Dnevnik toka misli

srijeda, 21.02.2018.

Sibirska hladnoća

Puše sjever. Hladnoća se uvlači pod suknju, prodire kroz očice gustog pletiva. Uživam u njezinim ugrizima.

Najavljuju sibirsku zimu. Ali ja im ne vjerujem. Mi nismo u Sibiru. Mi smo tu. Ako i dođe hladnoća, to će biti samo naša, čisto intimna privatna hladnoća.

Vijesti su postale senzacionalistički bućkuriš, zabava pod krinkom ozbiljnosti i već duže vrijeme ne pratim njihov sadržaj. Međutim, kolegice mi prenose informacije, samo one bitne naravno. A dolazak zime je sada najvažnija vijest. Kao da nikad kod nas nije bilo minus dvadeset, nikad nismo nosili tri debela rukava i zimsku jaknu, na nogama gojze da bismo došli na posao, kao da naši stari ne pamte i gore stvari.

Ponekad više nisam sigurna da li sam ja glupa ili je ipak sadržaj našeg televizijskog programa glup. Voljela bih vjerovati da nisam glupa, ponekad sam malo naivna i lakovjerna, ali sve u svemu mozak me dosta dobro služi. Doduše katkad mi uskraćuje pojedine riječi, kao naziv za „plavi alat“, muž kaže pajser, ali znam da je moj otac koristio drugu riječ. Znam, jer je to naziv kojim je mene krstio po potrebi, ali ga se nikako ne mogu sjetiti. Možda me moj mozak podsvjesno štiti, ne bih znala.

Sjetila sam se! Ćuskija. Pa tako je, divna riječ! Naša zajednička karakteristika tvrdoće i nemilosrdnosti uvijek mi je bila kompliment. Ali čini mi se da otac na to nije gledao kao ja. I to je jedna od mojih karakteristika. Darove primam rado, ali ih koristim po svojem nahođenju i viziji, ako mi daš čašu vode, ne znači da ću utažiti žeđ, ako mi daš čašu otrova, ne znači da ću ti ga ljutito izliti u lice.

Nedostaju mi kvalitetne vijesti, provjerene informacije, ne samo provjerene, nego i relevantne. Međutim takvih nema. Kruha i igara, pa tako su još Rimljani rješavali stvari, ništa novo na zapadu. Otac mi je znao govoriti - „Moraš pratiti tijek novca“, tko je vlasnik, tko mu daje plaću pa ću znati i koje stavove zastupa, koje interese gura. Kad se iznimno rijetko odlučim malo informirati pročitam i Večernji i Jutarnji, dva aspekta istog događaja. Međutim, niti to mi ne daje pravu sliku, prava slika je negdje duboko zakopana i premazana slojevima nestručnosti.

Kako sam samo uspjela preko sjevernog vjetra doći do politike? I to ti je mozak, najzabavnija igračka.

21.02.2018. u 13:28 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< veljača, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora