O NAMA
Image and video hosting by TinyPic
Ovaj blog piše o aktualnostima Neretve i cilj mu je podizanje informiranosti građana o životno važnim temama za Neretvu.
Mjesto Matijevići su naselje u Općini Kula Norinska u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, staro najmanje 170 godina. Naše selo i naša općina su davali mnoge poznate osobe koje se pamte i pamtit će ih Neretva, ali i Hrvatska. Iz našeg sela je pok. župan Dubrovačko-neretvanske županije Ivan Šprlje, dok korijeni Predsjednika Sabora Luke Bebića (njegova majka) kao i mnogih drugih gospodarstvenika i intelektualaca, sežu iz našeg sela. Blog je namjenjen svima koji žele znati aktualnosti Neretve i našeg mjesta.

MATIJEVIĆI I NERETVA

21.02.2012., utorak

BOŽE MOJ, BOŽE MOJ ZAŠTO SI NAS OSTAVIO

Neretva.
Godina je 2012.

Cijelo društvo, a posebno Neretva, nalazi se u strahovitoj depresiji.

Otprilike dva tisućljeća nakon smrti Isusa Krista, otprilike godinu dana nakon što se na proteklom popisu stanovništva vjernicima deklariralo oko 98 % Neretvana, gledam u nebo, zemlju, vodu i društvo i vidim tugu, jad i nesreću Neretve.

Od 2009. godine kad je Neretvu pogodila nezapamćena krupa, pa 2010. godine poplava, pa 2011 poplava pa suša, pa 2012. godine neviđeno snježno nevrijeme, ali i prije njega orkanska bura, a svih tih godina uz povremena nevremena u vidu suše, obilnih kiša, vlaga, mraza, pokoje tuče i olujnog vjetra, Neretva se ipak koliko toliko održala na nogama.

Neretvi je Bog dao poljoprivredu za uzgoj, more i riječice za ribolov, močvare i brda za lov, ljepotu za turizam, strateški prometni položaj, ali gledajući u kakvom se stanju danas nalazi društvo neretvanske doline, pitam se da li nas je Bog ostavio.

Kada je Isus Krist umirao na križu, zadnjim umornim riječima izriče potresne riječi „Eli Eli lama sabachthani“ – "Bože moj, Bože moj, zašto si nas ostavio". Te potresne riječi, trenutak prije smrti Sin Božiji upućuje vapijući svom Ocu u muci koja ga je snašla u tom trenutku, osjećajući se ostavljeno od Njega.
Ovaj, svakako jedan od najupečatljivijih trenutaka cijelog Novog zavjeta, danas Neretva može osjetiti kao malo tko.
Za ledom, sušom, vjetrom i mrazom uništenu poljoprivredu sliježemo ramenima i gledamo u nebo zazivajući Božiju pomoć, zazivajući Božije Ime tražeći razloga za sve ove nevolje koje nas snađoše i nalazimo jedinu moguću rečenicu koju možemo uputiti nebu: „Bože moj, Bože moj, zašto si nas ostavio“ .
I stvarno, sve moguće meteorološke nevolje koje su se mogle dogoditi zadnje 3 godine, dogodile su se upravo nama Neretvanima. Štete koje smo pretrpjeli malo koje društvo može samo iznijeti na svojim ramenima. Nakon svake nevolje samo se gleda prema državi, županiji, općinama i gradovima koliko ćemo dobiti pomoći za elementarnu nepogodu. Pretvaramo se u siromahe, prosjake koji mole na državnoj ulici one sretnije duše da nam udijele pomoć da preživimo do sutra. U ovim raznim nevoljama sliježemo ramenima, možda ne govoreći, ali pomalo misleći „Bog nas je zaboravio“.
No sve ove naše nevolje nisu izašle iz neba. Za naše stanje u kojem se Neretva nalazi nije kriva ni krupa, ni snijeg, ni mraz, ni kiša.
Neretva je nekada bila mjesto gdje je svaki čovjek mogao zarađivati svoj kruh, gdje je skoro svaki čovjek jutri išao na posao, gdje je skoro svaki otac svojoj obitelji mogao osigurati ručak, gdje se skoro svaki čovjek upravo osjećao čovjekom. To društvo, nimalo idealno, nimalo kršćansko, ipak je bilo u duhu svakog čovjeka kršćanskije nastrojeno nego ovo današnje. I to tadašnje društvo je uništila ljudska pohlepa, ljudski nemoral i kruta bezbožnost tadašnjeg sistema. Društvo u kojem sloboda misli nije bila poželjna, bilo je osuđeno na propast prije ili kasnije.
No trka za bogatstvom 90-tih godina, trka za moći i glad za vladanjem zadnjih 20-ak godina doveli su do toga da Neretva konstantno reljefno, društveno, ekonomski, duhovno i psihički propada. Tražeći krivce u svemu tome svatko od nas ima nečije ime i prezime u svojim ustima, možda neku političku stranku, društvenu grupaciju, narod, neku interesnu grupu, ali malo tko od nas se jutri pogleda u ogledalo i razmisli o tome što je njegova uloga bila zadnjih 20 ili više godina.
Da li sam ja taj koji je svojim glasom, onim izbornim ili onim iz grla pravio ovo društvo boljim ili gorim. Da li sam ja sa svojim svakodnevnim životom gradio ovo društvo bilo duhovno ili ekonomski ili sam svojim životom i djelovanjem pomogao urušavanju našeg društva. Da li sam birao ono što mislim da će meni osobno, mojoj pohlepi odgovarati ili sam birao put pravednosti. Da li je moj izbor bio izbor gradnje stupova morala, izbor izgradnje ovog društva na bolje ili je moj izbor bio izbor gradnje isključivo osobnog interesa, izbor rušenja stubova ovog društva ne bi li se dobio dočepao kojeg vrijednog komada tog društva. Da li sam živo sa sloganom „izgradimo kuću da svi imamo krov nad glavom“ ili „srušit ću kuću, jer mi se sviđa kamen temeljac“.

Svatko sebe gleda kao moralnu osobu, ali je nepobitna činjenica da ovo društvo u kojem živimo nije moralno,a to društvo činimo upravo mi – ja, ti koji ovo čitaš i onaj koji neće ovo pročitati ni čuti. Ako je društvo u propadanju, a njegovi stupovi smo ja, ti i „oni“, onda je sasvim jasno da sa svima nama nešto nije uredu.

Dan uoči korizme pišem ovaj tekst misleći se što u korizmi, čega se odreći, čega se primiti, ali zapravo shvaćam da za odgovor na to pitanje prvo trebam doći do odgovora tko sam, što sam, što radim, što želim i kamo idem.
Onaj tko bude čitao ovaj tekst, vjerojatno i neće previše razmišljati o sebi, već će nabrzinu odreći se neke vrste hrane, alkohola, cigareta, izlazaka..., nastavljajući na drugim poljima jednak način života kao što je bio i prije korizme.
No to nije smisao korizme. Smisao korizme je analiziranje sebe, svog života, svojih djela i nedjela, svoje duhovnosti i ono najvažnije rad na sebi i mijenjanje sebe. Riječi „nisam ubio, nisam ukrao, nisam neki grešnik“, postale su najveća opasnost za moral svakog čovjeka jer to znači da smo se uljuljali u veliku zabludu da smo gotovo savršeni ljudi.

Kad svakodnevno gledam i sebe i ljude oko sebe zapravo shvatim – nisi ti Bože ostavio nas. Mi smo ostavili tebe.
Oprosti nam zbog toga.



- 21:27 - Komentari (54) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Studeni 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (9)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (10)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (4)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (6)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (8)
Svibanj 2013 (12)
Travanj 2013 (16)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (11)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (13)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (10)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

GLAS NARODA!
Pratite naš Facebook profil gdje možete vidjeti i preuzeti zanimljive fotografije Neretve

Vikalica je ukinuta zbog neprimjerene komunikacije i vrijeđanja. Smisao slobode govora nije mogućnost neodgovornog iznošenja neistina ili vrijeđanje.

KONTAKT
norinmatijevici@yahoo.com



brojac poseta
jeftin web hosting