica i Lazinska ulica. No, posve slučajan prolaz biciklom kroz ulicu Ilirska grana otkrio mi je trag koji je ukazao na još jednu prekinutu ulicu!



Kuća (ona bijela, istaknuta, odmah pored Zagrebačke avenije) o kojoj se govori u ovom tekstu. Snimio: Vanja


Zid koji sam ugledao na kraju Ilirske grane. Snimio: Vanja


Novi broj. Snimio: Vanja


Stari broj. Snimio: Vanja


Naime, posljednja kuća u toj ulici sjevernog dijela naselja Gajevo, slijepoj, sa izlaskom na stepenice prema Zagrebačkoj aveniji, nosi dva kućna broja, jedan stari i jedan novi, a niti jedan ne nosi ime ulice Ilirska grana. Stari nosi broj 60 Crnkovečkine ulice, a novi također broj 60, ali Dinarske ulice. Ta ulica zaista postoji, ali u gornjem dijelu Ljubljanice i pruža se prema jugu sve do Zagrebačke avenije ... ali, kao što pokazuje ova zgrada, njen komadić postoji i južno od nje, u tom slijepom kutu Ilirske grane. Ako pogledamo isječke iz starih planova grada, prije gradnje Autoputa (1948.) i nakon gradnje (1958.), sve će biti puno jasnije!

Što se samog imena ulice tiče, ta ulica nije samo član "kluba" prekinutih ulica, već i ulica sa promijenjenim imenima. Razlog je ime Ruže Crnković, ilegalke koja je po nekim izvorima upravo u toj ulici obješena početkom Drugog svjetskog rata. Za vrijeme NDH (a vjerojatno i prije) sjeverni dio te ulice je nosio ime Dinarska ulica, a južni dio, od Svetojanske dolje, zvao se Čazmanska ulica (u to doba taj predio zapadno od potoka Črnomerca nije bio u sastavu grada Zagreba već prvo općine Vrabče gornje, a zatim općine Kustošija i tek je nakon Drugog svjetskog rata postao dio grada). A unutar grada, na Trnju, već je postojala Čazmanska ulica (postoji i danas) tako da je Dinarska ulica produžena i nazvana Ulicom Ruže Crnković kako se zvala sve do osamostaljenja Hrvatske kada je ulici vraćeno staro ime.



Isječak iz plana općine Kustošija iz 1944.


Plan tog dijela grada iz 1948., prije izgradnje Autoputa, crvenkasto je obilježena ulica Ruže Crnković.


Plan tog dijela grada iz 1958., nakon gradnje Autoputa, crvenkasto je obilježena ulica Ruže Crnković, a crvenom točkom pozicija kuće iz teksta.

Oznake: prekinute ulice, Gajevo, ljubljanica, trešnjevka, Ulica Ruže Crnković, Dinarska ulica

Drage i dragi moji, u petak je održana najavljena šetnja zapadom Trešnjevke, Ljubljanicom, Voltinom i Rudešom, i htio bih vam u ovome postu dočarati djelić atmosfere te lijepe večeri i opisati vam u kratkim crtama rutu koju smo prošli!

Prije svega zahvaljujem na dolasku svima koji su se u petak, 03.05.2013. pojavili u 19h na okretištu tramvaja na Remizi, na nekadašnjoj gradskoj granici preko koje smo tom šetnjom iskoračili! Bilo nas je nešto više od 30, što starih što mladih, sa biciklima, dječjim kolicima i pesekima, sa i bez fotoaparata, iz Rudeša, Sigečice, Medveščaka, Novog Zagreba ...ali i, dakako, iz Rudeša, Voltinog, Ljubljanice!

Šetnja je potrajala puna 2 sata, prošli smo 6,5 kilometara (hvala ti, Mladene, na preciznoj informaciji! ) i dotakli mnogobrojne teme od kojih ću ovdje spomenuti samo neke, čisto da ih se podsjetim(o)!

A priča je tekla otprilike ovako:

- mjesto sastanka, na Remizi, uz potok Črnomerec, nije odabrano slučajno - do 1945. godine je to bila administrativna granica grada Zagreba na kojoj se nalazila mitnica, gradske granice su tada imale jače značenje nego sada!

- na zapadu sadašnje Trešnjevke, zapadno od potoka Črnomerca, se nalaze tri naselja:
- između potoka Črnomerca i Kustošaka, a južno od sadašnje Baštijanove ulice, je Ljubljanica, koja je nastala "prelijevanjem" grada preko svoje granice tokom 20-tih i 30-tih godina 20. stoljeća kada se intenzivno naseljavala i urbanizirala Trešnjevka
- između potoka Črnomerca i Kustošaka, a sjeverno do Baštijanove ulice se nalazi Voltino naselje, to je planski kvart koji nije postojao prije 30-tih godina prošloga stoljeća, a svoj je ubrzani razvoj doživio nakon 1947. godine kada su izgrađene zgrade Pupinova naselja koje je, zapravo, "predgrađe" Voltinog
- između potoka Kustošaka i Vrapčaka se nalazi Rudeš, nekadašnje selo, jedno od najstarijih u zapadnom dijelu današnjeg Zagreba - osnovna škola Rudeš je najstarija škola današnje Trešnjevke (starija dvije godine i od škole "Horvati" u Horvaćanskoj o kojoj sam nedavno pisao) i druga najstarija (nakon škole Gornje Vrapče koja datira iz sredine 19. stoljeća) u zapadnom dijelu Zagreba.
Sva tri kvarta bila su do pripojenja Zagrebu dio općine Vrabče.

Pogledajmo neke od važnijih datuma u razvoju cjelokupne Trešnjevke:

1862. - izgradnja "južne pruge", smjer Zidani Most-Zagreb-Sisak koja je odredila sjevernu i istočnu granicu Trešnjevke
1878. - izgradnja vodovodnog crpilišta
1892. - izgradnja Bubare
1910. - izgradnja "Munjare"
1901. - Puštanje u promet "Samoborčeka"
1921.-1925. - Izgradnja socijalnih stanova u bloku Magazinska-Selska-Meršićeva
1927.-1928. - Izgradnja socijalnih stanova na Pongračevu (Selska-Ozaljska)
1929.-1930. - Izgradnja naselja Istrana i invalida (blok Selska-Moščenička)
oko 1930. - puštanje u rad tržnice na Trešnjevačkom trgu
1931. - izgradnja naselja za ZET-ove službenike (Creska-Lošinjska)
1935. - Početak izgradnje naselja Prve hrvatske šredionice
1936. - Dovršetak izgradnje tramvajska pruge do Ljubljanice i otvaranje Remize
1945. - administrativno širenje grada preko potoka Črnomerca (do tada su na području Trešnjevke postojale slijedeće mitnice:
- Gredice (danas Horvaćanska/Braće Domany)
- Ljubljanica (danas okretište tramvaja)
- Zagorska ulica
oko 1950. - izgradnja "autoputa" koji je bitno izmijenio krajolik Trešnjevke i odvojio je na "sjeverni" i "južni" dio kakve ih poznajemo danas.
1962. - podignuta nova zgrada Samoborskog kolodvora
1979. - ukinut "Samoborček"

Neki od važnijih datuma u razvoju kvartova zapadno od potoka Črnomerca:

1895. - otvaranje osnovne škole Rudeš na adresi Anina 99 (zgrada postoji i danas, prva zidana zgrada u to doba u kvartu)
1923. - tadašnje "Jugoslavensko Siemens d.d." (kasniej "Končar") gradi prve zgrade na zemljištu uz potok Črnomerec (Fallerovo šetalište)
1930. - gradnja nove škole u Rudešu (Rudeška 71)
1941. - obješena skojevka Ruža Crnković u Rudešu (današnja Dinarska ulica)
nakon 1945. - plansko kreiranje "električnog kvarta" - Voltino naselje, Teslina ulica (poslije Kroflinova, Drvinje, danas Golikova), Hanamanova ulica
1947. - izgrađeno Pupinovo naselje po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića
1948. - gradnja osnovne škole Ljubljanica (nekad 27. osnovna škola, osnovna škola "Sava Kovačević")
??? - otvaranje skladišnih i poslovnih prostora (skladište Željpoha/Ferimporta u Golikovoj, skladište Šume u Klanječkoj, tvornica namještaja Jadran u Tomislavovoj ...)
kraj 50-tih i početak 60-tih - gradnja zgrada u Hanamanovoj, gradnja kolosijeka prema vojarni u Prečkom, - veliko širenje KOnčara nauštrb ulica u susjedstvu
-60-te - gradnja prvih zgrada u Voltinom
1964 - otvaranje osnovne škole "Voltino" (nekad Rade Končar)
1964. - Škola u Rudešu preimenovana u školu Milana Špalja, poplava zahvaća i Rudeš
kraj 70-tih ili početak 80-tih - gradnja "papagajki"
kraj 80-tih - gradnja zgrada u zapadnom "novom" Rudešu


Što smo dalje pričali?

- gledali smo staru lampu ulične rasvjete iz 70-tih uz potok
- prisjetili se natpisa na nedalekoj zgradi koji slavi 29.11., Dan Republike
- gospon Mario (puno mu hvala na brojnim zanimljivim pričama iz života tih kvartova!!!) nam je ispričao kako se nekad na mostu kod Stubičke "prodavala cigla", kako je na terenu nekadašnjeg NK "končar" odnosno NK "Elektrostroj" bio nakon 2. svjetskog rata logor za zarobljene nijemce od kojih su neki ostali raditi u "Končaru". Malo više, kod bivše glavne porte "Končara" je bio i prvi, najstariji, toplovod, ali i kino "Končar" te dvorana za radničke aktivnosti (sport, kultura ...). Isto takom čuli smo da je sadašnji cestovni most na Baštijanovoj ulici sagrađen pred dolazak Tita kako bi posjetio "Končar" sa stilom, a ne kroz tamo neke uličice
- pozdravili cijevi najstarijeg toplovoda koji je toplinom napajao samo "Končar" i obližnje zgrade (danas uz njega raste bazga)
- provjerili smo cijevi novog, suvremenog toplovoda - obje su tople!
- pogledali smo iznimno lijep vrt prepun cvijeća kod Klanječke ulice
- pozdravili stari most (sada obnovljen!) kojim je nekad vozio "Samoborček", a u blizini kojeg se 02.11.1966. godine desio sudar sa ZET-ovim autobusom u kojem je poginulo troje putnika i ozlijeđeno 23 (pogledajte POST i na njemu link na novinski članak u komentaru!)
- posjetili smo radionicu za servis lokomotiva HŽ-a koja je, prema riječima već spomenutog Maria, najstarija u cijelom Zagrebu. Nekada je tu lokalna manguparija krala željeznički inventar, a pogotovo karabit za pucanje
- ispričali smo priču o nekadašnjem teretnom kolosijeku Črnomerec-Prečko koja je vodila do bivše kasarne Prečko u kojoj su za vrijeme drugog svjetskog rata bili smješteni nijemci, a nakon njega tenkovi pa kasnije roba u magazinima
- trasu spomenute pruge smo slijedili do skladišta "Šume" u kojoj se nekad prodavao ugljen i drvo za ogrjev i koje sad polunapušteno i jedva promijenjeno u zadnjih 50 godian čeka nekog novog vlasnika
- uživali smo za sumraka u miru Pupinova naselja dok se još netko nije uselio na prostor bivšeg skladišta "Ferimporta" koje graniči sa njim i trenutno je u fazi rušenja
- idilično mirno je bilo i uz potok Kustošak gdje su nas grickali komarci
- slijedeći trasu pruge uočavali smo kako su si razni stanovnici, ali i firme "privatizirali" dijelove trase
- posjetili smo i prazne prostore bivšeg skladišta kemijskih proizvoda uz ratarsku ulicu sa njegovim lijepim drvoredom jablana
- prošetali smo se najljepšim dijelom šetališta uz Kustošak

Moja osobna želja i želja Centra za kulturu Trešnjevka kao suorganizatora ovog projekta, "Mapiranje Trešnjevke - nevidljivi grad" je prikupljanje svih ovakvih informacija, "malih" i "velikih" priča s Trešnjevke, koje daju sliku, boju i okus povijesti ovog kvarta i njihovo publiciranje javnosti. Stoga vas molim, javite se svojim pričama bilo kao komenarima ovog posta i bloga, bilo CKT-u na adresu modulor@cekate.hr, zabilježit ćemo ih i uskoro dati na uvid svima zainteresiranima putem web aplikacije!
Unaprijed vam hvala!

A uskoro ćete biti i obaviješteni, na ovome blogu i putem informacijskih kanala CeKaTe-a, i o slijedećim akcijama u sklopu ovog projekta!

Pogledajte sad GPS tragove šetnje (Mladene, puno ti hvala na bilježenju i obradi!) i pregršt fotografija sa šetnje koje je snimio GP, uvijek budna oka spremnog za bilježenje najfinijih detalja!



GPS trag šetnje projiciran na "golu" kartu Trešnjevke. Snimio: Mladen


GPS trag šetnje projiciran na detaljnu kartu Trešnjevke. Snimio: Mladen


K'o nekad u sedam ... početno okupljanje. Snimio: GP


Uokvireni uvod (kroz okno nadstrešnice tramvajskog stajališta iz 1936. godine zaštićenog kao javno kulturno dobro. Snimio: GP


Samo slijedite strelicu ... i doći ćete do voditelja. Snimio: GP


Pogled s visoka i s toploga (obje cijevi toplovoda su vruće!). Snimio: Vanja


Tu je nekad kloparao "Samoborček"! (stari most kod Zagorske ulice). Snimio: GP


Dosegli smo najsjeverniju točku šetnje i gotovo dotakli općinu Črnomerec. Snimio: GP


Kroz spokoj Pupinova naselja. Snimio: GP


Na Kustošaku, na mjestu nekadašnjeg željezničkog mosta i sadašnje najezde komaraca ... Snimio: GP


U srcu Rudeša, susret željezničkih tračnica i ratarske ulice. Snimio: Vanja


Pred zadnju etapu, na uglu Koreničke i Virjanske ulice te potoka Kustošaka.


Romantika pregrađa ... Snimio: GP


Povratak gradu ... (uz potok Kustošak nedaleko Golikove ulice) Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, rudeš, Voltino, ljubljanica