Puše sjever. Hladnoća se uvlači pod suknju, prodire kroz očice gustog pletiva. Uživam u njezinim ugrizima.
Najavljuju sibirsku zimu. Ali ja im ne vjerujem. Mi nismo u Sibiru. Mi smo tu. Ako i dođe hladnoća, to će biti samo naša, čisto intimna privatna hladnoća.
Vijesti su postale senzacionalistički bućkuriš, zabava pod krinkom ozbiljnosti i već duže vrijeme ne pratim njihov sadržaj. Međutim, kolegice mi prenose informacije, samo one bitne naravno. A dolazak zime je sada najvažnija vijest. Kao da nikad kod nas nije bilo minus dvadeset, nikad nismo nosili tri debela rukava i zimsku jaknu, na nogama gojze da bismo došli na posao, kao da naši stari ne pamte i gore stvari.
Ponekad više nisam sigurna da li sam ja glupa ili je ipak sadržaj našeg televizijskog programa glup. Voljela bih vjerovati da nisam glupa, ponekad sam malo naivna i lakovjerna, ali sve u svemu mozak me dosta dobro služi. Doduše katkad mi uskraćuje pojedine riječi, kao naziv za „plavi alat“, muž kaže pajser, ali znam da je moj otac koristio drugu riječ. Znam, jer je to naziv kojim je mene krstio po potrebi, ali ga se nikako ne mogu sjetiti. Možda me moj mozak podsvjesno štiti, ne bih znala.
Sjetila sam se! Ćuskija. Pa tako je, divna riječ! Naša zajednička karakteristika tvrdoće i nemilosrdnosti uvijek mi je bila kompliment. Ali čini mi se da otac na to nije gledao kao ja. I to je jedna od mojih karakteristika. Darove primam rado, ali ih koristim po svojem nahođenju i viziji, ako mi daš čašu vode, ne znači da ću utažiti žeđ, ako mi daš čašu otrova, ne znači da ću ti ga ljutito izliti u lice.
Nedostaju mi kvalitetne vijesti, provjerene informacije, ne samo provjerene, nego i relevantne. Međutim takvih nema. Kruha i igara, pa tako su još Rimljani rješavali stvari, ništa novo na zapadu. Otac mi je znao govoriti - „Moraš pratiti tijek novca“, tko je vlasnik, tko mu daje plaću pa ću znati i koje stavove zastupa, koje interese gura. Kad se iznimno rijetko odlučim malo informirati pročitam i Večernji i Jutarnji, dva aspekta istog događaja. Međutim, niti to mi ne daje pravu sliku, prava slika je negdje duboko zakopana i premazana slojevima nestručnosti.
Kako sam samo uspjela preko sjevernog vjetra doći do politike? I to ti je mozak, najzabavnija igračka.
< | veljača, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora