MATIJEVIĆI I NERETVA
01.01.2009., četvrtak
DOŠLA NAM I NOVA GODINA
|
Prije svega želim svim Matijevčanima i njihovim prijateljima i rodbini sreću u nojoj godini. Ovim postom zaključujemo 2008. godinu ulazimo u 2009. godinu. Što je bilo, a što bi željeli, tema je ovog posta. VAŽNIJI DOGAĐAJI U NAŠEM MJESTU U 2008. GODINI Požar Požar je započeo u susjednom selu Momići oko 15.00 sati na rubu uz Matijeviće, a gašenju su odmah pristupili vatogasci i mlađi mještani Matijevića. Nije utvrđen uzrok požara, a neobično je bilo da je požar počeo u šumi pa se sumnjalo i na potpaljivanje, ali nije isključeno da je i iskra "preselila" iz blata koje je je bilo upaljeno u blizini iako je to manje vjerojatno. Gasitelje je uhvatila noć te su povukli zbog loše vidljivosti.Sutradan su u pomoć došli i Canaderi, ali ih je vjetar "otjerao" pa su opet vatrogasci i mještani Matijevića i Kule (na čije se područje u međuvremenu proširio) morali priskočiti. Jedan od kritičnih trenutaka je bio kada je stotinjak metara od vodospreme na Bobaju požar s trave i niskog raslinja počeo prelaziti na šumu. Igrom slučaja naišli su Drago Kaleb, Neđo Jovica, i moja malkenost, naoružani sjekirama i kosirićima, i žurno priskočili gašenju požara kojeg je u tom trenutku na tom mjestu gasio sam samcat Vlado Jerković iz Kule Norinske.  Srećom nakon velikih napora u zadnjim trenucima, kada je požar zahvatio već par borova, zaustavljen je, a nakon 40-ak minuta došlo je i 10-ak mještana Kule Norinske i Matijevića koje smo mobitelima pozvali u pomoć, pa su s brentačama pristupili saniranju preostalih tinjajućih mjesta. Selo je bilo sigurno. Pripreme lađara Norin-Matijevići za Maraton lađa 2008 Udruga lađara Norin Matijevići, osnovana 2006. godine, sudjelovala je i ove godine na Maratonu lađa. Iako su pripreme počele relativno rano (suhe krajem svibnja, a u lađi 18. lipnja), teškoće koje su pratile ove godine pripreme ekipe su bile iznimno velike. Počelo se praktički ponovno od nule. Nedostatak ljudi je bio kroničan. Niti jedan trening nije održan s 12 ljudi, samo jedan s 11, a preostali svi s 5-8 ljudi. Bilo je potrebno nabaviti sva nova vesla, popraviti sjedalice, popraviti lađu, nabaviti parić, jarbol, i mnog toga drugog. No, unatoč svemu tome, najmanje mjesto u Neretvi je uspijelo je savladati sve teškoće i zauzeti 20. poziciju od 33 ekipe. Mnogima se to neće činiti velik rezultat, ali oni koji znaju s kakvim teškoćama smo se pripremali i uz to da smo najmanje mesto koje ima svoju ekipu, taj rezultat će znati cijeniti.  Sve to ne bi bilo moguće bez pomoći ekipe Krvavca - Bore Jelčića, Miljenka Marevića i Dražena Jelčića, Komina - Ante Golemaca - Bukare, te sponzora: Barbir projekt, Elektro-Kaleb, Rectus d.o.o, DM Signal Ploče, Villa Neretva, tiskara Grafex i Intra -K, Vlade Žderića koji je ustupio lađu za treninge, te Općine Kule Norinske i Županije Dubrovačko-neretvanske. Ono što je posebno obradovalo ekipu Matijevića je zasluženo osvajanje "Fai play pehara Ivan Šprlje". Ekipa Matijevića je uvijek imala vrlo korektan i prijateljski odnos prema drugim ekipama. Omogućila je trening i drugim ekipama u nevolji (Lađarima Sv. Nikole i Bjelovara) u svojoj lađi, a ponašanje na vodi je bilo kao uvijek u pravom smislu fair play. Matijevčani su bili posebno ponosni što su je pehar prvi put nazvan "Ivan Šprlje", a odmah je zasluženo došao u ruke selu iz kojeg Ivan Šprlje potječe.  Noć lađara Matijevića Već tradicionalno lađari 7 dana nakon Maratona organiziraju "Noć lađara Matijevića". Ove godine je organizirana velika večera za cijelo selo, lađare i prijatelje Matijevića, na kojoj je bilo 120 ljudi. Jela i pića nije falilo, a s veselim druženjem i pjesmom do kasno u noć su bili svi zadovoljni. Organizacija ne bi bila moguća bez pomoći svih mještana Matijevića, a posebno mjesto zauzimaju Joško i Antonio Nikolić koji su odradili veliki posao kako za pripreme za Maratona, tako i za organizaciju večere.  Probijanje puta iznad sela U sklopu postavljanja nove dalekovodne mreže HEP-a, tijekom ljeta probijen je put iznad Matijevića. Put bi se mogao pokazati vrlo korisnim za eventualne požarne opasnosti, ali i kao šetnica na inače teško prohodnom terenu. Iako put baš i nije za osobna vozila, terenska vozila i kamioni mogu voziti tim putem. ŽELJE MATIJEVČANA ZA 2009. GODINU Iako kažu da Bog, kada želi kazniti čovjeka, samo mu ispuni želje, ja ću prenijeti neke od želja Matijevća na ovaj blog. Lista nije duga ni skupa, pa bi bilo šteta da se ne zna što selo hoće. U razgovoru s ljudima iz sela o tome što bi oni željeli u selu, želje su bile različite. Tu su se našle želje da se sinovi požene, neviste rode, ljudi zaposle, ali ćemo spomenuti i par želja koje su diretkno vezane za cijelo selo. 1. Asfaltiranje puta do vodspreme. Ovo i nije nelogična želja s obzirom na opasnost od požara, ali i na želju da šetnje postanju znatno sigurnije za naše noge, posbice na dijelu uspona u dužini od 80-ak metara kojeg kiše uvijek iznova izruju. 2. Dopuna rasvjete Postavljanje rasvjetljenja na svaki od stupova je lako izvedivo pa vjerujemo da nećemo dugo čekati na to. 3. Daljni napredak u plasmanu na Maratonu lađa Ekipa lađara je voljna napraviti još jedan iskorak (dosada bili 30., 27., pa 20). Većina sredstava potrebnih za nastup postoji, pa sada preostaje samo naći još pokojeg vrijednog i željnog veslača. 4. Pristanište za trupe Projekt već postoji, troškovnik također. Stara ideja da se pristanište na bućalištu uredi jer je postojeće neadekvatno, i dalje postoji, a nadamo se da će kad - tad biti ostvarena. 5. Pretvaranje autobusne postaje u mjesnu kućicu Mjesna autobusna postaja (jedina na kojoj vjerojatno nikada nije dočekan autobus!) je idealna da bi se proširila i od nje napravilo malu kućicu za druženje i eventalno kamin za pečenje i gra |
