utorak, 30.04.2019.
Nedovršen posao
Datum Hitlerove smrti.
Zapravo jako loše pamtim brojeve, brojeve mobitela, rođenja, bilo čega. Brojevi se jednostavno ne zadržavaju dugo u mojem umu. Ali povremeno se neki utabore i više nikada ne odlaze. Tako je i s datumom Hitlerove smrti, koji je ujedno i datum rođenja mojeg bratića, a na što me jednom davno upozorila sestra. I baš taj datum nikada ne promakne mojoj pažnji. Film Konačni pad gledala sam više puta, ne zbog užitka, jer unatoč odličnoj glumi, to nije film u kojem se može uživati, već zbog sugledatelja koji su mi mogli dati dodatne informacije s kojima nisam raspolagala.
Jednom, u srednjoj školi, napravila sam izlaganje o Hitleru, i to ni više ni manje nego na satu vjeronauka, (doduše to zvuči toliko apsurdno da čak i sama ne vjerujem svojem sjećanju), i pri tome upoznala suučenike sa njegovom talentiranom i inteligentnom stranom te mladenaštvom.
Doista, uopće nisam htjela pisati o Hitleru, problem je u tom datumu, i asocijacijama koje počnu vrludati same od sebe. Kad pročitam njegov Mein Kampf, posvetiti ću mu neki ozbiljniji tekst, a sada neka potone u moru misli iz kojih je izronio.
Noćas sam sanjala da moram na ispit iz građanskog procesnog prava, ali nisam stigla učiti, jer imam dijete, čak nisam ni prijavila taj ispit, i u svemu tome skupa pokušavam objasniti nekome da sam ja svoje ispite već položila, da imam diplomu, da više ne moram ići na ispite.
Roditelji su mi pričali o tim snovima, o stresu studiranja koji svoje pipke pruža još godinama nakon što si taj glupi komad papira stavio na policu ili ga gurnuo duboko u neki ormar.
Međutim, ovaj san nema veze s time. On govori o mojoj podsvjesnoj borbi i neminovnoj odluci da prekrižim polaganje pravosudnog ispita sa popisa stvari koje trebam u životu ostvariti. Iako sam u trudnoći odradila i praksu i odslušala seminar, prikupila svu potrebnu literaturu i potvrde da ga mogu ovaj tren prijaviti, činjenica je da uz posao, muža i dijete pronalazak vremena za učenje nije mačiji kašalj. Nekakvo realno vrijeme za spremanje tog ispita je dva mjeseca po deset sati dnevno. To je ono što nemam, i što nikada više neću imati. Ipak, znam da nije problem u nedostatku vremena, za ono što želiš pronaći ćeš i načina i vremena. Promijenili su se moji prioriteti i ciljevi. Položiti pravosudni ispit, samo zato da stavim točku na i svojeg pravnog obrazovanja, koje bi bilo samo sebi svrha, jer nemam nikakvog afiniteta prema pravnoj karijeri bilo koje vrste, jednostavno ne drži vodu. Izlazak na ispit se plaća 2.555,00 kn, pa ti izađi, i padni, pa plati ponovno. Nemam baš ni viška para da se s njima razbacujem, ako nisam sto poosto sprema i sigurna.
Unatoč tome, grizem se ko štakor u zamci, jer mrzim ostavljati posao nedovršenim. I mrzim odustajati. I strah me da ću požaliti što si ta vrata nisam otvorila, makar nikada kroz njih ne kročila. I onda se opet nađem kako glođem tu kost na kojoj nema mesa, jer u danu jedva uspijem pronaći pola sata za pročitati par stranica knjige po svojem guštu, a kamoli za nešto drugu.
Od tog mlijeka u koje sam upala, nakon tri godine, još uvijek nisam napravila maslac. Ipak, dijete raste, i tih pola sata koje u danu pronađem za sebe, prije nije bilo. Možda moram samo još malo pričekati, možda se stvari same poslože, ako se samo prestanem otimati i gristi lance koji me drže. Možda otpadnu sami od sebe, a onda ću shvatiti kako je bilo dobro imati lance koje možeš kriviti za ostanak na mjestu.
Mimarov šegrt - Elif Safak
Sinan mu je odgovorio da je znanje, ilm, kočija koju vuče mnogo konja. Ako jedan od njih počne trčati brže i ostali konji će morati ubrzati, a putnik u kočiji, alim, će se time okoristiti.
30.04.2019. u 10:25 •
10 Komentara •
Print •
#
