ponedjeljak, 14.01.2019.
Umjetne trepavice
Kad me nešto zanima, pitam. Naivno primjenjujem sve narodne poslovice, a jedna kaže - Tko pita, ne skita.
Ovog vikenda moj se klub opet sastao. Knjiga večeri je bila povijesni roman, po stvarnom događaju, standardne kvalitete, ali ništa specijalno preporučljivo, iako jako razvikan na tržištu i napravljena je odlična serija po njemu. Članice koje prošlog puta nisu mogle sudjelovati, nakon što smo izrešetale glavni lik i temu knjige, vratile su se na pitanje ljubavnika. Meni je to sad već lanjski snijeg, temu sam apsolvirala, više nije napeta, ali moram priznati da su njihova razmišljanja i iskustva bila puno konkretnija i razumnija od svega što smo mi ostale zadnji put rekle.
Posložena kaže:
- Dovoljno je dati mig, i većina muškaraca će biti spremna na avanturu. Meni je na poslu čak došao jedan i direktno pitao, bez prethodnog zavođenja. Voditi će me na vikende, plaćati sve. Odbila sam, jer je oženjen.
Duhovita, koja ovaj put bila savršeno ozbiljna, rekla je:
- Tko traži naći će, ili će biti nađen. Jedna moja prijateljica radi u bolnici, i tamo je to neizbježno. Svima nama godi tuđa pažnja, a tamo te toliko oblijeću, da ako imaš imalo problema u braku i ako nisi najjači karakter, samo je pitanje vremena kad ćeš postati nečija ljubavnica.
Eto. Kao što rekoh, lanjski snijeg. Sad me muči nešto drugo.
Umjetne trepavice.
Naime, kao i svaka druga ljudska spodoba, donijela sam novogodišnje odluke. Obično uspješno ostvarujem svoje odluke, ali ima jedna koju recikliram već godinama i nikako. Možda mi se ove godine posreći, ako ništa imam snažniji motiv.
U pitanju je odluka postati ženom, sa svime što podrazumijeva, a šminka je općepoznati sastojak.
Do sada sam se izvlačila na mladost, kao mladosti ne treba šminka, iako današnja mladost hoda sa tri kile žbuke na sebi, i gubeći vrijeme na Instagramu sad sam već poprilično upućena u teoriju postupka kako svoje autentične i originalne crte lica pretvoriti u copy paste ljepotu. Također, sam pokušala krivnju svaliti na svoju mamu koja se nikada nije šminkala, niti lakirala nokte. Međutim, moram biti iskrena i priznati sama sebi da sam lijena. Svaka vještina zahtjeva vrijeme i trud, a ja bih radije otišla u dućan po elektrode za varenje i ključ broj 13, nego po puder i ono … kako se to zove… rumenilo. Doduše, moram priznati i postojanje stanovite količine straha i srama.
Međutim, sada imam kćer i htjela bih joj omogućiti da sama odluči da li će hodati naokolo sa tri kile žbuke na sebi, ili bez maskare kao njena mama, a da potonja odluka ne bude rezultat straha od šarenih posudica i sjajnih bočica. Što znači da u kućanske potrepštine s kojima se ona susreće moram ubaciti i šminku, jer čovjek se boji onog što ne poznaje, a ako od malena bude čeprkala po tim prozirnim kutijicama možda neće biti hendikepirana kao njena mama.
Stoga pitam u klubu:
- Što ide prvo, da li staviš maskaru na svoje trepavice pa onda nalijepiš umjetne, ili prvo umjetne trepavice pa na sve maskara?
Praktična odmah odgovara:
- Prvo staviš umjetne trepavice, a onda s maskarom prikriješ prijelaz.
Odlično, zvuči jednostavno.
Iiii… onda su stvari krenule nizbrdo. Počele su nabrajati različite marke, pa vrste od onih za svaki dan do onih glamuroznih, da bi na kraju počele o ugrađivanju trepavica! Neka žešća znanstvena fantastika.
Na kraju se ubacila Duhovita:
- A zašto ne počneš s nečim jednostavnim, kao tuš i maskara, nego ti odmah na umjetne trepavice?
Savršeno razuman argument.
Nemam ništa za reći u svoju obranu.
14.01.2019. u 09:04 •
8 Komentara •
Print •
#
