Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 12.08.2019.

Sise 2


Vozimo se po makadamu uz Sljeme. Toplotni udar (kojim nam mediji prijete kao da je u pitanju otkriće stoljeća i dijele upute što činiti kao da ljudi ne znaju što činiti kad im je vruće), ublažujemo nadmorskom visinom.

Pričam mužu o blogu i o zadnjem tekstu koji sam objavila.

Nakon kratke šutnje podižem ruke ispred sebe s dlanovima prema gore kao da ću nešto važno reći.

Muž me kratko pogleda i podigne obrve.

Prolaze sekunde.

- No? – pita, dok moje ruke još uvijek stoje u zraku.

- Čekaj, slažem riječi u rečenicu… - mrštim se, jer me dekoncentrira.

Prolaze sekunde. Sunce prosijava kroz krošnje starih bukvi.

Konačno iznosim velebni zaključak:

- Sviđaju mi se muškarci. – kimnem i spustim ruke.


Muž opet podigne obrve, i nakon kratkog pogleda prema meni, vraća fokus na cestu. Zna da se iza toga skriva cijeli elaborat mojih logičkih silogizama, ali u ovom trenutku ono što sam rekla zvuči kao izjava studentice koja je donijela odluku glede vlastite seksualne orijentacije. Toga sam i sama svjesna pa ubrzo nastavljam:

- Želim reći kako mi se sviđa što muškarci nisu površni. Vi fakat niste površni. Vama guzice i sise nisu bitne. Naravno, primjećujete ih i reagirate na njih fizički, ali u konačni to nije ono što vas zadrži, jer zapravo uopće niste površni. Ok, postoje iznimke, ali govorim o onoj prosječnoj većini.

- Pa da. – potvrđuje - Kao ona cura što je otvorila studio za koju sam fotografirao, cura je pre zgodna, sa svih strana, ali čim progovori vidiš da ima neki kaos u glavi i bježiš od nje isti tren.

- Problem je što mediji u tolikoj mjeri stvaraju sliku kod žena kako žena ne može osvojiti muškarca ako nema odgovarajući izgled, i odgajaju mlade žene da misle da su muškarci površni, a oni to nisu. I onda žene postanu površne, a prema površnoj ženi se muškarac površno i ponaša. I tako sve u krug, sve naopako. – tresem glavom nad teškom sudbinom čovječanstva.

- Guzice i sise su bonus, ali u osnovi je važan karakter. Kao blizanke s treninga, jedna je malo ljepša od druge, ali umišljena i drži se s metlom u guzici, pa iako su dečki prvo nju primijetili, ubrzo je ova druga, zbog blagog i pristupačnog karaktera postala svima zgodnija. Lijep karakter ima moć proljepšati svaku osobu. – muž potvrđuje moje otkriće tople vode.

- Ipak se nadam da će mala imati sise na tebe, a ne na mene. – a onda brzo dodajem. - Mislim na tvoju mamu.

- Ja bih radije da ima karakter na tebe. – laska mi. Oboje znamo da je Hitler mala beba naspram mene, i da sam se rodila na vrijeme i kao muško, on bi meni kuhao kavu i tipkao naredbe kojima nastojim posložiti ovaj kaotični svijet, i osloboditi ga funkcioniranja po principima strahovite gluposti. A ovako samo drakonskim metodama eliminiram unutarnje neprijatelje moje psihe.

- Ako će imati karakter na mene, neće joj biti bitno kakve ima. – zamislim se pa nastavim.

- Znaš, te stvari te obilježe. Kad se ljudi prema tebi ponašaju na određeni način kroz dugi period, to hoćeš nećeš u tebi stvara sliku o samome sebi i stvara obrasce ponašanja. Te stvari postaju dio tvojeg karaktera. Bilo da se cura rano razvije kao srednjoškolka, ili kad već ta priča krene, pa ju dečki gledaju, i time ubrzavaju stvaranje percepcije vlastite seksualnosti, i korištenje iste za ostvarivanje ciljeva, ili se ne razviješ kao ja, pa u srednjoj nosiš muške košulje i razmišljaš o Beowulfu.

I odjednom se nađeš u tridesetima, počneš nositi suknje, a mozak ti i dalje razmišlja o Machiavelliju i Steinbecku, uz laganu nadogradnju emisijom Povijest četvrtkom i predavanjima Jordana Peterson na youtube-u. Napredak nula. Moram naučiti kako nije društveno prihvatljivo muškarca pozvati na pivo (kao da sam muško, dok su mi na pameti zbilja samo dobra piva i ugodan razgovor, jer će muškarac pobjeći misleći da ga želim iskoristiti na nepoćudne načine), i svladati taj koncept utjecaja mojeg izgleda, i općenito ženskosti, na muškarce u mojoj okolini. Moja naivnost bi me mogla doći glave, ili još gore, nekog muškarca. Srećom, krećem se samo u okvirima KKK (Kinder, Kirche, Kuche), pa zapravo ne postoji realna opasnost od kotrljanja glava.


12.08.2019. u 12:10 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora