MATIJEVIĆI I NERETVA
18.08.2013., nedjelja
SV. ROKO - ZAŠTITNIK NERETVANA OD KUGE, ALI I IZVRSNA IZLETIŠNA DESTINACIJA
 Foto: Hrvoje Vučković-Rus U petak 16. kolovoza proslavljen je blagdan Sv. Roka na brdu Rujnica u kapeli. Sv. Roka. Tradicionalno je održano misno slavlje s procesijom oko kapele na brdu Rujnica koje se prostire iznad najbližih mu naselja - sa sjeveristoka Podrujnice , sa jugozapada Desane. Sv. Roko se na Rujnici slavi već sigurno od 18 stoljeća, tijekom kojeg je Rujnica, tada još naseljeno mjesto, ali se kasnije napušta jer su se raznorazne bolesti dobrim dijelm povlačile, ali i zato što su se političko-ekonomske prilike u to vrijeme promjenile. No na Rujnici je ostala izgrađena kapela Sv. Roku u kojoj se svake godine okupljaju hodočasnici na blagdan Sv. Roka, ponajviše iz naselja s desne obale rijeke Neretve. Sama kapela Sv. Roka na Rujnici se spominje prvi put 1761. godine prilikom jednog krštenja, a te godine se i župnik naselio u Rujnici. 1863. godine župnik tadašnje župe Desne-Rujnica iseljava u župnu kuću u Bagaloviće, pa župa dobiva novo ime Desne-Bagalovići, što je ujedno označilo i defintivan kraj naseljenosti Rujnice koja se iselila do kraja 19. stoljeća. Kao zaštitnika svog sela, Sv. Roka slavi Podrujnica koja ima istoimenu kapelu uz cestu kroz mjesto (cesta Metković-Kula Norinska-Vrgorac), a koja je kapela proteklih godina naporima mještana i župe Gospe Karmelske Bagalovići obnovljena. Sv. Roko je u narodu zaštitnik oboljelih od gube, kuge i kolere te općenito od zaraznih bolesti, invalida, kirurga, a zaštitnik je i od bolesti životinja (posebice pasa). Mnogobrojni hodočasnici na blagdan Sv. Roka hode u ranim jutarnjim satima brdskim putevima na Rujnicu iz mjesta Desne, Momići i Podrujnica gdje ostave svoja vozila, a moguće je doći i iz Borovaca. Oko 1 sat laganog hoda je sasvim dovoljno iz mjesta Desne i Podrujnica, a kojih 10-20 minuta više iz Momića. Mladi iz Kule Norinske, Podrujnice, Momića, Matijevića, znaju često doći noć prije „naoružani“ hranom koju peku, pićem i šatorima te prvi dočekaju jutarnje hodočasnike. Pogledi koji se pružaju s nekolicine viših kota brda Rujnica daju neopisivo zadovoljstvo za vedrijih i bistrijih dana - s jedne strane gotovo da se vidi obala Italije, a s druge strane pogled seže prema cijeloj zapadnoj Hercegovini, ali i sve do Bosne. Najbolji pogled seže s najviše kote - vrha Babine gomile (735metara nadmorske visine) do koje ipak treba još oko 1 sat i 30 min hoda od raskrsnice smjerova za kapelu Sv. Roka i smjera za Babinu Gomilu. Iako je Rujnica prestala biti naseljena prije više od jednog stoljeća , upravo je zanimljivo da se ova tradicija hodočašćenja na Rujnicu Sv. Roku nije ugasila do današnjih dana, a sve kao zahvala za zaštitu od bolesti, ponajprije kuge, koju je Sv. Roko pružio narodu ovog kraja. Od obitelji koje su se krajem 18. Ili tijekom 19 stoljeća iselile iz Rujnice u župu Bagalović, možemo spomenuti obitelji: Batinović (iz Rujnice došli u Vrhdesne odakle su većim dijelom odeslili u Krvavac, a manjim u Kulu Norinsku) Ćelić (doselili u Rujnicu iz Bile Vlake, a iselili 1830. u Momiće), Dragović (tada zvani Dragoevići, iselili iz Rujnice 1835. u Momiće) Hrstić (u Rujnicu doselili iz vrgorske krajine, a iselili krajem 18. stoljeća u Momiće ), Kaleb (doselio u Podrujnicu iz Rujnice krajem 18. stoljeća), Nikolić (doselili sa Rujnice u Podrujnicu, Kulu Norinsku, Momiće i Matijeviće u 19.stoljeću), Prusac (doselili iz Rujnice u Bagaloviće prije 1802. godine, a otadle u Podrujnicu prije 1875. godine), Romić (nekada poznati i kao Tomić-Romić, doselili sa Rujnice u Pordujnicu krajem 18.stoljeća) |
