ponedjeljak, 11.05.2015.
suzama l'epim tapete vol.695
...long time...no write...
Svašta se nešto izdogađalo......
...svašta se nešto događa i sad...
i crpi energiju obilato..
i onda se približi veče i ja sam....
...ha...biljka...
...koja životari pred tvom na nekakvom pričuvnom energetskom modu....
..i onda mi se ne da ništa, a kamo li paliti komp...
Obaćala sam sebi ne pisati danas o tmurnim stvarima nego se malo pošaliti na vlastiti račun, pa eto...
...ono što je tmurno me dotjerralo do toga da se mogu šaliti na vlastiti račun...
...malo uvoda...tmurnog... 
Pred prvi maj tata je bio po drugi puta u mjesec dana u bolnici.
Prvi je puta tražio što skoriji izlazak i dobio ga pa je, stigavši doma, pao u krevet, dobio temperaturu koja ga je držala narednih dana i bio je u takvom stanju da je tetka mislila da su mu to zadnji trenuci...
...čuli smo se svaki dan...i s njim...
i s njom... i to po dva puta minimalno...
..tetka je plakala na telefon..
...on nije baš reagirao...
Pokušala sam doprijeti do njega i natjerati ga da se pokuša vratiti u bolnicu...
Nakon dva neuspjela pokušaja, kako kažu, Bog pomaže treći puta, završio je u bolnici ponovo...na operaciji...
Naime prilikom prvog rezuckanja, nisu obavili posao kako treba i uz MRSA-u koju je pokupio ranije, dobio je još neku bakterijetinu pa su ga rezuckali još malo..
Za one koji ne znaju, tata je šećeraš. Teški.
I....tako dolazi prvi maj i Einy i ja se spremili na put u poznato teško okružje....
Ja sam bila dotučena od tjedana prije toga, od problema na gradilištu na kome sam nadzor, preko pompoznog doktora koga trenutno ne želim vidjeti ni da mi plati pare koje je odjedom (nakon mog hodograma u kome sam mu napisala svaki jebeni datum i svaku radnju koju sam poduzela u vezi njegove dozvole i projekta kuće) spreman dati širokeee ruke jer inzistira da se pojavim sama.
Ja neću.
Nemam više niti najmanju želju.
Pa makar ne platio.
Ne idem tamo niti luda sama. Bez svjedoka više NEMA ništa!
Uglavnom..i ta situacija sa tatom i tetkom i svakodnevni rad i strka i sve ostalo su me iscrpili do kraja. Htjela sam u petak odspavati.
Malo se regenerirati...
Aliiiii NE! "Prvi je maj i DANAS se roštilja!" izjavila je tetka i uvrijeđeno nastavila "Roštilj je gotov, ti ako hoćeš dođi, ako nećeš nemoj, ja nikoga ne budem molila!"
Iiiiiii...tako premorena, strpala sam Einya u auto i krenula mimo svoje volje....
Uglavnom, bila su to dva paklena dana o kojima možda kasnije ali sad dolazimo do nečega, teme ovog bloga...crnjaka na moj račun...
Ja kad nešto nije u redu...jedem...
Kad sam nezadovoljna...jedem...
Kad sam tužna...jedem...
KAd ne mogu izdržati...jedem...
Kad moram držati usta zatvorena...jedem...
Puno se tih faktora poklopilo i ja sam i prije prvog maja ali i ta dva dana kod tetke...samo i isključivo...JELA
Vratila sam se u Zagreb u subotu navečer, ustala u nedjelju u podne (napokon sam se naspavala!)i stala "ujutro" na vagu.
...umalo nisam pala u nesvjest!!!!!!!!
Ja sam visoka 1.80...i krupnije sam građe.
Jednom sam nakon prekida s Marcom dosegla 73 kg i izgledala sam poprilično slabašno i neuhranjeno.
Imam čak i napismeno tu tezu jer sam u to doba bila na sistematskom..napisao doktor crno na bijelo da sam pothranjena!!!!! 
Ajde da sam i to doživjela!
Ali sada...
tu nedjelju...
vaga je pokazala.....88 kila!!!! 
...samo sam sjela na kravet do vage....
"ok...sad si stvarno pretjerala!" rekla sam sama sebi...i krenula na nekakvu dijetu.
Nikada to nije palilo kod mene....dijete....ako se ne bavim sportom ništa od toga...
Uostalom dijete se treba striktno držati a ja sam uvijek znala dodavati količine "zericu" na recepte 
Kako sam trenutno toliko preteška da me i operirano koljeno boli (ciljam na 78), vježbanje kako sam ja aktivnije navikla i ne dolazi u obzir a niti nemam nešto vremena (...izgovori...izgovori...) odlučila sam se za crnogorsku varijantu vježbanja koju sam naša na netu...
Traje 28 dana i radi se o skleku. Da.
Jednom.
Ustvari izdržaju skleka...
prvo se krene sa 20 sekundi...
pa 30...
pa sve do 240...
sa dijetom naravno nisam krenula odmah u ponedjeljak...ne, ne...ponedjeljak i utorak sam je još malo prežderavala jer sam se raspravljala s tatom...
Pokušala sam mu objasniti da sam ja dijete a on roditelj i da mi nije jasno kad smo to zamijenili uloge.
Da je sljedeća njegaova operacija rezanje potkoljenice i da mi nije jasno šta mu rade keksi u bolnici????
Da sam spremna investirati u skupe čajeve kod travara ukoliko sam odluči raditi ih i konzumirati redovito na što je odgovorio da u to ne vjeruje...i tako to...bilo je tu svega...
U utorak smo zadnje razgovarali a ja sam sa dijetom i sklekom počela u srijedu...prije šest dana...
Kako mi se stalno javljaju studenti tako sam odlučila malo si pomoći i uposliti jednu studenticu na praksu. Kažem uposliti jer se užitak mentoritranja nekoga PLAĆA 1800 kn/mjesečno
Bilo kako bilo, trebala bi mi olakšati malo bar...
I tako...mic po mic...Jutros sam imala "samo" 85 kila....
- 20:10 -
