Dnevnik toka misli
utorak, 05.03.2019.
Female assassins 2
Čitajući tridesetak stranica knjige Public Passions: The Trial of Shi Jianqiao and the Rise of Popular Sympathy in Republican China, by Eugenia Lean, objavljenih na internetu u pdf verziji, morala sam si napraviti sažetak. Knjiga me definitivno zaintrigirala, i morati ću se potruditi pronaći knjigu u tiskanom izdanju, ne bih li saznala što piše u ostalih 170 stranica.
1.
Ne usuđujem se zaboraviti, niti na tren, osvetiti oca,
Slama mi srce dok gledam kako se majčin hram obavija u sivo,
Mrsko mi je dopustiti da dulje pati,
Prilika neće biti potraćena.
2.
Ne mogu podnijeti sjećanje na događaj prije deset godina.
Sve je ostalo isto, samo se okolina promijenila.
Pristižem među ljude, ali ne tražim Budu,
Tražim smrt, ne besmrtnost.*
* Moj prijevod s engleskog
Shi Jianqiao, ( rođena 1906., umrla 1979.), tom je pjesmom objasnila ubojstvo Sun Chuanfang. Bila je otisnuta na listovima papira koje je podijelila svjedocima smaknuća.
Shi Jianqiao je rođena 1906.g. u Tongcheng, Anhui, Kina, imala je starijeg brata, i tri mlađa brata te mlađu sestru. Njezin djed je bio seljak, ali njen otac, postavši vojnik, i napredujući u službi, uzdigao je obiteljski status. Njezin otac bio zapovjednik brigade do 1925.g. kada je ubijen. Shi Jianqiao se udala i rodila dva sina. Imala je klasično i moderno obrazovanje što je bilo tada uobičajeno za žene njenog statusnog ranga.
Dana 13.11.1935.g. u Budinom hramu, dok je bivši warlord* Sun Chuanfang predvodio molitvu klečeći, Shi Jianqiao mu je prišla s leđa i pucala tri puta iz Browning pištolja, izvršivši tako osvetu. Prije deset godina, Sun Chuanfang ubio je njenog oca, zapovjednika Željezne brigade, nakon što su ubili četiri tisuće njegovih vojnika, te mu je glava nabijena na kolac i izložena na željezničkoj stanici što je bilo nepotrebno ponižavanje. Ubijanje zapovjednika, ako su živi zarobljeni, bilo je protiv tadašnjih vojnih pravila.
* 1916. nakon smrti Yuan Shikai, Kina nije imala uspostavljenu centralnu vlast, nego su različiti vojni moćnici širili svoju vlast po regijama i pokušavali osvojiti nove teritorije, ratujući međusobno, kao i sa ostatcima legalne vlasti. Takvo stanje potrajalo je do 1936.g.
Sun Chuanfang bio je warlord do 1928.g. kada je zbog političkih promjena procijenio da mu je bolje skloniti se sa političke scene. Sa još jednim bivšim militaristom osnovao je budističko društvo te provodio svoje vrijeme u molitvama u budističkom hramu.
Zašto je taj slučaj toliko zanimljiv?
Shi Jianqiao provela je deset godina planirajući osvetu, izvršila ju je hladno i uspješno na javnom mjestu, ispred mnoštva svjedoka. Predala se vlastima odmah po izvršenju ubojstva, te je nakon provedenog suđenja oslobođena. Iskoristila je masovne medije kako bi stvorila sliku o sebi kao talentiranoj ženi visokih moralnih stavova koja je bila spremna izgubiti slobodu i život zbog višeg cilja; sliku o svojem ocu kao čovjeku vrijednom poštovanja koji je svojoj djeci usadio ispravne vrijednosti; i negativnu sliku o ubijenom. Izabrala je kao mjesto smaknuća budistički hram i time dala cijelom događaju element karme.
U tekstu koji sam čitala nije potpuno objašnjeno zašto njezin stariji brat, ili čak i mlađa braća, koji su protekom deset godina svakako već bili dovoljno odrasli, ili njezin muž koji je bio od početka upoznat s njenim životnim ciljem, nisu proveli osvetu, nego je ona spala na jednu ženu. Ipak, navodno su, iako nije poznato u kojoj mjeri, sudjelovali u planiranju (nabava oružja, tiskanje materijala, praćenje i otkrivanje kretanja žrtve, učlanjivanje u budističko društvo, čekanje povoljne prilike).
Masovni mediji (njihov začetak u usporedbi s današnjim masovnim medijima) bili su uključeni od samog početka. Na mjestu smaknuća Shi Jianqiao podijelila je tiskanu pjesmu i objašnjenje svojeg čina, svoju oporuku kao i iskaz tiskala je i dostavila vlastima. Isti dan je već imala intervju i pridobila simpatije. Svojom frizurom i prikladnom odjećom stvorila je sliku o sebi kao o spoju modernog i klasičnog, najboljeg iz oba vremena Kine. Bivši warlordovi su općenito bili na lošem glasu, jer su ukazivali na truli dio sustava, a osobito jer su neki bili u kolaboraciji s Japanom, pa nije bilo teško stvoriti negativnu sliku o ubijenom.
U to vrijeme u Francuskoj, žene se su se branile na sudovima tvrdeći da su ubojstvo počinile zbog naleta strasti koji im je pomutio razum te su bile neuračunljive. Igrajući na kartu ženske iracionalnosti i slabosti. Međutim, da je Shi Jianqiao svo to pomno planiranje izvela u Francuskoj, vjerojatno joj plan ne bi uspio, bar u pogledu sudskog oslobođenja. Kineska kultura je bitno drugačija od europske, te iz navedenog uspoređivanja ne treba izvesti netočne zaključke.
Društvo, njegova kultura i običaji, kao i cjelokupna socio-ekonomsko-politička situacija su poput lijevka koji gura pojedinca prema dnu, odnosno prema određenom djelovanju. Potrebno je uložiti puno truda da bi se ostalo na istoj točki, a još više da bi se suprotstavilo sili teži.
U kineskoj kulturi bilo je uobičajeno da kćer ili žena počini samoubojstvo ako joj je muški član obitelji nečasno ubijen. Shi Jianqiao to nije učinila. Ona je izašla iz lijevka, okrenula ga i iskoristila ga da slijeva mišljenje javnosti u njenu korist, istovremeno oblikujući novi lijevak kineskoga društva.
