nedjelja, 31.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.703
...nakon zaključka da doktor nije zaslužio ništa..
..otišla sam malo nanati.
Malo odmoriti okice.
I Einy i ja...
Ispostavilo se da smo oboje umorni i prekoviše ;) "nanali" smo ili da kažem spavali k'o klade 4 sata!!!!!!
Naravno da smo se nakon toga malo prošetali, on opet malo nana a ja sjedim za kompom...
ne radim doktorovo...ali radim...
a na playlisti koju sam slučajno piknula iz sveg glasa čuje se prigodna
"...Od vremena tog bez dodira tvog
Za tren su prosla ljeta i zime
Njeno su lice isprale kise
Njene su rijeci sve tise i tise
Kad pogledam sebi ravno u oci
Shvatim da zivim u gorkoj samoci
Ljubav sad ima kameno lice,
ja razmisljam...
Jesam li jos uvjek mlad
Oblaci teski kad bi bar htjeli
Nestat na cas
Ja razmisljam sad
Jesam li jos uvjek mlad
Oblaci teski kad bi bar htjeli nestat na cas
Zar vise nema nas...."
- 10:08 -
suzama l'epim tapete vol.702
...sinoc sam gledala fora neki film...
Woody Allenov. Ponoć u Parizu.
Najiskrenije...svidjela mi se poanta.
Ne treba žaliti za prošlošću. Treba izvući najbolje iz sadašnjosti.
Mislim, tako sam ja shvatila poantu.
E sad, još da mi se nekako toga držati......
...reče ona i u svetu nedjelju nastavi crtati izvedbeni za doktora koji je bezobrazan i nikako ne zaslužuje niti sekunde njenog vremena a kamo li nedjelje...
- 10:04 -
petak, 29.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.701
...došla sam po tetku na stanicu busa...
Najiskrenije, ne sjećam se uopće šta...kako...koliko je put trajao...je li bilo gužve putem..
Kad malo bolje razmislim...nije baš pametno...
Tetka mi je ispričala priču o tome kako je tata zadnji puta kad se vratio iz bolnice otišao isti dan na kram i bio tamo dva sata. ja sam onako sva grogi proključala...
Tetka i ja smo došli do taje, tetka je napravila primopredaju čiste/prljave robe i otputila se sama na za nju dogovoreni pregled uzv srca.
Tajo i ja smo ostali sami.
Neko sam ga vrijeme saslušala i zatim otišla potražiti doktora koji je vikao na tatu da će mu nogu odrezati.
Već sam pri samom dolasku u bolnicu kucala na njegova vrata ali bez odziva....
Pri drugom pokušaju vrata su se otškrinula i na vratima se pojavio kržljavi tip mojih godina i moje visine.
"Da?" rekao je namrgođeno
"Dobar dan, ja sam Mala Li" odvratila sam sa učtivim osmjehom na licu "Vi ste doktor zadužen za mog oca?" nastavila sam
"Da." odgovorio je i dalje stajući na poluotškrinutim vratima "što želite" mrko je odvratio.
Meni je u sekundi nestao učtivi osmjeh s lica, uspravila sam se i kako sam bila u čizmama na petu od nekih 5 cm u tom sam trenu djelovala puno više i krupnije od njega.
Ledena lica uputila sam mu pogled s visine, razrogačila oči i rekla "Šta, ćemo tu na vratima razgovarati?"
Ustuknuo je pola koraka nazad u sobu i zbunjeno izustio "pa ne znam što hoćete"
"A što bih mogla htjeti od Vas? Zanima me zdravstveno stanje mog oca" sad sam već laganini podigla glas za nijansu.
On je ustuknuo opet pola koraka no tim potezom je i gurnuo vrata od sebe "Uđite" rekao je.
Ulazila sam u lječničku sobu za odmor za njim i pitala se da koji je njemu s tim njegovim ponašanjem. Šta stvarno uvijek moraš biti đubre da bi te netko poštivao?
Sjela sam na trosjed, uzdahnula, podigla pogled i izustila "Slušam"
On je krenuo...o tome kako tata ne sluša...kako prigovara...dobacuje sestrama..sam se odjavljuje iz bolnice i svaki se puta u nju vraća u sve gorem i gorem stanju.
Uglavnom...dobila sam gro informacija, zahvalila se i pozdravila ga od njegovog prezimenjaka iz Zagreba i krenula tati u sobu...
"Tata moramo stvarno ozbiljno porazgovarati" rekla sam
"Znam. Ja ću njih tužiti, budem zvao odvjetnika!" uskliknuo je.
"Stani malo. Čekaj, daj mi objasni nešto. sa dvije strane (ne pominjući tetku) su mi rekli da si se SAM otpustio iz bolnice. Da li je to istina?"
"Meni je doktor rekao u ponedjeljak da ću ja u srijedu ići kući. Kad je došla srijeda rekao je da neću danas nego sutra. Ja sam ga pitao dobro kakvu terapiju koristim da nek mi to pepiše da ću ja to doma i on me pustio"
Uto se umiješala tetka koja se u međuvremenu vratila "U srijedu je bio kram" rekla je kao konstataciju.
"Čekaj malo, TI si sebe otpustio iz bonice sa otvorenim ranama na oba stopala ZBOG KRAMA U SELU???????"
Tata me gledao i smijuljio mi se u facu.
Ne moram reći uopće kako sam reagirala....
Taj je dan protekao...mhm...bilo je to prije dva tjedna u petak. Točno prije dva tjedna.
Od tada nisam bila u Bjelovaru.
Sa tatom se čujem pa se malo ne čujemo kad ja poludim i ne mogu trpiti da sam kriva za sve i urotu bolnice protiv njega.
Gutam xanaxe da zaustavim suze koje nekontrolirano teku.
Zadnji pokušaj pomaganja je bio kontakt sa predsjednicom udruge dijabetičara Bjelovara.
Uspjela sam ju nagovoriti da ode tatu posjetiti i da ga uključi u nadolazeća predavanja i obrazovanje ljudi oko dijabetesa.
Bila je kod njega i rekla mu da to što mu se dešava da to nije od jučer da to jako već dugo traje.
Tu je izjavu moj tajo protumačio na sebi svojstven način. Nazvao me i rekao mi "Rekla mi je da mi to nije od jučer već da ja to dugo vučem. Znači da su te tvoj spike oko hrane totalno deplasirane!" režao je na mene
"ja tebe stvarno ne razumijem, pa to dugo traje JER SE DUGO TRUJEŠ HRANOM KOJU NE SMIJEŠ JESTI!!!!"
"Nego hoćeš li ići na predavanja?" nisam se dala izbaciti iz takta skroz iako su mi suze krenula na oči
"Budem kad si TI to tako naredila!" zajedljivo je odgovorio.
Uz vikanje i suze sam ga pozdravila i sljedeći ga dan nisam zvala. nisam imala snage.
To je bilo prekjučer.
Večeras sam ga nazvala.
"Samo da ti kažem, oni meni stalno daju tjesteninu a nemam šećer znači da ti nisi u pravu!" krenuo je
"JA ne mogu više, NE MOGU!!!!!!!!!!!!Ugljikohidrat je u konačnici ŠEĆER u stanju u kojem jesi si zato što i dalje NE ZNAŠ šta smiješ jesti a šta ne! Ma ne razumijem kako ne shvaćaš da ti želim dobro da je i meni teško što si u takvom stanju da ti želim da ti bude BOLJE a ti me jebeš s tom tjesteninom. Ma jedi tjesteninu, još ju sa nekim teškim umakom začini samo daj jer ja VIŠE NE MOGUUUUUUU!!!!!" vikala sam
Einy je dotrčao i gurkao mi patkicu u krilo pokušavajući me smiriti.
"Ma ne vičem ja na tebe milo moje" rekla sam mu dragajući ga.
U tom se trenu i tata malo primirio. Nekih smo pet minuta normalno razgovarali.
Uvjeravao me da će čim izađe iz bolnice do dijabetologa da ga pita neke stvari.
Pozdravili smo se a ja sam se zahvalila Bogu što me auto zeza pa nije baš uputno da idem s njim do Bjelovara.
Tako da ni ovaj vikend neću do tate nego ću raditi.
Znam da sam grozna ali više ne mogu.
Ni sebi samoj ne mogu pomoći. Kako ću njemu?
Uz sve to silno nadmudrivanje oko hrane s njim i dokazivanje i pokušavanje.
Ne mogu. Ne želi moju pomoć, ne mora.
Dosta mi je.
Dosta mi je i jadikovanja i sranja i stalne patnje.
...i ja bih da se netko malo za mene brine....
- 22:12 -
ponedjeljak, 25.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.700
...pola xanaxa nije bilo dovoljno....
Našla sam broj psihijatrije i raspitala se može li netko doći do tate. Željela sam znati istinu.
Željela sam znati tko ju priča.
