Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 18.08.2014.

Oproštajno pismo

Neki sa dopuštenjem, neki bez dopuštenja, uglavnom previše ljudi koje osobno poznajem, dobilo je uvid u moje misli.

Osjećam se sputano, riječi zapinju, autocenzura na djelu.

Misli da bi se razvijale, da bi se ispravljale, pročistile, da bi se iz njih mogli razviti stavovi i odluke, često sasvim oprečne, samom tijeku misli, te misli moraju biti slobodne izreći sve, a te slobode ja više nemam.

Napisana riječ diše konačnošću, jednom zapisane kao da počinju vlastiti život, bude u drugima slike koje više ne možeš izbrisati, „… ne nisi me shvatio, nisam tako mislila…“, možda i jesam, možda tu sekundu ili dvije sam u to vjerovala, a onda se struja promijenila, krajolik izobličio, i već se voda prelijeva i kreće drugim smjerom.

Moje pisanje služi mojem razvoju, i niti jedna moja misao nije konačna.

Stoga, do daljnjega, ovdje više neću pisati. Možda otvorim drugi blog, možda ne, možda se za par mjeseci predomislim, možda mi moje, opet slobodne misli, svojim neobuzdanim i raskalašenim bujanjem otkriju neku novu perspektivu i moja odluka zamiriše nekim novim putem.

Priznajem, imati blog, bilo je dobro iskustvo, ako ništa bio je to moj prvi susret sa virtualnim svijetom. U svakom slučaju počela sam pažljivije dotjerivati svoje tekstove, jer .. pa hej, to će možda ipak netko pročitati, pa nek liči na nešto, prestala sam ih tretirati samo kao natuknice za "jednom kad ću imati vremena...". Znam da nisam baš čitana, jer, s jedne strane ne ostavljam često komentare kod drugih blogera, jednostavno nemam to u sebi da komentiram samo zato da bih komentirala ( što ne znači da to koji put ipak nisam napravila ;) , ako nemam nešto pametno ili lijepo za reći, radije šutim, uostalom toga se nastojim držati i u "stvarnom" životu, s obzirom da ne razlikujem različite razine stvarnosti života; s druge strane nekako mi nije sjelo ostavljanje komentara samoj sebi, i to mi se čini kao ozbiljni propust načina funkcioniranja bloga.hr.
Sad mi je tek palo na pamet, da bi razlog mogao biti i moje loše i nezanimljivo pisanje…, ego mi je, čini se, još uvijek solidne veličine. ;)

Svakako ću nastaviti pratiti blogere, neke ozbiljno i temeljito ( gospon profesor, Alžbeta Bathory, semper contra, Neverinov blog….), a neke samo da si uljepšam dan (Geomir, ar-ar, Moj prijatelj Nenad….), a za nekim ću žaliti što ih više nema ( Pustolovina zvana Japan).


Bilo mi je zadovoljstvo!

Pozdrav svima!

Oznake: &

<	kolovoz, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv