utorak, 20.02.2018.
Krivi tonovi
Počinje mi parati uši. Ozbiljno. Više mi nije fora. Grebe, smeta, kao pokvarena ploča, koja svako malo zašteka i više ne prepoznajem melodiju svojeg jezika.
Prije nekog vremena sam pročitala knjigu, a nedavno i članak o jeziku. Od onda su mi se upalile neke lampice, ugrađeni senzori su proradili i više ne mogu ne čuti.
Čujem, čujem krivo odsvirane tonove, i više ne mogu slijepo prelaziti preko toga.
Tunajt, bat ic ok, hepi sam, lajkam... I mnogi drugi potpuno nepotrebni engleski izrazi šire se i počinju me žuljati.
Što je najgore, i sama ih koristim. Zarazno je. Ali od nedavno, čim nepotrebno izgovorim stranu riječ umjesto hrvatske, taj parajući zvuk odzvanja u meni puno glasnije, lupa iznutra o stjenke mojeg postojanja kao da sam prazna mješina. Na trenutak zapanjeno zastajem pa nastavljam razgovor u društvu kao da se ništa nije dogodilo. Ali to nije ništa, nešto se ipak događa, započelo je moje čišćenje.
Osobe stručnije od mene rekle su ovo:
"Mi hrvatski jezik poznajemo, svaki govori njime kako već govori, a piše kako je naučio pisati, i mi ga prepoznajemo kada tko drugi govori ili piše njime. Prepoznajemo ga kao svoj hrvatski jezik i kada se govori njime na kajkavsku, i kada se govori na čakavsku, a prepoznajemo ga i kad se govori na štokavsku, jednim od narječja kojima govore Hrvati. Prepoznajemo hrvatski jezik i u razgovornoj porabi karakterističnoj za regije oko pojedinih naših najznatnijih gradova. Prepoznajemo ga u književnoj umjetnosti, ako za nju imamo bar malo afiniteta, u svoj raznolikosti njegovih izražajnih registara. Prepoznajemo ga napokon i u standardnoj porabi na različitim stupnjevima naobrazbe i u svoj raznolikosti njegovih funkcionalnih stilova. Prepoznajemo tako hrvatski jezik, a prepoznajemo isto tako kada netko ne govori hrvatski, prepoznajemo to i onda kada je jezik kojim se izražava vrlo sličan i srodan hrvatskomu, i kada ga bez većih teškoća razumijemo. Hrvatski nam je jezik time nešto posebno , nešto naše, nešto izdvojeno od svega drugoga, izdvojeno od onoga što naše nije, što prepoznajemo da nije hrvatski jezik. "
Radolslav Katičić , knjiga Hrvatski jezik
„Jezik nije sredstvo komunikacije jer kada bi tome bilo tako i komunikacija bila "ono bitno" onda ne bismo imali toliko različitih jezika u svijetu i svi bismo govorili istim jezikom, na primjer esperantom. Esperanto, međutim, nije osiguravao sigurnost niti jednoj zajednici pa je tako i sama ideja pomalo zamrla.
Temeljna funkcija svakog jezika je nerazumijevanje, odnosno, da nas drugi, oni koji ne pripadaju našoj zajednici, ne razumiju ili barem da ga nisu u stanju govoriti tako dobro da ne bi bili prepoznati kao stranci. Na taj način je svakom članu zajednice, sve do male djece, omogućeno odmah prepoznati onoga tko ne pripada zajednici i postupati sa njim sa stanovitom dozom opreza.
Tako vlastiti jezik predstavlja vrlo jednostavan i efikasan način osiguranja sigurnosti zajednice kao cjeline ali i njenih pojedinih članova.“
I...
„Jezik je, dakle, suprotno tvrdnjama već pomenutih profesora, upravo pitanje identiteta a ne slobode i samovolje, morala itd. jer je identitet minimalni uvjet sigurnosti. Međutim, funkcija jezika u izgradnji nacionalne sigurnosti je daleko veća od pukog stvaranja identitetskih razlika.
U interesu vlastite sigurnosti svaka zajednica razvija vlastitu kulturu a uloga jezika u izgradnji te kulture je nezamjenjiva.
No, tek onda kada jezične razlike u odnosu na druge jezike postanu tolike da samo etimolozi uspijevaju prepoznati sličnosti sa srodnim jezicima, tek onda je zaista moguće razvijati vlastitu kulturu. Tek tada nikakvi vanjski uticaji nisu više mogući i tek tada jedna kultura ima istinsku slobodu razvijati se samostalno.“
Berislav Štajdohar, brg. i.s., članak je izašao u Hrvatskom tjedniku
Nedavno sam gledala film Tko pjeva zlo ne misli, u njemu su germanizmi puno jače izraženi. Međutim, danas se čuje utjecaj engleskog. Sluga oponaša gospodara, navodno.
Meni je moj jezik mio, dobro me služi i nikad me nije iznevjerio. Sve što sam ikad pokušala izraziti on je mogao. Ima melodiju koja odgovara mojem duhu, melodiju koju bih rado slušala i u budućnosti, bez krivih tonova.
20.02.2018. u 09:05 •
6 Komentara •
Print •
#
