Dnevnik toka misli

petak, 09.03.2018.

Ljuštura

Krovovi su opet crveni, naša zvijezda grije blijede komade kože, dok zrak miriše na promjenu. Meškoljim se u mračnom uredu i žudim za krajem radnog vremena. Glava mi je kao balon i više ne znam tko sam.

Kad sam se udavala uzela sam muževo prezime. Bilo je nešto kraće od mojeg, a u školskom imeniku više ne bih bila na zadnjim stranicama. To možda nisu neki posebni razlozi, ali bili su prisutni kod odlučivanja. Uz to što sam htjela da se moj muž dobro osjeća i da zna kako ga prihvaćam.

Međutim, zapravo je u srži te odluke moj osjećaj ne povezanosti s bilo kojim prezimenom. Žene nemaju svoje prezime. Prvi dio života nosila sam očevo, drugi dio nositi ću muževo. Niti jedno nije moje. Da sam zadržala očevo i prenijela ga na kćer, da li bi ona to prezime mogla zvati baš svojim? Ne znam, njoj to vjerojatno ne bi bilo bitno.

Moj osjećaj ne povezanosti ne staje niti tu. Čak niti moje osobno ime ne doživljavam kao dio sebe same. Imena i prezimena su praktična, služe svojoj svrsi u razgovorima, socijalizaciji i pravnom prometu, ali ih ne osjećam kao svoja. Više kao osobnu iskaznicu koju moraš imati, ali ako ju ostaviš doma tvoj identitet neće biti time niti veći niti manji, neće promijeniti svoj oblik niti boje.

Čak i svoje tijelo ne doživljavam kao dio svojeg identiteta. Moje tijelo je divan instrument, vrlo složen i precizan mehanizam bivanja u ovoj stvarnosti. Međutim, to tijelo nisam ja. To je samo ljuštura, vrlo zanimljiva i kompleksna ljuštura, ali u konačnici samo ljuštura.

Ljuštura i stravično ograničenje. Većinu vremena se divim njegovim sposobnostima, ali ponekad ga doživljavam kao promišljeno sputavajući čimbenik. Nakon tjedan dan hripavog disanja, pluća u poderanim krpama, glave po osjećaju dvostrukog volumena, uz sva ostala sranja na poslu, više nisam u stanju prepoznati samu sebe. Tijelo je odlučilo pokazati kako, iako ga možda ne prihvaćam kao dio svojeg identiteta, ono ipak ima svoj udio u donošenju odluka u mojem životu. Pod naletom materijalnoga svijeta, moje apstrahiranje svoje biti postaje potpuno sporedno, skoro pa nije vrijedno spomena.

Petak, melem za tijelo i duh....

<	ožujak, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv