Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 19.02.2018.

Sada traje vječno

Mijenjam se. Sve rjeđe pišem dnevnik nalivperom po bijelom papiru. Koristim tipkovnicu i kradem vrijeme. Sviđa mi se ideja o krađi vremena. Još razvijam tehniku, proučavam načine i gdje sve postoji mogućnost efektivne krađe. Misao vodilja mi je kao u knjizi Projekt sreća – Godine su kratke, dani su dugi. Zato živim samo u jednom danu, drugih nema.

Radim planove, čisto kao okvirne zadatosti, ali njihova realizacija je ne važna, sve do trenutka kad dođe baš taj dan, jer onda sam u tom danu i živim ga. Nema drugih, samo ovaj sada, i pokušavam ga maksimalno iskoristiti, podariti mu maksimalni smisao, zahvalna za svaku sitnicu. Sada traje vječno.


Ponekad me ulovi tuga, ona bolna parajuća mreža od užarene žice što steže prsni koš. Onda se prepustim dok ne prođe. Ali ostatak vremena, kad razmišljam o svojoj sestri, nisam žalosna, nego ispunjena divljenjem i zahvalnošću. Zahvalna sam što sam ju imala, što sam ju upoznala, što mi je dano toliko lijepih trenutaka s njom, što mi je srce puno sjećanja - divnih, veselih sjećanja. Zahvalna sam na svemu čemu me ona naučila, na savjetima koji se sada sami pojavljuju na površini mojih dana. Činjenica da sam tada dok je trajalo iskoristila svaku priliku, gutala njenu prisutnost, čini me spokojnom.

I ne ljutim se na Boga. Niti pokušavam zdravom prehranom spriječiti da i sama ne dobijem rak. Imam neodređeni osjećaj da su nam svima karte već podijeljene, i da grčevita borba ili pokušaji da si dodamo dane neće polučiti svrhu. Gledam fotografije s majkom, Maja, Josip i ja koja držim Karla u naručju. Mama kaže – Tad je imala još osam godina života. A ja si mislim, možda su i moji dani odbrojani, možda je sutra moj red – prometna nesreća, ugrušak krvi za koji niti ne znam...

Kao da je uopće važno. Sada traje vječno. Zato promatram svoje dijete, gutam njenu prisutnost, zahvalna što to mogu činiti. Odlažem mobitel, i samo ju gledam.

Svaki trenutak proveden sa dragom osobom traje vječno ako ga primaš sa zahvalnošću. Svaki trenutak želim prožeti dobrim mislima. Misli postaju riječi, riječi postaju djela, a djela postaju karakter, stoga njeguj svoje misli brižno kaže Buddha. Svijesno zaustavljam rijeku svojeg duha kad primijetim krivi smjer kojim teče. Ne želim takva biti, nema svrhe. Zato razmišljam dobro o drugima, pronalazim isprike za njih i vjerujem u dobro. Sve ostalo užasni je gubitak energije i vremena. Eto, i to je jedan od načina krađe vremena, kradem vrijeme od negativnosti. Kao što ga kradem od posla, ili od sna. San je ionako precijenjen.

Volim pravu zimu sa dva metra snijega, ali vrijeme se promijenilo, i ja sam se promijenila. Pravih zima više nema. Prije kad bih se zbog toga žalila, moj bi otac rekao – Što je prošlo u dobru, nije prošlo u zlu. Sada to razumijem i više ne žalim ni za čim. Ni za snijegom, ni za romantikom bijelih pahulja, niti za izletima i lakoćom koju pruža bogatstvo, jer moji dani prolaze u dobru, bez bolesti, bez gladi, bez zime.

A moje sada traje vječno.

<	veljača, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv