- Zatvori vrata. – kažem šarenom djetetu koje mi upada u kupaonu dok sjedim na wc-školjci.
- Mama, a za što ti je ta krema? – pita mala vrtiguza u onom hiperaktivnom raspoloženju koje naiđe taman nakon ručka, a prije nego što ju spremim na popodnevno spavanje.
Već zna što je menstruacija, a silom prilike imale smo i razgovor o tome da bebe izlaze iz mamine piše, mora li zbilja znati i što su hemoroidi? Što će tete u vrtiću misliti o nama!
- Za zdravlje. – odgovaram u suludoj nadi da će ju taj odgovor zadovoljiti.
- Zdravlje za guzu? – cvrkuće mala vrtirepka dok naslanja glavu na rub kade i diže jednu nogu na radijator.
- Da. – potvrđujem, razvučenog osmjeha.
- Tako piše na kremi? – ne odustaje, dok se ja smijem sve glasnije i ne mogu odgovoriti.
- Mamaaaa, tako piše?! – gušim se, a ona ponavlja svoje pitanje sve dok ne kažem:
- Da! Tako piše na kremi. – a zidovi kupaone saspu se kao zvuk tisuću zvončića.
< | ožujak, 2020 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora