Dnevnik toka misli

srijeda, 13.03.2019.

Otvorena knjiga

Prešutjela sam nešto.

Prešutjela sam nešto o gospodinu odvjetniku i meni. U čemu se moguće skriva razlog zbog kojeg sam uvijek uključena u ručkove i kave, iako moj posao nema veze sa njim i kolegicom.

Prije rođenja mojeg djeteta, prije nego što sam ostala trudna, imala sam, sada to znam, puno slobodnog vremena. Koristila sam ga, između ostalog, i za slikanje. Volim kistove i boje, međutim, kad jednom završim sa slikom više ne znam što bih s njom, poslužila je svrsi tijekom stvaranja, poslije zauzima prostor kojeg mi uvijek manjka. Stoga svoja djela prodajem za male novce ili ih poklanjam. Začudo nikada nemam na lageru više od dva djela, jer iako ih osobno ne smatram nekim vrijednim umjetničkim ostvarenjima, drugim ljudima se sviđaju i kupuju ih.

U nekom naletu čudnovatih ideja, zaključila sam da svako moje djelo koje visi u nekom uredu predstavlja reklamu, stoga ih u početku trebam poklanjati pod uvjetom da vise na radnim mjestima ljudi.

Odlučila sam i gospodinu odvjetniku pokloniti jedan triptih (tri platna koja čine jednu sliku). Nisam ga baš dobro poznavala, nije mi to niti bilo važno. Reklama je reklama, ako se želim probiti u te vode, nema mi druge. Riskiram.

Jednog dana kad je svratio do našeg ureda, rekla sam mu da imam sliku za njega, ako je zainteresiran, donijeti ću je pa neka ju pogleda i ako mu se sviđa, poklanjam mu je za ured.

Čovjeka je to vjerojatno iznenadilo, nije mogao procijeniti što od njega hoću. Tko još poklanja slike bez da želi protuuslugu? Možda mu je kroz glavu prošlo i da sam zainteresirana za njega u nekom ljubavnom smislu. Ljudi su skloni kroz um protjerati što kakve laskave misli.

Nakon što smo sve dogovorili, došao je jedan dan po mene i odvezao me u svoj ured, njegova tajnica mi je skuhala kavu, a on je rekao da biram gdje će slike visjeti, nakon toga on se penjao po stolcima ne bi li ih objesio u skladu s mojim odabirom.

Poslije smo popili kavu, razgovarali o studiranju, njegovoj prvoj ženi, pa o drugoj, o njegovim sinovima koji su mojih godina, o fakultetu, o pravosudnom ispitu i budućoj karijeri. Poslije me vratio na moje radno mjesto.

Nikada više nisam bila u njegovom uredu, niti sam ikada od njega išta tražila. Međusobno se poštujemo, i naš odnos nikada ne prelazi granice dobrog ukusa. Ono što si dopušta u odnosu na moju kolegicu, prema meni si ne dopušta.

Na ovoj zadnjoj zajedničkoj kavi, rekao je mojim kolegicama:

- Imam osjećaj da me ona čita kao otvorenu knjigu. – samo sam se vedro nasmijala.

Većina ljudi meni su otvorene knjige. Nipošto zato što su drugi ljudi jednostavni, niti zato što sam nešto ekstra pametna, nego zato što sam se jako namučila dok sam naučila čitati samu sebe. Kad sam to jednom svladala, i dopustila si čitati svoje dno dna koje me i dan danas iznenađuje, moj osobni mulj i kaos, i redovno ga iznova iščitavati, sve ostalo postalo je šetnja za vedrog vremena.

<	ožujak, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv