Dnevnik toka misli

srijeda, 14.11.2018.

Crna ovca

Kako je prošla subota? Začuđujuće očekivano.

U jednom trenutku, dan prije, čak sam pomislila kako je možda i među ženama moguća ona muška lakoća prelaska preko svađe. Možda i mi možemo izmijeniti žučljive riječi i nakon pola sata zajedno popiti pivu? Međutim, subota me razuvjerila. Možda negdje postoje žene koje to mogu, ali nisam ih do sada srela.

Cure su bile lagano napete, rasprava o knjizi protekla je živahnije nego uobičajeno, podmazana uzbuđenjem i povišenim raspoloženjem zbog očekivane rasprave na temu - „onog što se dogodilo u grupi“. Bila sam tako umorna (neprospavana noć prije, penjanje na Sljeme tog dana) da je moja obrana bila mlaka i usputna, više reda radi, jer je šest para očiju gledalo u mene. Vjerujem da su cure očekivale više. Podrobnije objašnjenje, jače argumente, žar u mojim očima? Ili sam to možda očekivala sama od sebe. Ne znam, no ništa od toga im nisam dala. Držala sam se jedino osnovnog pravila – nikad ni pred kime ne pokazuj slabost. Možeš odglumiti slabost, ako time postižeš svrhu koju želiš postići, ali nikada svoju pravu slabost. Nikad ne pokazuj koliko te nešto pogodilo, koliko si o nečemu razmišljao, koliko suza isplakao. Čim pokažeš slabost ljudi te pojedu. Čim kažeš – oprosti, drugi si uzima za pravo o sebi misliti kao o pravedniku kojem je nanesena nepravda.

Stoga sam im rekla kako stojim iza svake napisane riječi, kako se možemo složiti da se ne slažemo i krenuti dalje.

Međutim, ostao mi je gorak okus u ustima zbog krive procjene. Napala sam, napala pod navodnicima, osobu slabiju od sebe, a to ne radim. Napravila sam krivu procjenu i zbog toga mi je žao.

Znam da su mobiteli zvrndali i izvan grupe u kojoj smo sve skupa komunicirale, i sve ono što je izrečeno o meni, ali ne meni, osjećam kako struji zrakom poput nevidljivih iglica koje me bodu. Da li je potrebno reći kako ja nisam komunicirala izvan te grupe s drugim curama? Nisam tražila saveznike, nisam htjela da se u grupi stvaraju tabori, posljedice za dinamiku grupe bile bi tada pogubnije. Ovako imamo samo jednu crnu ovcu, koja se s time može nositi. Ponekad nije loše inscenirati trzavicu da bi se ljudi malo trgnuli, i u konačnici bili sretniji kad se opet stvari vrate u normalu. Ponekad nas takve trzavice odvuku od drugih životnih problema, koji se odjednom čine manjima samo zato što nisu novi i nisu aktualni. Kruha i igara.

Uloga negativca sve mi više prirasta srcu.

<	studeni, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv