MATIJEVIĆI I NERETVA
24.12.2011., subota
MOJ BOŽIĆ, MOJ BADNJAK I MOJE SELO
|
Diljem naše općine, u svim našim mjestima, u našim domovima i srcima, Božić se dočekuje s posebnom radošću. Sva naša mjesta su održala ili vratila tradiciju paljenja badnjaka i druženja u Badnjoj noći prije odlaska na Svetu misu. Grijanje uz vatru, veselje koje u hladnoj noći podgrijava odsjaj gorućeg badnjaka, te ljubav koja ovih dana drži svako ljudsko srce, nesmunjivo se mogu osjetiti najviše upravo u našim malim selima. Borovčani i Novoselčani koji žive u tim mjestima ili se vraćaju na svoja ognjišta, Desanci koji nalože i pokoju staru maslinu, Krvavčani kojih je najviše i koji imaju najviše ognjišta, Kuljani koji na bućalištu uz bakalar pjevaju, Matijevčani u kojih gori i nebo i zemlja, Momićani koje grije vino i rakija, Podrujničani koji će naložiti i kredence ako treba, Kominjani koji će najbolju ribu pripremiti, Bjelovirci koji će najstarije priče pričati, Vidonjci čiji će vatromet biti najbolji, - sve su to naša nezamjenjiva sela, nezamjenjivi ljudi, nezamjenjivi običaji koji su ostali sačuvani i čuvati će ih, ako Bog da, mnoge generacije iza nas. Večernje mise na badnju noć u selima će zasigurno biti među najposjećenijim cijele godine i to ne samo od župljana tih župa, već i od onih koji vide nešto posebno u misama tih malih (ali duhom velikih) mjesta i župa. Sva ova tradicija čini naš život na selu u ovim danima privlačnijim više od ikakvog gradskog života. I zato sam ponosam što sam dio mog sela, mog rodnog malog mjesta, plamtećeg badnjaka, mog Norina, moje Neretve, mog kamena i šikare, moje šume i mog malog komada čistog neba koje svako jutro pogledam dok se ustajem. Malo moje selo, ja te volim i za tebe živim. Noćas, upravo noćas, upravo na onu Noć kad je i Bog izabrao da se rodi u štalici, to osjećam više nego ikad. Sretan Vam i Blagoslovljen Božić Neretvani!  |