Objasnili su mi da za posjet i psihološku procjenu s njihove strane treba biti nalog od tatinog liječnika s kirurgije...
...znači ništa...
krenula sam pretraživati ima li kakav privatan psiholog u Bjelovaru i naišla na jednu adresu.
Nazvala sam, nitko mi se nije javio.
Oglasio se zvuk za ostavljanje poruke a ja sam samo poklopila.
U glavi mi je galopiralo....
Sjedila sam nemoćno se ogledavajući oko sebe.
Za sat sam imala dogovoren sastanak na koji očito nisam mogla doći.
U panici sam nazvala Ann i upitala ju može li to preuzeti umjesto mene.
Iako se već poduže vremena nismo čule, pristala je od prve i otišla umjesto mene.
Zazvonio mi je mobitel.
"Da?" javila sam se
"Imam propušten poziv s ovog broja" odgovorio je ženski glas
Psihologica! ...sinulo mi je....i krenula sam s objašnjavanjem.
Ispričala sam cijemu priču. Od samog početka...
Od tatinog izbjegavanja i negiranja da uopće ima šećernu bolest, preko kirurgovog izderavanja do tatine pritužbe i prijetnje da će zvati odvjetnika...
Zamolila sam ju da ode tamo i ona napravi psihološku procjenu.
Odbila me.
"Gledajte, to je jako delikatna stvar budući da je Vaš tata u bolnici. Jednostavno se ne želim miješati, ako me rauzmijete" rekla je.
Razumjela sam ju. Jako dobro.
Znam kakvo je Bjelovar selo i sve moguće lančane reakcije koje su moguće nakon bilo kakvog poteza, a kamo li uplitanja u nečiju stručnost. Kirušku pogotovo.
"Ali imam savjet za Vas" nastavila je "otiđite u bolnicu i tražite nadležnog liječnika da Vam objasni i njihovu stranu priče."
nekako sam u tom trenu već jako susprezala suze i glas mi je počeo podrhtavati..
"I, na stranu što je to Vaš otac" rekla je"svaka čast svakome, ali Vi morate pripaziti malo sami na sebe jer koliko iz priče a i iz Vašeg glasa vidim, najviše u cijeloj priči stradate Vi."
"Hvala Vam na savjetu" rekla sam već kroz suze i pozdravila se s njom.
Kao zombi sam otišla do kuhinje po drugu polovicu xanaxa.
Progutala sam ju mehanički...
...cijeli put do Bjelovara mi je protekao u magli....
- 20:02 -
subota, 23.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.699
...telefon je zazvonio...
"Haloooo?" čulo se sa druge strane žice
"Dobar dan, molim Vas, ja bih trebala doktoricu K ako je tu" odvratila sam
"A-ha, a tko ju treba?" upitala je sestra
"Mala Li" odgovorila sam
"Doktoriceee" čulo se u slušalici "za vas je"
"A tko me treba?" odvratila je doktorica
"Nemam pojma nisam razumjela" rekla je sestra
"Mhm, u redu je gospođo, obucite gaće" zadnje je štp sam čula prije nego se doktorica javila na telefon sa "Molim?"
"Dobar dan, ovdje Mala Li, doktorica K?" upitala sam
"Da, recite" odvratila je kratko
"Ovako, malo mi je neugodno ali nisam znala od koga da krenem a tata je pomenuo Vaše ime pa eto, samo sam Vas htjela pitati za savjet"
"Da, ja znam Vašeg tatu i poslovno i privatno" krenula je doktorica pričati "on je jako dobar prijatelj mog brata. On je podnio tužbu da ga se ne liječi profesionalno pa je to došlo do mene da provjerim."
"Da, napomenuo je nešto takvo i da ste ga Vi zvali ali je bio preslab taj dan da dođe do VAs" odvratila sam
"Ja sam ga zvala samo zato što je on ostavio svoj broj i tražio isključivo da ga ja nazovem. Igrom slučaja je ispalo tako da je do mene došlo i službeno naređenje da preispitam slučaj."
"Mhm" odvratila sam ne znajući što da mislim uopće.
Odlučila sam slušati i klimati glavom sama sebi.
"Ovako. Ja sam ispitala slučaj i rekli su mi doktori da se Vaš tata uopće ne pridržava naputaka koje mu daju, da je jako neugodan, dobili smo pritužbe i od sestara za neprimjereno ponašanje"
Da, to je moj tata "Šta, upucavao im se?" upitala sam
"Da, nešto tako" odvratila je smijuljeći se
"Tata je sklon dijeljenju komplimenata svim žćenama. Što se tog dijela tiče sa sigurnošću mogu tvrditi da nije opasan.
