ponedjeljak, 02.11.2015.
suzama l'epim tapete vol.750
...Sedadovo duševno stanje se mijenjalo...
Polako je prihvaćao činjenicu da tamo nije došao živjeti već se "opariti". Često je u kiselom sartkazmu govorio da živi u kasarni.
Težak je to život.
I dalje sam davala sve od sebe da ga dignem...da ga razveselim...
I išlo mi je...
U suprotnom smjeru stvari i nisu tako baš tekle...
Prije nekog vremena, taman zadnji dani Oktoberfesta sam se razbolila...
Tu me nedjelju stresla vrućica tolika da sam sve šro sam unjela u sebe povraćala...
Cijeli sam dan više manje prespavala i vukla sam se kao prebijena mačka...
Sedad me nazvao u povratku sa Oktoberfesta...pripit..."šta ima?" pitao je kao i uvijek do tada
"nema ništa" odgovorila sam "bolesna sam" procjedila sam kroz zube..
"Ma dobro to znam", rekao je "ima li nešto lijepo?"
NAsmijala sam se u sebi...trese me temperatura izgledam ko ispljuvak jel to nešto lijepo? Nisam to naravno rekla na glas nego sam pre
bacila lopticu na to kako je njemu...
..je, uvijek je bilo bitno kako je njemu...
Na poruke koje sam slala više nije odgovarao, ali je bilo i više nego normalno i ustaljeno da se čujemo svaki dan....
Ranije smo razgovarali o tome hoćemo li se u ta tri mjeseca uopće vidjeti.
Kako mu je kćeri rođendan 18-ti 27.11. Sedad je u jednom trenu rekao da bi bio red da ipak dođe tamo kad je rođendan.
Rekao mi je u onoj našoj iskrenoj pijanoj raspravi do kasno u noc uoči njegova odlaska "U pravu si. Trebao bih ipak otići baš na njen rođendan u Bosnu. A usput ću stati u Zagrebu da vidim tebe".
Uoči prvog pijanstva nakon prvog tjedna u Njemačkoj rekla sam mu da ću ja doći jedan vikend pa nije Njemačka na kraj svijeta..
"Ma ništa od toga" rekao je Sedad, nemaš gdje doći, a uostalom da dođeš, ja bih se vratio sa tobom odmah nazad...
Nisam to pominjala kasnije osim jednom kroz šalu..
...je, ja ovan..tvdroglavi...kad nešto zacrtam....
- 07:29 -
