četvrtak, 14.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.696
...u utorak sam odlućila pisati samo o lijepim stvarima....
i trajalo je to neko vrijeme...
Naime utorkom radim u Prečkom...mentoriram sve u 16 
...mentoriranje studentici ide lakše...
..vježbenici...boli glava!!!!!!
Ali dosovce!
Ne sjećam se više jesam li pisala o tome ili ne, ali nju mentoriram "iz usluge"..
...eeeee,...paaaaaa....dopizdilo mi stalno raditi usluge!
Jbt ja od toga NIŠTA NEMAM..kad je red da meni netko krene raditi usluge? ...stalno ja nekome...pa brate umori me!
Danas sam joj pokušala objasniti da nemam ja niša osobno protiv nje, ali imam protiv njenog interesa da nešto nauči. Da smatram da je ona inteligentna i pametna i da ne mogu vjerovati da su njoj legalizacije vrhunac arhitektonskog života!!!!!
Ok...malo sam ju nakitila da se ne uvrijedi i da joj probam zapaliti IKAKVU iskru za radom bilo čega osim jebenih legalizacija...
Naime, ona za kolegu kojem radim uslugu radi legalizacije. Da bi ju mogao uzeti sa sufinanciranjem zavoda za zapošljavanje, morao joj je naći mentora...Ma tko ono jest više nego voljan raditi usluge bespovratno?
Pa Mala LI!!!!!
Iiiiiii...tako ja upadnem u cijelu priču....
Dogovor je bio da sat vremena dnevno radi na mojim projektima kako bih ju mogla nešto naučiti...
Mhm...da....
Nije baš išlo...
"Ja ne mogu raditi dva posla u istom danu!" odgovorila je uvrijeđeno kad sam se potužila da moje ne radi i da ju ne učim.
JEBO TE!!!!! Ne može raditi DVA posla u jednom danu?
Pa u kom jebenom universu ona živi!!!!
Pa sretan si ako radiš SAMO dva posla u jednom danu...pa WTF????????
Napomenula sam to i kolegi da nisa mzadovoljna, a on je isto odvratio "Ne treba ona raditi više od jednog posla dnevno."
"OOOOoookkkeeeejjjjjjjj..." odkomentirala sam sebi u bradu i odlučila prešutiti komentar...
Ne, ne, nije to bila dobra odluka...
Kopkalo me cijelo popodne...cijelo jebeno popodne...veče...
Ključalo je...odbijalo mi se o glavu...po glavi...
Kata Fucking strofa!!!!!
...i...tako do jutra...
dojurila sam bijesno u ured i kad je kolega stigao rekla studentici "Ajde ti lijepo, prošeći jedan krug po svakom katu centra i pogledaj kakvih trgovina ima".
Poslušno je ustala i krenula van..
A tada je Vezuv eruptirao!!!!!!
"Jeste li vas dvoje svjesni da bez mene nema žiga i nema vaše firme?"
On je nehajno podignuo obrvu a ona me gledala preko neke stvari.
"Dogovo je bio da sat vremena ona radi nešto moje, da ju dovraga mogu nešto i naučiti! Ja se ne mislim crveniti zbog toga što sam njen mentor. Hoću da ona nešto zna! Isto tako hoću i da se radi malo na mojim projektima! Ako već trošim gorivo dolazeći ovdje da mi se bar to refundira!"
Njihove reakcije su bile iste. ..nije ih bilo....
Nisam se dala smesti nego sam nastavila....
"Dva i pol mjeseca NIJE u stanju napraviti jedan glavni projekt!. Ja sebi ne mogu dopustiti čekati da ona dovrši sve tvoje legalizacije i čekati na red da joj se oslobodi dan da napravi nešto moje jerbo žena ne može raditi dva posla ne odjednom nego u istom danu!"
E, tu je kolega odreagirao u obranu mu ljubice drage "Pa nije u redu da radi dva posla u istom danu" povisio je ton
"MOLIM?????" ma u kom svijetu vi to živite?" siktala sam
"Uostalom ja sam tu neki direktor pa se meni valjda kaže šta ona radi" odvratio je
"Rekla sam ti da ću ju učiti raditi glavni projekt. Još u drugom mjesecu." odvratila sam ovaj put skoro pa mrtva hladna no prezirno frktajući
"Ali nisi mi rekla gdje je kuća i KO su investitori!"
"Šta tebe briga tko su investitori moje kuće? Kakve to dovraga veze ima s tim da ona to NE RADI kako smo se dogovorili? Ja radi njenog nerada sad PLAĆAM studenticu jer ona ne radi za mene NIŠTA"
"Al ja sam direktor..."promucao je
"Je, njoj! Meni NE!"
Okrenula sam se njoj koja je nezainteresirano buljila u tastaturu ne dajući niti znakove života niti interesa i mirno joj rekla "Ajde, molim te, sad ti idi malo šetati po trgovinama"
Uz ledeni podsmjeh se ustala i otišla.
MRZIM taj tip žene.
Otvoreno mi se rugala jer kolegu ima u šaci. Svjesna je da pati za njom i vrti ga oko malog prsta.
A ja...pa radim uslugu njemu ne bi li on nju mogao zadržati u svom životu po što manjoj cijeni...
A ona....naravno me ne jebe ni pola posto. Mali pokazatelj koji je mene šokirao žestoko...ok, možda sam ja luda (da ima i toga, priznajem)
Kad sam napokon dobila stol i radnu pripadajuću stolicu...dan kasnije sam došla na posao a ona je sebi prisvojila moju kožnu fotelju a meni nagurala platnenjaču radnu svoju.
Ušla sam u ured i upitala "Ti si to zamijenila stolice?"
"Da", rekla je, "ova mi je udobnija."
NJOJ JE UDOBNIJA MENTORIČINA STOLICA PA SI JU JE UZELA???????
ma neću komentirati uopće---da nastavim priču....
Kad je primadona napustila odaje i vrata se zatvorila ja sam bljuvala vatru!!!
"Ma dosta mi je više usluga, dosta mi je usluga na moj račun! Pa čovječe pa gdje si bio ranije? Gdje si bio kad sam te iz usluge zaposlila kod sebe pa si mi firmu bacio u minus?
Pa di je meni neka refundacija? KAD ja dođem na red??????"
Nisam se gasila...on je postajao nekako klimav...mene je vec bolila glava...
Bilo mi je dosta. Nije mi se dalo.
Jednostavno sam se ugasila.
Umara me to.
Prvo sam morala dići frku da mi nakon mjesec dana što sam tamo dolazila uopće daju kemijsku i post it na stol. Da imam malo mjesta. Da ne budem u zapećku za malim stolićem. Da dobijem stolicu na kojoj mogu sjediti normalno....
JEBO TE NE MOGU RADITI BEZ MOGA ŽIGA!!!!!!
Njih su se dvije vratile nazad i svi smo nastavili s radom kao da ništa nije bilo.
Glava mi je pulsirala...Razmišljala sam kako raskinuti ugovor o vježbeništvu.
...klonula sam...da, sama sam si kriva...uvijek upadam u neke triper kombinacije. Pa kome to treba u životu....meni izgleda...
...ne razumijem sebe...ne razumijem zašto mi to treba...
...ne razumijem te ljude...raditi im uslugu...i krvi im još dati?
Ne znam....ne znam...ne razumijem...
I tako ja evo pišem samo o veselim stvarima....
- 21:56 -