"Dobro pustimo sad to" rekla je grubljim tonom "Vaš tata ima problema sa prihvaćanjem svoje bolesti. To kažu svo doktori koji su ga liječili"
"Uf...istina, istina i još 1000 puta istina" pomislila sam u sebi grizući se za usnu da ne kažem to na glas.
"Njega je pregledao i psihijatar" nastavila je
"Psihijatar?" upitala sam
"Da, mi u krugu bolnice na žalost nemamo psihologa pa eto, jedino smo mogli poslati psihijatra. On je potvrdio da on ima velikih problema sa suočavanjem sa svojom bolešću. Ja stvarno ne znam što Vi sad želite od mene, meni je dan krcat ali ako budem ikako uspjela otići ću ga obići, a Vi mu pokušajte objasniti da se smiri, da ne prijeti lječnicima i ne otpušta sam sebe iz bolnice. Znate, ako bolesnik traži otpust na vlastitu odgovornost mi tu nemamo šta. Ruke su nam vezane".
"Tražio je otpust na vlastitu odgovornost?" začudila sam se. Iskreno.
"Da. Zadnji puta kad je bio kod nas"odvratila je.
...meni je kroz glavu proletilo tatino zajedljivo zadirkivanje mene sa riječima "pa šta ti misliš da ja njima mogu naređivati?" dok sam ga molila da zadnji puta ostane što duže.
Bijes pomiješan sa nemoći mi se laganini ali sigurno dizao radeći pritisak u glavi.
Zahvalila sam se doktorici i krenula dalje....
RAzmišljala sam o tome kako je tvrdoglav i kako bih ga tukla do iznemoglosti.
Nisam mogla to više.
Mjesecima, ma šta mjesecima, godinama se naš razgovor svodi na to u kakvom mu je stanju koja rana na nozi.
Ja samjednostavno prazna.
Nemam od kuda više crpiti snagu.
..
Sinulo mi je nešto...tko zna...možda...ako mu netko drugi nešto kaže, povjeruje?
Nazvala sam Jessie. "Čuj, ima li onaj tvoj logoped možda nekoga za preporuku nekog psihologa?"
"On je dječji logoped" odgovorila je
"Ma znam, samo milila sam, možda nekoga pozna" nisam se dala smesti i krenula sam joj objašnjavati.
"Joooojjj, ajde pitat ću ja ove moje tu na poslu, možda netko nekoga zna. Za logopeda sumnjam, on tije iz Čazme tu samo dođe odraditi svoje."
Zahvalila sam joj se i krenula dalje s potragom...
...internet....odjel psihijatrije u bolnici....
Našla sam broj i prije nego sam ga okrenula sam nazvala tatu.
"Slušaj me." ozbiljno sam rekla "Niti u kom slučaju da nisi tražio nikakvo otpuštanje iz bolnice. Tebe druga bolnica može preuzeti jedino ako te ovi ambulantnim kolima prebace. Ja ne znam nikoga tko bi to mogao obaviti privatno. Za prebacivanje u drugu bolnicu treba i otpusno pismo sa razlogom zašto te nekuda šalju.
Zato, lijepo se pokrij po glavi i spavaj, ne radi ništa a kamo li zovi odvjetnika!Stani malo na loptu, ja dolazim. Nego, jel bio psihijatar kod tebe? Nešto si pominjao"
Niej baš bio oduševljen ali je rekao puno smirenijim tonom nego par sati ranije "Nije bio.Ako ti to želiš, neću se odjavljivati"
"Ne želim" oštro sam rekla i pozdravila ga.
Uputila sam se do kuhinje.
U glavi mi je tutnjalo i bila sam na pragu živčanog sloma.
Xanaxić?..ili pola?
...odlučila sam se za pola...ipak se trebalo dovesti do Bjelovara...
- 16:10 -
petak, 22.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.698
..i tako sam krenula,
..prvo sam nazvala onog starog sudskog vještaka..
Zašto?
On ima prijatelja, doktora sa istim prezimenom kao dr koji je prozivao tatino ponašanje...
Drugi je razlog bio taj sto je on otprilike tatinih godina plus sto ima hrpu prijatelja doktorag
Ukratko,trebao mi je savjet nekog starijeg.
Šteta što nikad nisam bila u situaciji da vlastitog tatu smatram starijom osobom koju mogu pitati za savjet.
Žalosno i jadno..ali vratimo se temi..
Kad sam ga nazvala bila sam pribrana. Donekle.
U pola razgovora sam popustila pritisku i slomila se..
Pukla.,
Na dva dijela..
..lažem..na nekoliko njih...
"Pa ne može on samo tako promjeniti bolnicu"učio me u razgovoru"otpustiti ga i uputiti u drugu bolnicu moze jedino njegov sadašnji doktor."nastavio je. Pitat ću ja ovog mog jel ga zna,taman ću ga vidjeti oko jedan pa ti se javim. A ti, odi do tate, popričaj s njim još jednom, da ako se zlu ne trebalo nešto desi, znaš da si pokušala sve. Pokušaj ga još jednom urazumiti."
Zahvalila sam se i pozdravila ga. Jecala sam dok su mi se suze kotrljale niz lice.
"Moraš se sabrati" govorila sam sama sebi i krenula u danju potragu.
Krenula sam na net, pronaćí doktoricu kojoj je tata prijavio slučaj.
Našla sam ju na popisu lječnika bjelovarske bolnice, no ne i pripadajući telefon.
Kad sam nazvala centralu i tražila ju, tip na centrali se nasmijao glasno.
"Imam prijedlog" rekla sam mu " a da Vi meni date sve brojeve na kojima mislite da bi ju mogla dobiti?"
"Može" odvratio je i izdiktirao mi šest brojeva!!!
..pogledala sam popis i odlučila krenuti od dna..
- 21:09 -
nedjelja, 17.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.697
...nižu se k'o perle...loše stvari...loša iskustva..
U mom slučaju izraz "My little black book" ima apsolutno drugačije značenje od onoga koje bi trebalo biti...
Za početak...nije mala...
Ja kao da sam magnet za...
No...da krenemo iz početka o mom neminovnom jurenju u moždani ili srčani napad....
...Ono stanje/sranje sa situacijom na poslu kolegom/vježbenicom i ostalim me izluđuje, da...i smeta mi....do samog početka i stalno se uvjeravam da ja to nešto krivo i da se trebam zadržati jer ipak kolega pronalazi poslove pa....možda je to vrijedno gutanja govana...možda nema veze što je vježbenica stepenicu iznad mene u njegovom čudnom poslovnom svijetu...možda....
Nekako mislim da ću se ipak morati riješiti toga jer....
IMA NEKIH DRUGIH STVARI KOJE PO DEFAULTU MORAM TRPITI...NEKE SUDBINSKE RODBINSKE STVARI...NEKA SRANJA KOJA ME GUTAJU I VUKU NA SAMO DNO...
opaaaa velika slova.....
neka ih...
...tata je, naime, opet završio u bolnici....
Još u četvrtak....
Kako sam to saznala od tetke nije mi bilo druge nego mu se javiti...
Ipak je čovjek u bonici...
...i otac mi je...
...bar tako kažu...
To je bilo u četvrtak...
...a u petak je krenuo...rock&roll.....
Einy je taman završio šetnju i vratio se doma.
Ja sam se pakirala. Sastanak u 10 sati.....
Zazvonio je telefon...tata....
"Ej tajo!" javila sam se...
Bio je uznemiren.
Unezvjeren.
U panici.
"Ja sam njih prijavio...on se derao na mene pred 20 ljudi...pobjeglo mi...bojim se za svoj život...hoću u drugu bolnicu...ja ću njih tužiti..."dijelovi su njegovog monologa.
....Tu i tamo sam ga prekidala podpitanjima pokušavajući ga smiriti...
E sad...šta se desilo....
Zadnji je puta prilikom netoom po izlasku iz bolnice..tajo tužio doktore koji ga obrađuju da ne rade svoj posao kako treba.
Tražio je izlaz komisije na teren.
Kad su ga zvali iz bolnice da ga pitaju o tome, bio je preslab da bi došao do njih i tako je to palo u zaborav.
U jutarnjoj vizite je kirurg koji je ujedno i zamjenik pročelnika kirurgije, očito u međuvremenu saznajući za to, pred studentima se izvikao na mog oca kako je nesavjestan bolesnik i da će mu rezati nogu...
E sad...svaka medalja ima dvije strane...
Istina je da tata na sebe ne pazi. I ja to znam, i stalno se zbog toga sukobljavamo...
..ali sam unatoč tome svemu morala istražiti cvijeli slučaj...
- 22:39 -
četvrtak, 14.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.696
...u utorak sam odlućila pisati samo o lijepim stvarima....
i trajalo je to neko vrijeme...
Naime utorkom radim u Prečkom...mentoriram sve u 16 
...mentoriranje studentici ide lakše...
..vježbenici...boli glava!!!!!!
Ali dosovce!
Ne sjećam se više jesam li pisala o tome ili ne, ali nju mentoriram "iz usluge"..
...eeeee,...paaaaaa....dopizdilo mi stalno raditi usluge!
Jbt ja od toga NIŠTA NEMAM..kad je red da meni netko krene raditi usluge? ...stalno ja nekome...pa brate umori me!
Danas sam joj pokušala objasniti da nemam ja niša osobno protiv nje, ali imam protiv njenog interesa da nešto nauči. Da smatram da je ona inteligentna i pametna i da ne mogu vjerovati da su njoj legalizacije vrhunac arhitektonskog života!!!!!
Ok...malo sam ju nakitila da se ne uvrijedi i da joj probam zapaliti IKAKVU iskru za radom bilo čega osim jebenih legalizacija...
Naime, ona za kolegu kojem radim uslugu radi legalizacije. Da bi ju mogao uzeti sa sufinanciranjem zavoda za zapošljavanje, morao joj je naći mentora...Ma tko ono jest više nego voljan raditi usluge bespovratno?
Pa Mala LI!!!!!
Iiiiiii...tako ja upadnem u cijelu priču....
Dogovor je bio da sat vremena dnevno radi na mojim projektima kako bih ju mogla nešto naučiti...
Mhm...da....
Nije baš išlo...
"Ja ne mogu raditi dva posla u istom danu!" odgovorila je uvrijeđeno kad sam se potužila da moje ne radi i da ju ne učim.
JEBO TE!!!!! Ne može raditi DVA posla u jednom danu?
Pa u kom jebenom universu ona živi!!!!
Pa sretan si ako radiš SAMO dva posla u jednom danu...pa WTF????????
Napomenula sam to i kolegi da nisa mzadovoljna, a on je isto odvratio "Ne treba ona raditi više od jednog posla dnevno."
"OOOOoookkkeeeejjjjjjjj..." odkomentirala sam sebi u bradu i odlučila prešutiti komentar...
Ne, ne, nije to bila dobra odluka...
Kopkalo me cijelo popodne...cijelo jebeno popodne...veče...
Ključalo je...odbijalo mi se o glavu...po glavi...
Kata Fucking strofa!!!!!
...i...tako do jutra...
dojurila sam bijesno u ured i kad je kolega stigao rekla studentici "Ajde ti lijepo, prošeći jedan krug po svakom katu centra i pogledaj kakvih trgovina ima".
Poslušno je ustala i krenula van..
A tada je Vezuv eruptirao!!!!!!
"Jeste li vas dvoje svjesni da bez mene nema žiga i nema vaše firme?"
On je nehajno podignuo obrvu a ona me gledala preko neke stvari.
"Dogovo je bio da sat vremena ona radi nešto moje, da ju dovraga mogu nešto i naučiti! Ja se ne mislim crveniti zbog toga što sam njen mentor. Hoću da ona nešto zna! Isto tako hoću i da se radi malo na mojim projektima! Ako već trošim gorivo dolazeći ovdje da mi se bar to refundira!"
Njihove reakcije su bile iste. ..nije ih bilo....
Nisam se dala smesti nego sam nastavila....
"Dva i pol mjeseca NIJE u stanju napraviti jedan glavni projekt!. Ja sebi ne mogu dopustiti čekati da ona dovrši sve tvoje legalizacije i čekati na red da joj se oslobodi dan da napravi nešto moje jerbo žena ne može raditi dva posla ne odjednom nego u istom danu!"
E, tu je kolega odreagirao u obranu mu ljubice drage "Pa nije u redu da radi dva posla u istom danu" povisio je ton
"MOLIM?????" ma u kom svijetu vi to živite?" siktala sam
"Uostalom ja sam tu neki direktor pa se meni valjda kaže šta ona radi" odvratio je
"Rekla sam ti da ću ju učiti raditi glavni projekt. Još u drugom mjesecu." odvratila sam ovaj put skoro pa mrtva hladna no prezirno frktajući
"Ali nisi mi rekla gdje je kuća i KO su investitori!"
"Šta tebe briga tko su investitori moje kuće? Kakve to dovraga veze ima s tim da ona to NE RADI kako smo se dogovorili? Ja radi njenog nerada sad PLAĆAM studenticu jer ona ne radi za mene NIŠTA"
"Al ja sam direktor..."promucao je
"Je, njoj! Meni NE!"
Okrenula sam se njoj koja je nezainteresirano buljila u tastaturu ne dajući niti znakove života niti interesa i mirno joj rekla "Ajde, molim te, sad ti idi malo šetati po trgovinama"
Uz ledeni podsmjeh se ustala i otišla.
MRZIM taj tip žene.
Otvoreno mi se rugala jer kolegu ima u šaci. Svjesna je da pati za njom i vrti ga oko malog prsta.
A ja...pa radim uslugu njemu ne bi li on nju mogao zadržati u svom životu po što manjoj cijeni...
A ona....naravno me ne jebe ni pola posto. Mali pokazatelj koji je mene šokirao žestoko...ok, možda sam ja luda (da ima i toga, priznajem)
Kad sam napokon dobila stol i radnu pripadajuću stolicu...dan kasnije sam došla na posao a ona je sebi prisvojila moju kožnu fotelju a meni nagurala platnenjaču radnu svoju.
Ušla sam u ured i upitala "Ti si to zamijenila stolice?"
"Da", rekla je, "ova mi je udobnija."
NJOJ JE UDOBNIJA MENTORIČINA STOLICA PA SI JU JE UZELA???????
ma neću komentirati uopće---da nastavim priču....
Kad je primadona napustila odaje i vrata se zatvorila ja sam bljuvala vatru!!!
"Ma dosta mi je više usluga, dosta mi je usluga na moj račun! Pa čovječe pa gdje si bio ranije? Gdje si bio kad sam te iz usluge zaposlila kod sebe pa si mi firmu bacio u minus?
Pa di je meni neka refundacija? KAD ja dođem na red??????"
Nisam se gasila...on je postajao nekako klimav...mene je vec bolila glava...
Bilo mi je dosta. Nije mi se dalo.
Jednostavno sam se ugasila.
Umara me to.
Prvo sam morala dići frku da mi nakon mjesec dana što sam tamo dolazila uopće daju kemijsku i post it na stol. Da imam malo mjesta. Da ne budem u zapećku za malim stolićem. Da dobijem stolicu na kojoj mogu sjediti normalno....
JEBO TE NE MOGU RADITI BEZ MOGA ŽIGA!!!!!!
Njih su se dvije vratile nazad i svi smo nastavili s radom kao da ništa nije bilo.
Glava mi je pulsirala...Razmišljala sam kako raskinuti ugovor o vježbeništvu.
...klonula sam...da, sama sam si kriva...uvijek upadam u neke triper kombinacije. Pa kome to treba u životu....meni izgleda...
...ne razumijem sebe...ne razumijem zašto mi to treba...
...ne razumijem te ljude...raditi im uslugu...i krvi im još dati?
Ne znam....ne znam...ne razumijem...
I tako ja evo pišem samo o veselim stvarima....
- 21:56 -
ponedjeljak, 11.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.695
...long time...no write...
Svašta se nešto izdogađalo......
...svašta se nešto događa i sad...
i crpi energiju obilato..
i onda se približi veče i ja sam....
...ha...biljka...
...koja životari pred tvom na nekakvom pričuvnom energetskom modu....
..i onda mi se ne da ništa, a kamo li paliti komp...
Obaćala sam sebi ne pisati danas o tmurnim stvarima nego se malo pošaliti na vlastiti račun, pa eto...
...ono što je tmurno me dotjerralo do toga da se mogu šaliti na vlastiti račun...
...malo uvoda...tmurnog... 
Pred prvi maj tata je bio po drugi puta u mjesec dana u bolnici.
Prvi je puta tražio što skoriji izlazak i dobio ga pa je, stigavši doma, pao u krevet, dobio temperaturu koja ga je držala narednih dana i bio je u takvom stanju da je tetka mislila da su mu to zadnji trenuci...
...čuli smo se svaki dan...i s njim...
i s njom... i to po dva puta minimalno...
..tetka je plakala na telefon..
...on nije baš reagirao...
Pokušala sam doprijeti do njega i natjerati ga da se pokuša vratiti u bolnicu...
Nakon dva neuspjela pokušaja, kako kažu, Bog pomaže treći puta, završio je u bolnici ponovo...na operaciji...
Naime prilikom prvog rezuckanja, nisu obavili posao kako treba i uz MRSA-u koju je pokupio ranije, dobio je još neku bakterijetinu pa su ga rezuckali još malo..
