Ulazim u dnevni boravak sa šarenim djetetom na kukovima i sportskom torbom na ramenu. Dan se bliži kraju. Još je samo par stavki na popisu, kupanje, hranjenje i spavanje.
Spuštam sav teret na pod.
- Idemo se kupati? – pitam ju retorički.
Moja znojem natopljena sportska odjeća je hladna i neudobna. Čeznem za toplinom i čistoćom.
Skidam u jednom potezu tajice, gaćice i čarape premještanjem težine s prstiju na pete. Moje dijete pokuša izvesti isti trik, ali zapne na petama pa sjedne gole guze na pod. Slatkoća mojeg postojanja prelijeva se prostorijom.
Nakon uspješnog skidanja pruža rukice prema meni i kaže:
- Ja sam mica maca.
- A ja sam lisica. – gnječim ju, ljubim čelo i stavljam na kuk.
Puštam vruću vodu u kadu.
Znam da je ovo jedno od posljednjih zajedničkih kupanja. Već sada su sve rjeđa. Kada postaje tijesna, njene noge su sve duže, uskoro će biti viška metara nogu u kadi. Dogovaramo položaj, a onda ju prepuštam igri sa figuricama Pepe prase.
Vruća voda me opušta. Tricepsi mi titraju od marinaca, bedra od deadlifta. Unatoč naporu treninga, trebao bi mi bar još jedan takav da izbacim sav bijes iz guzice.
- Što je to? – prekida me u nestajanju. Prekida moje pokušaje bijega, povlačenja, odustajanja.
- Što? – gledam ju.
- Što je to? – i prstićem pokazuje na moje međunožje.
Zastanem na trenutak. Međutim, odgovori su obično vrlo jednostavni.
- To su dlake. – odgovaram.
- Ja nemam dlake. – utvrđuje samopregledom.
- Ti si još mala, kad budeš velika kao mama imati ćeš i ti dlake, a narast će ti i cike. – objašnjavam.
- I Mutimir će imati cike. – sad me već zabavlja svojom logikom.
- Neće. Mutimir je dječak, a dječaci nemaju cike.
- On neće imati dlake. – zaključuje ona.
- Hoće. Kad bude veliki imati će dlake. I dječaci i djevojčice kad odrastu.. kad budete veliki imati ćete dlake.
Ispitivanje prestaje. A onda malo stvorenje kaže:
- Kad narastem imaću veeeelike cike. – smijuljim se, ali ne pada mi na pamet razuvjeravati ju, a kad ona s oduševljenjem doda, - Imati ću naaaajveće cike! – odvalim se smijati dok mi trbušnjaci skidaju sve svece s neba.
Neka joj taj dio objasne u školi na satu genetike, a ako će imati dodatnih pitanja poslati ću ju bakama.
< | rujan, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora