subota, 23.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.699
...telefon je zazvonio...
"Haloooo?" čulo se sa druge strane žice
"Dobar dan, molim Vas, ja bih trebala doktoricu K ako je tu" odvratila sam
"A-ha, a tko ju treba?" upitala je sestra
"Mala Li" odgovorila sam
"Doktoriceee" čulo se u slušalici "za vas je"
"A tko me treba?" odvratila je doktorica
"Nemam pojma nisam razumjela" rekla je sestra
"Mhm, u redu je gospođo, obucite gaće" zadnje je štp sam čula prije nego se doktorica javila na telefon sa "Molim?"
"Dobar dan, ovdje Mala Li, doktorica K?" upitala sam
"Da, recite" odvratila je kratko
"Ovako, malo mi je neugodno ali nisam znala od koga da krenem a tata je pomenuo Vaše ime pa eto, samo sam Vas htjela pitati za savjet"
"Da, ja znam Vašeg tatu i poslovno i privatno" krenula je doktorica pričati "on je jako dobar prijatelj mog brata. On je podnio tužbu da ga se ne liječi profesionalno pa je to došlo do mene da provjerim."
"Da, napomenuo je nešto takvo i da ste ga Vi zvali ali je bio preslab taj dan da dođe do VAs" odvratila sam
"Ja sam ga zvala samo zato što je on ostavio svoj broj i tražio isključivo da ga ja nazovem. Igrom slučaja je ispalo tako da je do mene došlo i službeno naređenje da preispitam slučaj."
"Mhm" odvratila sam ne znajući što da mislim uopće.
Odlučila sam slušati i klimati glavom sama sebi.
"Ovako. Ja sam ispitala slučaj i rekli su mi doktori da se Vaš tata uopće ne pridržava naputaka koje mu daju, da je jako neugodan, dobili smo pritužbe i od sestara za neprimjereno ponašanje"
Da, to je moj tata "Šta, upucavao im se?" upitala sam
"Da, nešto tako" odvratila je smijuljeći se
"Tata je sklon dijeljenju komplimenata svim žćenama. Što se tog dijela tiče sa sigurnošću mogu tvrditi da nije opasan.
"Dobro pustimo sad to" rekla je grubljim tonom "Vaš tata ima problema sa prihvaćanjem svoje bolesti. To kažu svo doktori koji su ga liječili"
"Uf...istina, istina i još 1000 puta istina" pomislila sam u sebi grizući se za usnu da ne kažem to na glas.
"Njega je pregledao i psihijatar" nastavila je
"Psihijatar?" upitala sam
"Da, mi u krugu bolnice na žalost nemamo psihologa pa eto, jedino smo mogli poslati psihijatra. On je potvrdio da on ima velikih problema sa suočavanjem sa svojom bolešću. Ja stvarno ne znam što Vi sad želite od mene, meni je dan krcat ali ako budem ikako uspjela otići ću ga obići, a Vi mu pokušajte objasniti da se smiri, da ne prijeti lječnicima i ne otpušta sam sebe iz bolnice. Znate, ako bolesnik traži otpust na vlastitu odgovornost mi tu nemamo šta. Ruke su nam vezane".
"Tražio je otpust na vlastitu odgovornost?" začudila sam se. Iskreno.
"Da. Zadnji puta kad je bio kod nas"odvratila je.
...meni je kroz glavu proletilo tatino zajedljivo zadirkivanje mene sa riječima "pa šta ti misliš da ja njima mogu naređivati?" dok sam ga molila da zadnji puta ostane što duže.
Bijes pomiješan sa nemoći mi se laganini ali sigurno dizao radeći pritisak u glavi.
Zahvalila sam se doktorici i krenula dalje....
RAzmišljala sam o tome kako je tvrdoglav i kako bih ga tukla do iznemoglosti.
Nisam mogla to više.
Mjesecima, ma šta mjesecima, godinama se naš razgovor svodi na to u kakvom mu je stanju koja rana na nozi.
Ja samjednostavno prazna.
Nemam od kuda više crpiti snagu.
..
Sinulo mi je nešto...tko zna...možda...ako mu netko drugi nešto kaže, povjeruje?
Nazvala sam Jessie. "Čuj, ima li onaj tvoj logoped možda nekoga za preporuku nekog psihologa?"
"On je dječji logoped" odgovorila je
"Ma znam, samo milila sam, možda nekoga pozna" nisam se dala smesti i krenula sam joj objašnjavati.
"Joooojjj, ajde pitat ću ja ove moje tu na poslu, možda netko nekoga zna. Za logopeda sumnjam, on tije iz Čazme tu samo dođe odraditi svoje."
Zahvalila sam joj se i krenula dalje s potragom...
...internet....odjel psihijatrije u bolnici....
Našla sam broj i prije nego sam ga okrenula sam nazvala tatu.
"Slušaj me." ozbiljno sam rekla "Niti u kom slučaju da nisi tražio nikakvo otpuštanje iz bolnice. Tebe druga bolnica može preuzeti jedino ako te ovi ambulantnim kolima prebace. Ja ne znam nikoga tko bi to mogao obaviti privatno. Za prebacivanje u drugu bolnicu treba i otpusno pismo sa razlogom zašto te nekuda šalju.
Zato, lijepo se pokrij po glavi i spavaj, ne radi ništa a kamo li zovi odvjetnika!Stani malo na loptu, ja dolazim. Nego, jel bio psihijatar kod tebe? Nešto si pominjao"
Niej baš bio oduševljen ali je rekao puno smirenijim tonom nego par sati ranije "Nije bio.Ako ti to želiš, neću se odjavljivati"
"Ne želim" oštro sam rekla i pozdravila ga.
Uputila sam se do kuhinje.
U glavi mi je tutnjalo i bila sam na pragu živčanog sloma.
Xanaxić?..ili pola?
...odlučila sam se za pola...ipak se trebalo dovesti do Bjelovara...
- 16:10 -