Za one koji ne znaju, tata je šećeraš. Teški.
I....tako dolazi prvi maj i Einy i ja se spremili na put u poznato teško okružje....
Ja sam bila dotučena od tjedana prije toga, od problema na gradilištu na kome sam nadzor, preko pompoznog doktora koga trenutno ne želim vidjeti ni da mi plati pare koje je odjedom (nakon mog hodograma u kome sam mu napisala svaki jebeni datum i svaku radnju koju sam poduzela u vezi njegove dozvole i projekta kuće) spreman dati širokeee ruke jer inzistira da se pojavim sama.
Ja neću.
Nemam više niti najmanju želju.
Pa makar ne platio.
Ne idem tamo niti luda sama. Bez svjedoka više NEMA ništa!
Uglavnom..i ta situacija sa tatom i tetkom i svakodnevni rad i strka i sve ostalo su me iscrpili do kraja. Htjela sam u petak odspavati.
Malo se regenerirati...
Aliiiii NE! "Prvi je maj i DANAS se roštilja!" izjavila je tetka i uvrijeđeno nastavila "Roštilj je gotov, ti ako hoćeš dođi, ako nećeš nemoj, ja nikoga ne budem molila!"
Iiiiiii...tako premorena, strpala sam Einya u auto i krenula mimo svoje volje....
Uglavnom, bila su to dva paklena dana o kojima možda kasnije ali sad dolazimo do nečega, teme ovog bloga...crnjaka na moj račun...
Ja kad nešto nije u redu...jedem...
Kad sam nezadovoljna...jedem...
Kad sam tužna...jedem...
KAd ne mogu izdržati...jedem...
Kad moram držati usta zatvorena...jedem...
Puno se tih faktora poklopilo i ja sam i prije prvog maja ali i ta dva dana kod tetke...samo i isključivo...JELA
Vratila sam se u Zagreb u subotu navečer, ustala u nedjelju u podne (napokon sam se naspavala!)i stala "ujutro" na vagu.
...umalo nisam pala u nesvjest!!!!!!!!
Ja sam visoka 1.80...i krupnije sam građe.
Jednom sam nakon prekida s Marcom dosegla 73 kg i izgledala sam poprilično slabašno i neuhranjeno.
Imam čak i napismeno tu tezu jer sam u to doba bila na sistematskom..napisao doktor crno na bijelo da sam pothranjena!!!!!
Ajde da sam i to doživjela!
Ali sada...
tu nedjelju...
vaga je pokazala.....88 kila!!!!
...samo sam sjela na kravet do vage....
"ok...sad si stvarno pretjerala!" rekla sam sama sebi...i krenula na nekakvu dijetu.
Nikada to nije palilo kod mene....dijete....ako se ne bavim sportom ništa od toga...
Uostalom dijete se treba striktno držati a ja sam uvijek znala dodavati količine "zericu" na recepte 
Kako sam trenutno toliko preteška da me i operirano koljeno boli (ciljam na 78), vježbanje kako sam ja aktivnije navikla i ne dolazi u obzir a niti nemam nešto vremena (...izgovori...izgovori...) odlučila sam se za crnogorsku varijantu vježbanja koju sam naša na netu...
Traje 28 dana i radi se o skleku. Da.
Jednom.
Ustvari izdržaju skleka...
prvo se krene sa 20 sekundi...
pa 30...
pa sve do 240...
sa dijetom naravno nisam krenula odmah u ponedjeljak...ne, ne...ponedjeljak i utorak sam je još malo prežderavala jer sam se raspravljala s tatom...
Pokušala sam mu objasniti da sam ja dijete a on roditelj i da mi nije jasno kad smo to zamijenili uloge.
Da je sljedeća njegaova operacija rezanje potkoljenice i da mi nije jasno šta mu rade keksi u bolnici????
Da sam spremna investirati u skupe čajeve kod travara ukoliko sam odluči raditi ih i konzumirati redovito na što je odgovorio da u to ne vjeruje...i tako to...bilo je tu svega...
U utorak smo zadnje razgovarali a ja sam sa dijetom i sklekom počela u srijedu...prije šest dana...
Kako mi se stalno javljaju studenti tako sam odlučila malo si pomoći i uposliti jednu studenticu na praksu. Kažem uposliti jer se užitak mentoritranja nekoga PLAĆA 1800 kn/mjesečno
Bilo kako bilo, trebala bi mi olakšati malo bar...
I tako...mic po mic...Jutros sam imala "samo" 85 kila....
- 20:10 -
