ponedjeljak, 25.02.2019.
Nepravda
Gdje bih bila da se nisam zaljubila i udala za prvog koji je naletio?
Na to pitanje zapravo nema odgovora, jer paralelni svemiri ne postoje, i tijek mojeg života je upravo takav kakav je. Međutim, kad razmišljam u tom smjeru i dopustim si današnju pamet i iskustvo svojeg karaktera i želja, zamišljam da bih odselila daleko od svojih, studirala psihologiju i sociologiju paralelno sa pravom i umjetničkom akademijom i radila kao prostitutka/striptizeta za vrijeme studija. Pretpostavljam da bi to potrajalo, nije lako uskladiti studiranje četiri različita faksa i noćni rad. Ne bih se udavala, a djecu bih možda imala tek kasnije kad bih počela „časno“ zarađivati za život.
Društvo bi time profitiralo, izrodilo bi znanstvenicu/kontroverznu književnicu, a muškarci koji iz sebi znanih razloga odlaze prostitutkama vraćali bi se doma bez frustracija s kojima su došli. Zapravo ne vidim mane u tom konceptu.
(Dakako, taj koncept ne bio provediv u Hrvatskoj. Iako se s vremenom možda udruge za zaštitu žena i zakonodavci sjete i njih - žena koje odrade tešku fizikaliju bez zdravstvenog i mirovinskog, na margini društva. )
Eto, rekli bi, spasio muškarac zabludjelu ženu od propasti, oženio ju, podario joj dijete i sada je sasvim normalna i pristojna ženica.
Jok. Samo je svu moju zabludjelost kanalizirao prema sebi, a propast je relativan pojam. Nisam ni prva ni zadnja koja je dopustila da ju ljubav upropasti, točnije upropaštava.
S naglaskom na dopustila. Moj život nije plod slučajnosti, donosila sam svoje odluke sama, nema tu neke velike mudrosti. Imaš pamet koju imaš, informacija koliko imaš, odvagneš i zakoračiš. Poslije razmišljati o tome što bi bilo kad bi bilo je - trla baba lan.
Međutim, sama ideja da sam to ipak u nekom trenutku mogla odlučiti, odlučiti otputovati, biti prostitutkom i studirati, ukazuje mi na količinu nepravde u kojoj žive muškarci. Zapravo me na razmišljanje potaknuo prethodni post. Zamišljen u poprilično doslovnom smislu. U film u kojem je glavni lik žena, staviti muškarca, i ne promijeniti ništa drugo. Teško je zamislit scenu u kojoj će muškarac biti trudan i vjenčati se za nekoga koga ne voli. Istovremeno mi se obrnuta situacija, u kojoj muški lik zamijeniš ženom, pa makar ta žena imala ženu, uopće ne čini toliko apsurdnom.
Svijet je strahovito nepravedan prema muškarcima.
Oni neke odluke ne mogu donijeti. Donijeti odluku da budu prostitutka ( još uvijek strahovito rijetka pojava), ili da budu kućanik (kućnik? , koja bi se žena udala za takvoga?), ne mogu odlučiti sami sebi roditi dijete (za nuždu žena to može riješiti dobrim tempiranjem seksa na jednu noć, i da se liku više nikada ne javi), ne mogu snimiti kućni pornić i pospješiti svoju karijeru s time (time bi prije pospješio karijeru žene s kojom ga je snimio), a i na poljubac dvaju muškaraca većina populacije ovog planeta ne gleda blagonaklono, dok s druge strane na poljubac dviju žena… pa to je već neka druga priča.
Čini mi se da žene često uopće nisu svjesne slobode koju uživaju, mogućnosti izbora koju uzimaju zdravo za gotovo. Možemo, ako baš zabrijemo, zaći u bilo koje muško područje rada i djelovanja, a već i jesmo, i pri tome sačuvati svoju ženstvenost. Oni, ako se usude zaći u naša područja, u pravilu će biti stigmatizirani kao osobe s pogrešnom seksualnom orijentacijom.
Bitke koje muškarci vode da bi u svojim očima bili netko, su stravične. Biti uspješan na poslu, biti uspješan otac, ljubavnik, muž … Uspjeh, kao nužan preduvjet vječnog definiranja sebe. Tu definiciju tako je lako razbiti. Poput kamenolomca koji zna na kojem mjestu u velikoj stijeni zabiti klin kako bi pukla u smjeru koji njemu odgovara, i žene često znaju pogoditi baš to mjesto. A kad ih slomiš oni su zbilja slomljeni, to je tako tužan prizor. Pukotina je mračna, duboka i neizlječiva.
Za razliku od toga , čini mi se da su žene nekako puno fluidnije, nogama ukorijenjene u bit života, i puno teže lomljive. Kako slomiti vodu? Čak i pod pritiskom, ona samo ispari i kondenzira se negdje gdje joj više odgovaraju uvjeti.
25.02.2019. u 10:56 •
20 Komentara •
Print •
#
