ponedjeljak, 23.11.2015.
suzama l'epim tapete vol.756
...svako malo vjezbam....
Oooo, da!
Treniram bicepse...
Naime pokvarila mi se ves masina..
Dugo sam odgadjala posjet servisera. Nakon dugo dosao je i tsj dan...
"Otisao je programator" glasila je presuda "to ce vas doci 1000kuna" zavrsio je....
Masina je stara 14godina. Nekako mislim da je dala svoje.
Trenutno ne centrifugira.
Ne da joj se a ja ju ne mogu natjerati.
I zato tjedno jednom....treniram bicepse...i cekam Bozic..
....naravno zbog snizenja... 
- 19:11 -
suzama l'epim tapete vol.755
..da Einya nema...poludila bih..
On je stvarno ona mala nit koja me drži između ništavila i ovoga ovdje. Tu.
Šta god da "Tu" je.
Baš sam razmišljala grleći ga kako bih bila neopisivo sama da njega nema.
Očajno sama.
Je da poludim ponekad kao u ovo lijepo ledeno vrijeme ili čak kišno kad pokisnem moleći ga da se pokaki a on neće li ga neće, ali...
Nema do te sreće kad uđem u stan a on me mašući repom dočeka sa plišancem u usima!
Stvarno oslobađa.
Tko zna kakav bi mi život bio bez Einya?
Kad realno pogledam...ja sam oduvijek bila nekako nesretna...
Uvijek me taj osjećaj nezadovoljstva i tuge u stopu pratio kroz život.
Unatoč tome i usponima i padovima koji mi se izmjenjuju brzinom munje, još sam tu.
Neki smo dan pričali na poslu(o, da, opet se prostituiram pa radim za druge iako sam se klela da nikad više neću) o kolegama koji su si "skratili muke".
Moram priznati da sam ne jednom i sama pomišljala o tome, no uvijek je zaključak bio isti.
Nisam imala muda niti ću ikada imati za napraviti takvo što.
Tko god pričao da treba imati muda za život i borbu nema pojma.
Ok treba, da...
Ali za napraviti drastičan korak i osloboditi se životne patnje po mome treba imati puno više hrabrosti.
Ja sam se u svojim razmišljanjima koja su uvijek bila potaknuta nekom nesretnom ljubavi i morem samoće ili pitanjima kuda to sve skupa vodi, uvijek branila onom "Ma ne, neću se ubiti, toliko ljudi bi se tome veselilo e baš im ne dam gušt!"
Svatko se nosi sa svojim demonima na svoj način.
Sad mi takve stvari ne padaju na pamet.
Imam Einya kojeg nemam kome ostaviti ni ovako za na par dana a kamo li za uvijek.
A i najiskrenije ni ne rastaje mi se od njega.
Joj zna biti dosadan kao proljev ponekad...
...ali to kompenzira na tisuće i tisuće drugih načina...
Radi me sretnom...u neku ruku se brine za mene gdje sam...
Znam da sam dosadna već, no...
...Einy je moja obitelj....
- 08:33 -
nedjelja, 22.11.2015.
suzama l'epim tapete vol.754
...nada umire zadnja....
Vrlo vjerojatno i sami to znate.
Znate ono kad nikad ne uspije nešto što želite ...ali Vi se i dalje nadate...
Tako i ja...
Iako imam osjećaj da nema šanse da imam djecu...ja se i dalje nadam..
Čudno je to..
Zadnji pregled nije naišao ni na kakve prepreke.
Reče žena da mi jajnici rade uredno, fino sam plodna čak i previše za svoje godine..
...da mi je flora tako savršena kakvu nije vidjela godinama...
...i što?
...i ništa...
Nije baš da redovito radim na tom "problemu" ili cu reći na toj "misiji"..
Uvijek to sve skupa nekako nehajno odradim prekoravajući samu sebe da samo razmišljanjam o tome joooojjjj kaaadddd biiii baaaaarrrr uništavam priliku za isto..
..i onda...svaki mjesec isto...
...nada..
..i rušenje nade...
Najiskrenije ne znam jel bi bilo ok imati dijete sad u ovakvim uvjetima i ovim godinama.
Ne znam imam li živaca i snage za sto...
No, nekako mislim...da bi ih našla.
Einy, beba i ja bi bili obitelj.
Sretna obitelj.
...no, nada je kurva...da svima..osim meni...
- 21:26 -
nedjelja, 08.11.2015.
suzama l'epim tapete vol.753
...od tog dana nismo se nit culi niti...
Od tog dana nije bilo ničega...
Ni pisma ni razglednice...
Ja doduše jesam nakon par dana opet upisala svoje misli na viber...ali on to ionako ne čita...
Danas sam napravila korak dalje i skinula ga sa facebooka...
Facebook je zajebana stvar i svakodnevna, na zalost...
I tako na njemu vidite od jednom sve...kako bivši koji Vam nikad likeao nije niti jednu stvar, odjednom lajka curice u uskim pripijenim crvenim haljinama...širi krug prijateljica i slično...
Sad bar to neću moći vidjeti pa me neće moći žderati...
Jer da, ždere me...
Nisam stijena...ja sam jedna jako ranjiva osoba...ponekad i pre ranjiva..
S vremena na vrijeme mi Sedad nedostaje...istina, nismo nas dvoje od starta imali svijetlu budućnost i nismo bili jedno za drugo no...ja sam borac, borac za ostvarivanje nemogućeg...i redovito izgubim u toj bitci...
Zadnjih dva tjedna izmjenjivali su se očaj...ravnodušnost...ljutnja...ljutnja na samu sebe...
"I, jel ti to trebalo??" u očaju sam vrištala iznutra na samu sebe "taman sam se pomirila sa tim da NEĆU imati nikoga i da mi nitko ne treba i da je moguć iako težak život i ovako i onda pokleknem pred nagovorima? Dam šansu nečemu?
PA DOBRO ŠTO MI JE TO TREBALO???"
A s druge strane...na neki izopačeni način to mi je i trebalo...
Jer unatoč tom nekom bolesnom odnosu bez sexa i međusobnog razgovora u trijeznom stanju...ja sam, nakon, naijiskrenije jako dugo vremena bar na tren bar u onom nekom startu veze osjetila kako je to biti u vezi...
Trajalo je samo jedan maaalllliii bljesak ali osjetila sam...bar na tren...
Ginger bi mi sad rekla "sama si to sebi želiš zato ti se to desilo" oooooo kako krivo...pa tko pri iole zdravoj pameti želi biti toliko povrijeđen...toliko patiti?
Tko to uopće može fizički izdržati????
Ja ne.
Ne više.
Ne želim.
Ja samo želim da me netko voli.
I da...ne želim biti sama.
Tko god nije bio sam u pravom značenju riječi nema pojma o čemu pričam.
Prije tjedan sam dana točno prema planu i rasporedu krenula put tetke sa Einyem da ga ostavim tamo za vikend iako ne idem u Njemačku.
Htjela sam malo biti sama.
Malo se isplakati, naspavati...malo zatvoriti u stan i ne vidjeti nikoga...
Na žalost ni to nmi nije pošlo za rukom pa sam se u Zagreb vratila skupa sa Einyem još više svjesnija činjenice da osim njega, ja na ovom svijetu stvarno NEMAM NIKOGA.
Nikoga tko bi mi mogao pomoći....
Nikoga na koga bih se mogla osloniti....
Nije dobar osjećaj.
A onda sam, nakon doživljenog živčanog sloma u autu na putu za Zagreb i jecajima i glasanjem uz ridanje u autu koje je preplašilo sirotog Einya odlučila sljedeće...
"Život nemilice leti i prolazi. Ovaj sam se puta za dlaku izvukla iz ralja umobolnice(ne šalim se da ste vidjeli stanje u kom sam bila..uffff) imam jednu stvar u životu koja me opušta i veseli a to je Einy i toga ću se držati"
...eh...sad Einy "trpi"
Često mu se, ujutro prije posla i navečer pred spavanje, uvučem u njegov dvosjedić i mazim ga.
Nije baš uvijek spreman pustiti se, no na kraju popusti.
Tako spokojno izgleda dok nana i mrmlja u snu da je to za nepovjerovati.
...šećer moj mali...moje malo vrelo pozitivne energije...
- 13:12 -
petak, 06.11.2015.
suzama l'epim tapete vol.752
...dva sam dana nakon toga "skoknula" do autobusnog...
...i naravno kupila kartu...
"To je to!" bila sam ponosna na sebe...
Ja sam inače podosta troma što se tiče putovanja.
Sva moja putovanja na kojima sam bila mogu zahvaliti Ginger, da nije nje, ne znam...
Kad se sjetim da sam imala priliku zaposliti se u Abu Dhabiju ali mi se nije htjelo maknuti iz domaje...
Ooooo, da, troma sam samo tako!
A sada...izorganizirala sam put...
U petak 30-og listopada bih svratila do tetke koju sam namolila da pričuva Einya.
Vratila bih se nazad u petak navečer a u subotu bih u 7:00 bila u busu za Muenchen gdje bih stigla oko tri popodne, provela dan sa Sedadom i u nedjelju u dva poslije podne krenula put doma i vratila se u noći. Sutradan bih išla po Einya...
Sve sam isplanirala...i sve je funkcioniralo kao sat.
"Bit će naporno, ali vrijedit će!" uvjeravala sam se
Otišla sam u shopping i kupila spavaćicu za to veče, ženstvenu pamučnu crnu na trakice, obrubljenu sa bijelom decentnom čipkicom...
Za tu sam priliku kupila i suknju, maju i šareni šal...sve sam isplanirala...
..i što ponjeti...
...i što obući...
Sve sam isplanirala i znala kako će biti...
...sve, osim Sedadove reakcije...
...prije dva tjedna, u četvrtak sam se čula sa Sedadom...
Nešto nije bio od volje pa sam se kao i inače trudila držati ga sretnim...
"Ma sve će biti u redu" smijala sam se" Znaš ja sam ti za jedan, dva, tri..." brojala sam na prste "..za devet dana u Muenchenu pa ti vidi ako želiš da se vidimo."
"Šta ćeš ti tu?" odvratio je
"Pa znaš, imam dečka tamo pa ga idem posjetiti" nasmijala sam se
"Pa dobro jesi ti normalna? Ja sam mislio da smo to razjasnili. Nemaš ovdje gdje doći" odvratio je žučno Sedad na moje veliko zaprepaštenje..
"Unajmila sam sobu u hotelu. Dvokrevetnu" izmucala sam na jdevite jade sva u šoku.
"Ne može to tako! Nisi me tražila dopuštenje!" vikao je u slušalicu Sedad "Trebala si me tražiti dopuštenje, ja ti to nisam dopustio!" vrištao je.
Ja sam šutila.
U glavi mi čak nije bio ni košmar.
Bila sam prazna.
Bila sam u nekom vaacumu...u nekom mraku...nekako sam bila...ne znam...u sekundi obamrla...
"Šta šutiš?" vikao je Sedad sa druge strane slušalice
"Ajde čujemo se kasnije, bok" rekla sam i poklopila slušalicu.
...tog smo dana, prešutno, prekinuli...
- 09:02 -
četvrtak, 05.11.2015.
suzama l'epim tapete vol.751
...vrijeme je prolazilo....
Moja odluka o posjeti je sazrijevala.
Sedad me obavijestio kako nema namjeru dolaziti.
Štedi se.
Skuplja se para do sljedeće bauštele....
Kad sam mu jednom u šali napomenula da cu ja doci do njega, nasmijao se i rekao "De, ne budali. Nemaš ovdje gdje doći, ja živim u kasarni"
No....u meni je klijala želja....
Želja za zaokruživanjem priče.
Naša svakodnevna komunikacije me nije nikako zadovoljavala i ispunjavala.
Falilo mi je nešto veliko.
Htjela sam taj odlazak u Njemačku da si sama posložim neke stvari u glavi.
Sedad se nije ponašao prema meni pretjerano entuzijastično, no tu i tamo bi pokazao neki znak nježnosti u vidu naljepnice sa srcem ili nešto tako.
Nije da je uvijek bilo ustajalo i napola usmrđeno, bilo je tu i par lijepiih rečenica preko telefona...
Da...par...
Samo njih par kojima sam se ja uvjeravala da se mogu zadovoljiti.
Ja imam (između ostalih stvari) jednu ajdemo reći ne manu nego ludu stvar...
Naime ne kupujem preko neta ako me se traži broj kartice...
Broj kartice niakko ne dajem.
Znam, ludo, ali eto....
Aliiii znam tko ima karticu i voljan mi je ustupiti uslugu...
Taj je dan bila Ann kod mene na otrovu. Ja sam već danima prije toga kopala po booking.com-u i pregledavala sobe, hotele, motele....
I, odlučila sam što fino i suptilno kažu, ugristi govno (bome i jesam).
"Čuj" rekla sam Ann "bi li ja tebi mogla dati pare a ti meni nešto platiti preko kartice?"
"Naravno" odvratila je "ćemo odmah?"
"Ajde!"
uffff....bila sam happy kao malo dijete...pokrenula sam....
Kotač se polako i tromo, ali počeo okretati....
- 20:42 -
ponedjeljak, 02.11.2015.
suzama l'epim tapete vol.750
...Sedadovo duševno stanje se mijenjalo...
Polako je prihvaćao činjenicu da tamo nije došao živjeti već se "opariti". Često je u kiselom sartkazmu govorio da živi u kasarni.
Težak je to život.
I dalje sam davala sve od sebe da ga dignem...da ga razveselim...
I išlo mi je...
U suprotnom smjeru stvari i nisu tako baš tekle...
Prije nekog vremena, taman zadnji dani Oktoberfesta sam se razbolila...
Tu me nedjelju stresla vrućica tolika da sam sve šro sam unjela u sebe povraćala...
Cijeli sam dan više manje prespavala i vukla sam se kao prebijena mačka...
Sedad me nazvao u povratku sa Oktoberfesta...pripit..."šta ima?" pitao je kao i uvijek do tada
"nema ništa" odgovorila sam "bolesna sam" procjedila sam kroz zube..
"Ma dobro to znam", rekao je "ima li nešto lijepo?"
NAsmijala sam se u sebi...trese me temperatura izgledam ko ispljuvak jel to nešto lijepo? Nisam to naravno rekla na glas nego sam pre
bacila lopticu na to kako je njemu...
..je, uvijek je bilo bitno kako je njemu...
Na poruke koje sam slala više nije odgovarao, ali je bilo i više nego normalno i ustaljeno da se čujemo svaki dan....
Ranije smo razgovarali o tome hoćemo li se u ta tri mjeseca uopće vidjeti.
Kako mu je kćeri rođendan 18-ti 27.11. Sedad je u jednom trenu rekao da bi bio red da ipak dođe tamo kad je rođendan.
Rekao mi je u onoj našoj iskrenoj pijanoj raspravi do kasno u noc uoči njegova odlaska "U pravu si. Trebao bih ipak otići baš na njen rođendan u Bosnu. A usput ću stati u Zagrebu da vidim tebe".
Uoči prvog pijanstva nakon prvog tjedna u Njemačkoj rekla sam mu da ću ja doći jedan vikend pa nije Njemačka na kraj svijeta..
"Ma ništa od toga" rekao je Sedad, nemaš gdje doći, a uostalom da dođeš, ja bih se vratio sa tobom odmah nazad...
Nisam to pominjala kasnije osim jednom kroz šalu..
...je, ja ovan..tvdroglavi...kad nešto zacrtam....
- 07:29 -
nedjelja, 01.11.2015.
suzama l'epim tapete vol.749
...u Njemačku je otišao u Nedjelju....prije točno 7 tjedana...
Prvi je tjedan bio koma..
Nije bilo lako niti meni niti njemu...
Shvatila sam da mu Njemačka i nije baš onako divna i krasna kako je on to sebi običavao prezentirati...
Nije pravo niti zagrizao u "Njemački kruh" a potražnja se iz Bosne za njegovim parama povećala jer...on sad radi u Njemačkoj...
Bilo mi ga je žao i polkušala sam mu biti potpora koliko je god bilo u mojoj moći.
Nakon prvog tjedna, Sedad se napio u subotu kao majka i nazvao me..
"Ti si tamo doma, a gdje sam ja? Mene nigdje nema! Shvataš li, nema me nigdje!" tužno je uzviknuo...
"Nije ovo život. Samo rad, rad i rad, a ti si daleko", nastavio je "znaš, nisam ti nikad rekao ali ti si mi najveća potpora u mom životu. Hvala ti"
Nisam znala što odgovoriti...
Iako na oko otvoren tip, moderan, Sedad je bio jako konzervativan i zatvoren. Izjava da sam mu ja najveća podrška u životu bila je ravna prosidbi koju nisam nikad u životu iskusila (a kako je krenulo, izgleda da niti neću buahahahahahhahaha)
Svaki sam mu dan slala poruke, zvala ga...
On bi svaki dan na iste odgovarao i zvao me nazad.
Osjećala sam bol u njegovu glasu.
Bolilo je i mene...
Nakon 10tak dana Sedad je nabavio stik za internet. Pomogla sam mu upogoniti isti.
Bio je vedriji...otvorio mu se prozor u svijet...
Za aktivaciju neta mu je trebao mail pa mi je dao lozinku maila...
...bilo je tu štošta za vidjeti....
od nedavne registracije na društvenu mrežu za upoznavanje novih ljudi do naručivanja knjiga za impotenciju...
Je, znam, nisam trebala gledati...
No zar je stvarno moguće otvoriti tuđi mail i ne baciti oko na primljenu poštu?
I tako...mic po mic...ja sam mu trebala manje...
Jednog je dana ubrzo osvanulo prijateljstvo sa bivšom ženom na facebooku...
Naravno, ima baja para pa je zanimljiv odmah...
Instantno sam poludila i to mu i rekla...
Njegov je odgovor bio "Ma ništa do toga" i ponašao se kao da nikad nisam ništa na tu temu rekla.
I dalje smo se čuli svaki dan....
ja sam svoje frustracije, svoje misli, sve ono štio sam mu htjela reći pisala na viber koji sam instalirala radi njega...
No, ovaj puta viber nije funkcionirao kao ranije...
pogledavao ga je jednom do dvaput mjesecno i tu sam ja našla svoj odušak i pisala mu sve....
...Nikada mi nije rekao je li ikad pročitao to što sam pisala ili ne...
- 14:09 -
