petak, 30.08.2019.
Neosvojiva
Tiha sam i malena.
Priželjkujem biti otok, otok bez mostova. Biti samo svoja. Pripadati samo sebi.
Lako je drugome prepustiti vodstvo, lako je zaljubiti se, lako je povjerovati i prepustiti se. Pitanje je što onda?
Ne bojim se razočaranja, nemam strah od ranjavanja. Tko odluči osvojiti neki vrh ne boji se oblaka na vrhu zbog kojeg neće biti lijepog pogleda, ne boji se uganutih gležnjeva i ogrebotina, to nije ono što ćete zaustaviti kad kreneš korak po korak prema cilju.
Umorila sam se. To je sve.
Cilj se promijenio.
Pričala sam s mamom o mužu. Rekla sam joj da je kasno, da je samo mjesec dana ranije počeo sa svim tim promjenama koje sada gledam, i čudom se čudim kako se brzo ostvaruje skoro sve što sam prije toliko priželjkivala, ne bi bilo kasno, ali sada je kasno.
- Kako može biti kasno, mjeseca dana sim tam, kakvu to razliku čini?
- Veliku razliku. Svu razliku ovog svijeta. Da je počeo prije, ja si nikada ne bih priznala da ga ne volim, nikad ne bih iskreno porazgovara sama sa sobom, ostavila bih svoje instinkte zakopane. Volim ga kao čovjeka, kao prijatelja, kao oca mojeg djeteta, kao čovjeka s kojim sam provela pola svojeg života, zbog kojeg i jesam danas ovo što jesam, ali ne volim ga onako kako bi žena trebala voljeti muža. Taj dio je umro i ja ga ne mogu oživjeti. Štoviše, ne želim. Ženu možeš odbiti samo točno određen broj puta. Bar mene.
Mogao je sa mnom petnaest godina raditi što je htio. Moje tijelo je bilo njegovo, moje vrijeme je bilo njegovo, moj prostor, moje misli, sve što se može dati bilo mu je dano. A on nije znao što bi s time. Nikad nisam shvatila što taj čovjek hoće od mene, kad sve što sam imala za ponuditi nije trebao ili želio. Zašto me uopće oženio? Bila sam dobar materijal za oženiti.
Čudan materijal, ali dobar za ženiti. Posložena, šutljiva, vjerna, poslušna, podložna, nenametljiva, vjernica, ali s dovoljno natruha intrigantnog materijala da baš ne bude dosadna, vozi pajera svog starog, šeće rotvajlera, kampira po Velebitu, piše mračne pjesme.
Kad bih bar imala čistu kartu za izlaz. Prevara, nasilje, ovisnost… Ali nemam ju. Međutim, kad počneš tražiti čistu kartu za izlaz, ionako si već jednom nogom vani, s kartom ili bez nje.
- Kad bi me htio nazad, ja bih istog trena otišla tvojem ocu. – govori mi majka.
- Znam mama, ali da imaš samopoštovanja ne bi ti to palo na pamet, osim toga tebe je netko maknuo s tračnica na kojima ti želiš biti, a ja sam još uvijek na tračnicama, ali na tračnicama na kojima ne želim biti. U tome je razlika. Mama, ja ne mogu biti s nekim tko je slabiji od mene. Odnosno mogu, ali ne želim više. Da je bar Maja živa, ona me ne bi nagovarala na svoj život, ona bi mi rekla Idi, kreni! Osvoji svijet!
Osjećaji su se ugasili, kako pozitivni tako i negativni. Vidim toliko lijepog, toliko dobrog, i čudim se kako to nije dovoljno. Moja sposobnost u svemu vidjeti nešto dobro, nije dobar saveznik u vaganju onog što se ionako ne može izvagati.
Pijemo kave, smijemo se, ljubimo naše dijete, život se nastavlja mirno. Muž mi je najbolji prijatelj, jedini prijatelj. Ne vjerujem u muško ženska prijateljstva bez seksualnih tenzija, zato nemam muških prijatelja, osim njega. Razgovaramo o svemu, moja iskrenost je bolna. Uvijek je bila, ali on nije slušao. Sada sluša, pitanje je da li doista razumije što mu govorim.
On se trudi ne navoditi vodu na svoj mlin, iako to ipak čini, zbilja mi daje prostor i vrijeme da izaberem ono što je ispravno, ali suptilno mi veže paukove niti oko prstiju. Poznaje me jako dobro, zna da svoje odluke ne donosim na temelju nestabilnih varijabli. U mojim jednadžbama slažem kamen do kamena. Gradim samo na stijeni, pješčane plaže nisu okoliš u kojem rastem.
Zato si postavljam pitanja…
I odgovori dolaze poput lahora.
Nema žurbe.
Miris krvi me nadražuje. Miris moje vlastite krvi. Slijedim ga. Polako, ali sigurno.
Skidam osvajačke zastavice sa sebe, jednu po jednu. Na mene više nitko ne polaže pravo. Povlačim vlastitu vojsku natrag unutar utvrde. Obnavljaju ruševne zidove, krpaju bedeme, grade ognjište. Ne polažem pravo na nikoga.
Ne osvajam.
Neosvojiva.
30.08.2019. u 08:39 •
17 Komentara •
Print •
#
