Vozimo se po makadamu uz Sljeme. Toplotni udar (kojim nam mediji prijete kao da je u pitanju otkriće stoljeća i dijele upute što činiti kao da ljudi ne znaju što činiti kad im je vruće), ublažujemo nadmorskom visinom.
Pričam mužu o blogu i o zadnjem tekstu koji sam objavila.
Nakon kratke šutnje podižem ruke ispred sebe s dlanovima prema gore kao da ću nešto važno reći.
Muž me kratko pogleda i podigne obrve.
Prolaze sekunde.
- No? – pita, dok moje ruke još uvijek stoje u zraku.
- Čekaj, slažem riječi u rečenicu… - mrštim se, jer me dekoncentrira.
Prolaze sekunde. Sunce prosijava kroz krošnje starih bukvi.
Konačno iznosim velebni zaključak:
- Sviđaju mi se muškarci. – kimnem i spustim ruke.
Muž opet podigne obrve, i nakon kratkog pogleda prema meni, vraća fokus na cestu. Zna da se iza toga skriva cijeli elaborat mojih logičkih silogizama, ali u ovom trenutku ono što sam rekla zvuči kao izjava studentice koja je donijela odluku glede vlastite seksualne orijentacije. Toga sam i sama svjesna pa ubrzo nastavljam:
- Želim reći kako mi se sviđa što muškarci nisu površni. Vi fakat niste površni. Vama guzice i sise nisu bitne. Naravno, primjećujete ih i reagirate na njih fizički, ali u konačni to nije ono što vas zadrži, jer zapravo uopće niste površni. Ok, postoje iznimke, ali govorim o onoj prosječnoj većini.
- Pa da. – potvrđuje - Kao ona cura što je otvorila studio za koju sam fotografirao, cura je pre zgodna, sa svih strana, ali čim progovori vidiš da ima neki kaos u glavi i bježiš od nje isti tren.
- Problem je što mediji u tolikoj mjeri stvaraju sliku kod žena kako žena ne može osvojiti muškarca ako nema odgovarajući izgled, i odgajaju mlade žene da misle da su muškarci površni, a oni to nisu. I onda žene postanu površne, a prema površnoj ženi se muškarac površno i ponaša. I tako sve u krug, sve naopako. – tresem glavom nad teškom sudbinom čovječanstva.
- Guzice i sise su bonus, ali u osnovi je važan karakter. Kao blizanke s treninga, jedna je malo ljepša od druge, ali umišljena i drži se s metlom u guzici, pa iako su dečki prvo nju primijetili, ubrzo je ova druga, zbog blagog i pristupačnog karaktera postala svima zgodnija. Lijep karakter ima moć proljepšati svaku osobu. – muž potvrđuje moje otkriće tople vode.
- Ipak se nadam da će mala imati sise na tebe, a ne na mene. – a onda brzo dodajem. - Mislim na tvoju mamu.
- Ja bih radije da ima karakter na tebe. – laska mi. Oboje znamo da je Hitler mala beba naspram mene, i da sam se rodila na vrijeme i kao muško, on bi meni kuhao kavu i tipkao naredbe kojima nastojim posložiti ovaj kaotični svijet, i osloboditi ga funkcioniranja po principima strahovite gluposti. A ovako samo drakonskim metodama eliminiram unutarnje neprijatelje moje psihe.
- Ako će imati karakter na mene, neće joj biti bitno kakve ima. – zamislim se pa nastavim.
- Znaš, te stvari te obilježe. Kad se ljudi prema tebi ponašaju na određeni način kroz dugi period, to hoćeš nećeš u tebi stvara sliku o samome sebi i stvara obrasce ponašanja. Te stvari postaju dio tvojeg karaktera. Bilo da se cura rano razvije kao srednjoškolka, ili kad već ta priča krene, pa ju dečki gledaju, i time ubrzavaju stvaranje percepcije vlastite seksualnosti, i korištenje iste za ostvarivanje ciljeva, ili se ne razviješ kao ja, pa u srednjoj nosiš muške košulje i razmišljaš o Beowulfu.
I odjednom se nađeš u tridesetima, počneš nositi suknje, a mozak ti i dalje razmišlja o Machiavelliju i Steinbecku, uz laganu nadogradnju emisijom Povijest četvrtkom i predavanjima Jordana Peterson na youtube-u. Napredak nula. Moram naučiti kako nije društveno prihvatljivo muškarca pozvati na pivo (kao da sam muško, dok su mi na pameti zbilja samo dobra piva i ugodan razgovor, jer će muškarac pobjeći misleći da ga želim iskoristiti na nepoćudne načine), i svladati taj koncept utjecaja mojeg izgleda, i općenito ženskosti, na muškarce u mojoj okolini. Moja naivnost bi me mogla doći glave, ili još gore, nekog muškarca. Srećom, krećem se samo u okvirima KKK (Kinder, Kirche, Kuche), pa zapravo ne postoji realna opasnost od kotrljanja glava.
< | kolovoz, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora