O NAMA
Image and video hosting by TinyPic
Ovaj blog piše o aktualnostima Neretve i cilj mu je podizanje informiranosti građana o životno važnim temama za Neretvu.
Mjesto Matijevići su naselje u Općini Kula Norinska u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, staro najmanje 170 godina. Naše selo i naša općina su davali mnoge poznate osobe koje se pamte i pamtit će ih Neretva, ali i Hrvatska. Iz našeg sela je pok. župan Dubrovačko-neretvanske županije Ivan Šprlje, dok korijeni Predsjednika Sabora Luke Bebića (njegova majka) kao i mnogih drugih gospodarstvenika i intelektualaca, sežu iz našeg sela. Blog je namjenjen svima koji žele znati aktualnosti Neretve i našeg mjesta.

MATIJEVIĆI I NERETVA

26.10.2012., petak

NA DANAŠNJI DAN - ILI ĆE MOŽDA BITI NEKI DRUGI DAN?

Na današnji dan prije točno 68 godina oslobođena je dolina Neretve od Njemačke okupacije. Zanimljivo da u niti jednom lokalnom mediju nije spomenuta ta obljetnica. Možda je to zbog toga što su svi zauzeti lokalnim aferama i predviđanjima o tome da li će krenuti redovna linija Metković – Zagreb u organizaciji tvrtke USKOK, ali ako se pogleda i niz godina unazad, lako je primjetiti činjenicu da se povijest drugog svjetskog rata u Neretvi zapostavila.

Mnogi će zamjeriti na ovom postu smatrajući da je normalnije sjećati se pobjeda iz Domovinskog rata zbog toga što smo u tom ratu bili svi na istoj strani protiv srpske agresije i biti će u pravu – bar u dijelu kad se bune zbog zaborava na te dane devedestih.

No doslovce nekoliko stotina žrtava koje je Neretva to vrijeme pretrpjela zaslužuju da se sjeti i tih dana drugog svjetskog rata.

Iako se 56 godina na ovaj dan veličala pobjeda parizana nad okupatorima Njemcima i njihovim unutarnjim saveznicima, stvarne činjenice od onih nekada prikazivanih u komunističkom režimu su ponešto drugačije.

Zasluge za oslobođenje doline Neretve tog 26. listopada 1944. godine je snosio strateški i taktički vrlo težak položaj Njemaca koji su se povlačili pod teškim napadima saveznika u zapadnoj Evropi i sjeveroistočnoj Evropi pod udarom Rusa i drugih komunističkih saveznika. Njemci su se također povlačili s Balkana, posebice sa samog juga, pa tako i iz Dubrovnika, Pelješca i otoka.

Tih dana listopada 1944. godine na prilazima Neretvi odvijale su se najteže borbe u povijesti Neretve u kojima je sudjelovalo nekoliko tisuća vojnika. Mjesto koje je najviše ostalo upamćeno i po kojem se zove poznata bitka je Vukov klanac.

Bitka koja se tih dana listopada 1944. godine odvijala svom žestinom na Vukovu klancu nije imala ni približne rezultate ni odvijanje kako je to prikazivano u komunističkoj literaturi. Naime južno od Metkovića, kod Vukovog klanca je 26. dalmatinska (partizani) zajedno s dijelovima 29. hercegovačke (partizanske) divizije 23. listopada potpuno razbila njemačku 369. diviziju i dio popratnih postrojbi. Partizani su na jednom šprengu – prokopu na uskoj cesti u klancu na staroj prometnici Neum-Bijeli Vir-Metković usjeli svladati snažni njemački otpor i dignuti cestu u zrak i time zaustaviti nepreglednu višekilometarsku kolonu njemačkih postrojbi u povlačenju. Njemačke snage su se našle u katastrofalnoj poziciji – vojska je svakako u rasulu zbog povlačenja, a razasuta je kilometrima, bez mogućnosti djelotvornog zapovjedanja , koordinacije i formiranja obrane.

Više tisuća boraca s obe strane su se našle u žestokom klinču koji je trajao nešto više od 2 dana i završio je uništenjem cjelokupne njemačke tehnike, ali i probojem dijela tih trupa (kojima su došle u pomoć hrvatsko-njemačke postrojbe iz Mostara) koje su se uspjele izvući prema Mostaru.

Partizani su kasnije uporno govorili da je komandant njemačke grupe armije ''E'', general—pukovnik von Lohr, lažno javio Berlinu da su napad izvele jake britanske pješadijske i motorizirane snage podržane avijacijom i ratnom flotom. No činjenica jest bila da je Royal Navy (britanska mornarica) tukla brodskim topovima po njemačkoj koloni koja je gotovo nebranjeno ostala blokirana zaustavljena na Vukovom klancu i u takvom nezavidnom položaju ostala oko dva dana. Partizanske eskadrile su u par navrata djelovale po njemačkim postrojbama te su čak i izgubli jedan zrakoplov, dok Nritanci ni rugi saveznici nisu djelovali.

U toj bitki je na Vukovu klancu stradala sva tehnika njemačke 369. („vražije“) divizije koja se sastojala ponajviše od Hrvata (u njoj su bili i mnogi Neretvani!) te ju je komandant njemačke grupe armije ''E'', general—pukovnik von Lohr proglasio nakon toga borbeno nesposobnom. U izvještaju je naveo da su svi tenkovi, artiljerija i gotovo sva vozila uništeni ili zarobljeni, dok se ljudstvo uglavnom izvuklo.

Partizani su pak tvrdili da je tehnika sva uništena, ali i da je ubijeno oko 2000 Njemaca (u raznoj literaturi se barata brojkama od 1000-2000), no istina je nešto drugačija.
Prema njemačkim izvještajima koje je autor slučajno našao, u borbama na Vukovu klancu i oko njega ubijeno je oko 120 njemačkih vojnika iz 369. divizije i ta brojka je vrlo vjerojatnija od parizanske, posebice ako se uzme u obzir da je kasnije prebrojavanje vojnika 369. divizije utvrdilo netočnost partizanskih podataka. Može se uzeti da je stradalo i i najviše par stotina iz drugih njemačkih (i njima odanih) manjih postrojbi koje su se također našle na Vukovu klancu, ali je teško govoriti o dvije tisuće ili tisuću mrtvih njemačkih (i njima odanih) vojnika jer to nije potrijepljeno niti brojanjem žrtava niti njemačkim podacima. Prema partizanskim podacima zarobljeno je oko 1700 Njemaca i njima odanih postrojbi, što bi mogao biti približan podatak, a ukupni gubici Njemaca i njihovih saveznika (mrtvi + zarobljeni) se realno procjenuju na oko 2.000 ljudi.

Uništena njemačka tehnika na Vukovu klancu
Image and video hosting by TinyPic
Zarobljena tehnika na Vukovu klancu
Image and video hosting by TinyPic

Iako se uvijek govorilo o protjerivanju okupatora, cijela spomenuta operacija je zapravo bila napada na vojsku u povlačenju. Drugim riječima i da nisu napadnuti, Njemci su se planirali povući prema Mostaru.

Partizanski gubici su bili manje od 100 mrtvih i praktički bez značajnijih gubitaka u tehnici (jer je zarobljena veća količina neprijateljske tehnike pa su partizani dobili dobar plijen).
S današnjeg odstojanja postavlja se pitanje da li je taj masakr uopće bio potreban obzirom da je vojska bila u povlačenju i ta operacija nije imala utjecaja na daljnji tijek rata.
Dolina Neretve bi gledajući tako svakako bila oslobođena,a opet opravdano je postaviti pitanje „da je svatko razmišljao tako, da li bi Evropa bila oslobođena?“
Odgovor na ova taktička, ali i moralna pitanja je teško dati, ali je činjenica da je dvjestotinjak kostura još uvijek zakopano dijlem poteza od Stona do Vukova klanca, a da njihove obitelji nikad nisu imali gdje zapaliti svijeću.

Neretva je svoju okupaciju službeno završila tog 26. listopada 1944. godine i ušla u novo (ne)sretnije doba ni ne znajući da će se krv ponovno prolijevati 47 godina kasnije tek nekoliko kilometara dalje od Vukova klanca.
No povijesna je istina također da 26. listopada nije bio zadnji dan kada su Njemci šetali Metkovićem. Naime u siječnju 1945. godine njemačko-ustaške postrojbe su izvšile snažan prodor iz zapadne Hercegovine sve do Metkovića i porušile sve mostove kako bi oteželi partizanima progon tijekom njemačkog povlačenja prema Mostaru i dalje prema Zagrebu.

I na kraju se postavlja pitanje koji datum slaviti kao dan oslobođenja Neretve (dakle ne samo Metkovića!)?

Da li je to 26. listopada 1944. godine - dan kada su se Njemci povukli iz Metkovića i doline Neretve?
Da li je to 29. siječnja 1945.godine - dan kada su se Njemci došli do Metkovića, minirali što su htjeli i otišli iz Metkovića?
Da li je to 14. rujna 1991. godine - dan kada je oslobođena Pločanska vojarna od JNA?
Da li je to 07. lipnja 1992. godine - dan kada je počela operacija „Čagalj“ kojom su oslobođeni Prebilovci, Klepci i Tasovčići od kojih su Metković i dolina Neretve strahovali 1992. godine?

Sve su ovo neki ratni datumi, a možda ćemo jednog dana doći svijesti i slaviti dan oslobođenja Neretve kao neki dan koji će se pamtiti po tome što smo u Neretvi dobili vlasti koje će narod voditi bez pohlepe, korupcije i samoljublja.

- 22:13 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (9)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (10)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (4)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (6)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (8)
Svibanj 2013 (12)
Travanj 2013 (16)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (11)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (13)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (10)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

GLAS NARODA!
Pratite naš Facebook profil gdje možete vidjeti i preuzeti zanimljive fotografije Neretve

Vikalica je ukinuta zbog neprimjerene komunikacije i vrijeđanja. Smisao slobode govora nije mogućnost neodgovornog iznošenja neistina ili vrijeđanje.

KONTAKT
norinmatijevici@yahoo.com



brojac poseta
jeftin web hosting