Dnevnik toka misli

srijeda, 11.09.2013.

Samo ljudi

Kad sam zadnji put bila kod djeda i bake, sjedili smo predvečer za stolom pod dunjom.

- Baš si mi dobro došla! Baka je već htjela da odemo u kuću, a meni se još ne ide. A sad ćemo s tobom još malo ostati vani.

Djed, sa svoje četiri noge, jednom kad se popne na kat do dnevnog boravka više ne silazi. Postalo je prezahtjevno za njegovo klimavo tijelo.

Pričala sam im što ima novog. Obično trkeljam jedno vrijeme bez nekog posebnog smisla kako bi djedu dala dovoljno materijala za razmišljanje dok opet ne dođem sa svježom dozom. F. postavlja lamperiju, dala sam krv, u Bibinju je bilo lijepo..... Naravno moram dat i redovno izvješće o svim članovima kućanstva... J. uči, mami je počela škola, F. je zadovoljan na poslu.

Tu negdje djed preuzima vodstvo. Jer ako postoji osoba koja se ne može ugasiti, to je moj djed. Baka se od nedavno samo smješka sa strane. Možda je tako i bolje, nema više ogorčenosti skupljene kroz 50 godina braka. Gordijski čvor, riješen demencijom.

Pričala sam djedu kako uživam u vikendima. Kako je divno kad dođe petak i prijeđem kućni prag nakon posla. Sloboda.

Moj djed je bio učitelj, predavao je fiziku u osnovnoj školi. Kako je počela školska godina, a nadovezujući se na moj komentar o vikendu djed je rekao:

- I mi smo se veselili vikendu. - onako pogrbljen dobacio mi je svoj naborani osmjeh. - Ne vesele se samo učenici vikendu, i učitelji se vesele.

Tek sam u tom trenutku shvatila što je mislio. Pa da! Dok si učenik, doslovce vjeruješ da učitelji vikendom smišljaju kako najbolje u ponedjeljak zagorčiti život jadnim učenicima. A zapravo su i oni samo ljudi koji rade svoj posao.

Ta mi se misao jako svidjela. :)

Sjećam se, kad sam završila osnovnu školu i kad bismo došli u posjetu najdražim profesorima, kako odjednom više nisu bili strašni, nestala je strogost i autoritet. Isto mi se dogodilo i nakon srednje. Odjednom spoznaja - pa to su samo ljudi.

Kad bogovi počnu padati na zemlju.

A takvim bogovima smo stalno okruženi. Šef, sudac, roditelj, policajac, publika....

Samo ljudi u odnosu na koje si iz nekog razloga u podređenom položaju, ali u konačnici ipak samo ljudi.

I nema straha.

Sloboda.

Oznake: učitelji, bogovi, strah, sloboda

11.09.2013. u 14:53 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora