petak, 07.02.2020.
Vjetrenjača 4
…dva spola nedovoljna s obzirom na prostranost i raznolikost svijeta…
Kaže Virginija Woolf u svojoj knjizi Vlastita soba. Šalim se. Mislim kaže ona to, ali cijeli citat glasi ovako:
Bilo bi tisuću puta šteta kad bi žene pisale poput muškaraca, ili živjele poput muškaraca, ili izgledale poput muškaraca, jer budući da se pokazuje kako su i dva spola nedovoljna s obzirom na prostranost i raznolikost svijeta, kako bismo se snašli samo s jednim?
U nekom trenutku žustre rasprave sa mojim, kako li je to divno jedan muškarac sročio, „kokošima“ (nemojte misliti da mu se rugam, to je jako tužna sudbina - biti muškarac koji je u životu susreo samo kokoši, a ne i žene, ja samo doista nisam u ovom trenutku pronašla kraći izraz), izbacim iz sebe:
- Feminizam je otišao u tri pm… trebalo bi ga resetirat!
- Ne možeš ga resetirati – kaže Realna.
- Joooj dobro, zaokrenuti ga za sto stupnjeva i vratiti na početni pravac. – gestikuliram po zraku grafove i pravce kretanja.
Kad malo razmislim, zapravo uopće ne znam što se trenutno događa po pitanju feminizma, kako ga definiraju i što sve obuhvaća, niti kojim granama i grančicama se kiti. Imam samo neku mutnu predodžbu. Zapravo me niti ne zanima. Ta teorija suvremenog feminizma, a ni praksa. Povremeno me zakači neki članak, fotografija ili vijest, društvene mreže bolje i ne spominjati, pa mi padne na pamet WTF i da bi ovaj planet doista možda trebalo potopiti, ali nisam nihilist pa tu pomisao brzo odbacim. Mene sve to zapravo uopće ne smeta, ali kako bi moj otac rekao kad gleda Vladu, Sabor i slično:
- Sve je to ok, ali zašto ja to moram plaćati?
Malo ću doduše parafrazirati i reći – Mene to ne smeta, ali zašto ja to moram gledati? Zašto me se s time maltretira?
Polazim od sebe, od problema s kojima se osobno suočavam kao žena, vjerujući da spadam u jednu običnu, prosječnu grupu žena. Niti siromašna, niti bogata, niti glupa niti genijalka, volim muškarce, volim i žene. Možda se ne krećem baš uvijek unutar svih ograda, muž kaže da sam po shvaćanjima i djelovanju više protestantica nego katolkinja, ponekada konzervativna, nepokolebljivo pravocrtna, a ponekad fleksibilna i eksperimentalna do nespojivosti. Sve u svemu, ništa posebno, prosjek.
Da li bi i Virginija Woolf za sebe rekla slično? Ili se ipak smatrala genijalkom? Znamo da je imala izvanbračnu avantura sa Vitom Sackville-West, muž je znao za to, i navodno nije imao problem s time. Njih dvije bile su više različite nego slične; no njihove razlike u klasi, seksualnoj orijentaciji i politici bile su samo dio privlačnosti. Iako su imale intimne odnose, obje su izbjegavale kategorizirati svoju vezu kao lezbijsku. Vita je odbijala lezbijski politički identitet pa čak i Woolfin feminizam. Virginija je pak odbijala sve kategorije, a posebice one definirane seksualnim ponašanjem.
Smijem li i ja pod njenim pokroviteljstvom odbiti kategorije i reći da nisam feministkinja, moj spol i rod je žena, i moja seksualna orijentacija je žena. Smijem li to uopće tako sročiti? Ili sam opet bubnula neku glupost? I kakve uopće veze imaju prava žena sa seksualnom orijentacijom?
Lezbijski politički identitet?
Moj mozak je jako spor i teško se nosi sa opće prihvaćenim pojmovima koji su svima jasni, samo se meni nekako lelujaju i ne uspijevam ih shvatiti.
I koji su to uopće moji problemi kao žena?
Nesigurnost, neznanje, manjak uvida u vlastitu odgovornost i posljedicama koje donose moje vlastite odluke, manjak samopoštovanja, strah od tuđeg mišljenja, od kretanja protiv struje…
Hmmm… to sve zapravo nema nikakve veze sa time što sam žena, već time što sam ljudsko biće.
Pokušat ću opet.
Manjak vremena i prostora… a ne, to opet spada u ovo - posljedice vlastitih odluka.
Majčinstvo… ma koji god problemi proizišli iz toga, to je opet bila moja odluka i ponovila bih ju tisuću puta iznova, jer nema ničega što se može mjeriti s time.
Ovo je teško… Pokušat ću preformulirati pitanje.
Što mi je to bilo uskraćeno, oduzeto, na što sam imala pravo kao ljudsko biće, a uskraćeno mi je zbog činjenice što sam žena?
Mogu raditi, mogu dati otkaz, mogu se razvesti, ne moram se razvesti, mogu roditi još jedno dijete, ne moram, mogu otići u redovnice (možda me u katoličke ne bi primili, ali u neki red sigurno bi), mogu glasati, ne moram glasati, mogu…
Zapravo je moj jedini problem što imam osjećaj da se od mene očekuje da imam neki problem, stalno neki pritisak da moram biti u borbenom stavu protiv nekoga ili nečega. Da su muškarci iskonsko zlo ili takvo nešto.
Jer na potiljku svi imamo točku veličine novčića koju sami na sebi nikada ne vidimo. To jedno od dobročinstava što ih jedan spol može pružiti drugome…
A meni se ne tuče, meni se ljubi baš tu točku na tuđem potiljku. Možda bih se trebala kategorizirati u hipije?
Sve to traženje superiornosti i nametanje inferiornosti pripadaju školskom stupnju ljudskog postojanja, …
Kako ljudi zriju, prestaju vjerovati u strane, ravnatelje i urešene kaleže.
Virginija mi se sve više sviđa, ali morat ću ipak konzultirati wikipediju, možda mi ona otkrije koje to probleme imam.
Začudo tamo se spominje C. H. Sommers koja tvrdi …
što su stvari bolje za žene, to su profesorice sa ženskih studija srditije ... Doista ne mislim da trebamo jednu alternativnu viziju. Mislim da već imamo dobru viziju, koju zovem 'equity feminizam'. To je klasični feminizam koji nam je donio pravo glasa, koji nam je donio pravičnost u obrazovanju, koji nam nastavlja donositi jednakost šansi. To je feminizam u koji ja vjerujem. Tome nije trebalo davati neki filozofski izraz jer su to već sasvim lijepo bile učinile Mary Wollstonecraft, Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony. To je baština žena u ovoj zemlji. Stoga nisam imala potrebu da pišem novu filozofiju feminizma ... Ono što sam morala učiniti je bilo da razotkrijem tu posebnu školu feminizma koju ja zovem gender feminizam
Jednakost šansi! Ne jednakost rezultata, nego jednakost šansi. To već ima smisla. Kad malo razmislim, o tome je i Solženjicin pisao, ali kakve veze imaju logori i Sovjetski savez sa feminizmom?
Još je Einstein rekao…
Svako je genije! Ali ako sudiš ribu prema mogućnostima da se popne na drvo, provest ćeš cijeli život misleći da je glupa!
Zašto se te ribe uopće žele penjati po drveću? Tko ih tjera? Slažem se riba treba imati pravo na to, treba joj dati šansu, ali na njoj je da izmisli proteze i astronautsko odijelo i sama se popne gore, neću ju valjda ja staviti u akvarij i držati tamo gore na grani da bi ona mogla svijetu uzvikivati – Popela sam se na drvo!!!
Ništa meni to nije jasno, sve su zakomplicirali, i sad se osjećam glupom, a zapravo samo želim biti žena.
07.02.2020. u 10:21 •
26 Komentara •
Print •
#
