petak, 27.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.671
....naravno da je ushićenje...
za mog Einya je dolazak kod mojih, Disneyland!
Tamo VLADA!!!!!
Ok, malo mu je tajo još na nekoj bi/ne bi listi....naime Einy mu i ne vjeruje baš....a donekle ga se i boji.
Naime tajo ima 190 cm, dok ustane i na vrh tih 190 cm natakne zimsku kapu iz Einyeve perspektive je to..jaaaakkkooooo zastrašujuće.
Kad tajo sjedne i skine kapu, Einy mu se još uvijek s dozom opreza, ali ipak približava.
I da...kad dođemo do mojih, onda papa i kosti.
"Kao i pravi pas!" što bi njih dvoje(tajo i tetka) rekli...
Naravno, to ja dopustim. Naime...ja sam zadovoljna sa tim da ga ne hrane dok smo svi za stolom.
To je velika stvar, a sad ovo što dobije kosti kasnije...a šta ćeš, treba i to malisha malo...
Tamo je stvarno CAR!
I uživa...pogotovo kod tetke...i to mi je jako drago....
Onda uživam i ja...
Stigli smo, istovarili masu stvari kao i uvijek kad je Einy saputnik i krenuli lagano ručati...
Za ručak je bila grakaša.....mmmmmmmmmmmmm......
...sa rebarcima unutra...mmmmm
Iako je dobio malo mesa u svoju hranu, Einy ga je samo pomirisao i zaključio da mi imamo finije nešto i locirao se kao i uvijek iza tetkine stolice...
I krenuo je ples....
U jednom je trenu bio 1,5 metara iza nje, a onda se neprimjetno transportirao tik do njene stolice.
Mali je pametan. Zna tko je naslabije karika. 
Pri tome mene nije niti pogledao...
U jednom je trenu digao glavu u mom smjeru "Šta radiš ti tu? Mama papa!" rekla sam
On jako dobro zna da kad "mama papa" nema što ražiti uz stol pa se brzo povukao...
Kad smo završili i pozvali njega bilo je veselje veće od novogodišnjeg!
Bilo je tu fiiiinnnniiiihh kostiju za malenoga i omastio je brk...u nekoliko navrata...
Nakon toga je počistio i svoju zdjelicu i svi smo bili namireni...
još smo se malo zadržali, podružili..popričali...poigrali s Einyem i došlo je vrijeme povratka.
Einy je JEDVA sjedio u autu.
Kako sam promjenila auto, odbija spavati u njemu osim kad spada s nogu što je redovito kad idemo od mojih.
...tako je bilo i taj dan...
- 11:33 -
utorak, 24.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.670
...pomislila sam, naravno, najgore...
..jos uvijek radim na tome da ne pomišljam najgore..još uvijek..da.. 
"Molim?" upitala sam polusneno.
"Kćeri, ma zovem te samo da ti kažem.." rekao je tajo
"Da?" upitala sam i zadržala dah..
"Onaj isušivač je super stvar! Radi! Mislim da sam izbacio nekih 7 litara vode!" oduševljeno je nastavio.
Iz mene se oteo zvuk olakšanja...
"Ajde super!" odvratila sam.
"Eto samo sam zato nazvao da ti kažem" rekao je
Ubrzo smo zavrsíli razgovor.
"Mašala" rekla sam sama sebi..i ustala..
Bilo mi je drago što moj plan radi. A i bila sam sretna zbog taje.
Napokon je bio sretan i ushićen zbog nečega..
Dani su curili i došao je dan da odem po aparaturu i vratim ju nazad.
Ovaj sam puta povela i Einya...
Prvo smo svratili na jedan sastanak u Dubravi a onda krenuli put Bjelovara.
...Einy je bio ushićen..već sad zna da duga vožnja rezultira iznenadjenjem na kraju...
- 20:24 -
nedjelja, 22.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.669
...sutradan sam odmah krenula u potragu...
...za isušivačem!
tražila sam po njuškalu, po netu, nazivala brojeve u tatinoj okolici i pronašla jedan jedini isušivač u Bjelovaru...
Dogovorila sam telefonski da ga dostave tati a ja plaćam. Tjedan dana....
Nazvala sam tatu i obavijestila da ga netko bude nazvao.
Kako nisu odreagirali niti pozivom u narednih 36 sati, ja, naravno, nisam mogla čekati nego donjela odluku:
"okeeejjjj, unajmiću tu isušivač u Zagrebu i dostaviti ga starom." glasila je odluka
Nazvala sam iznajmljivače u Zagrebu, dogovorila da mi pošalju predračun i još nešto i naučila. Naime, lakše isušuje ako se u isto vrijeme prostor i grije...tako sam unajmila i grijač...
Nakon plaćanja predračuna javili su se i Bjelovarčani....kasno...
Sutradan sam ja i nova dva limena ljubimca jurili put Bjelovara.
Ta je kombinacija bil pun pogodak!
Čak se i tajo zainteresirao pa je usmjeravao grijalicu svako malo na neko drugo mjesto.
Prvi je dan isušivač iščipao 7 lirata vode....od podneva do navečer...
"Sutra mi moj majstor dolazi" obzanio mi je tajo sav sretan "pa ću njega pitati"
"Šta?"
"pa za to isušivanje" nastavio je sav ozaren
"MA šta ćeš ti njega čovječe pitati, pa tu ti je isušivač i grijalica, sve sam ti objasnila i potrudi se malo oko nečega i sam!" graknula sam.
Znam da nije u redu to baš bilo ali jednostavno mi je dopizdilo više. Svima vjeruje osim meni! Ali SVIMA!!!!!
Bilo kako bilo, skoknula sam kod tetke na ručak i krenula nazad put Zagreba.
...sljedeće me jutro probudila zvonjava mobitela...tata...
- 13:02 -
petak, 20.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.668
..ovih sam dana bila okupirana..
..svasta se izdesavalo..no da krenem iz pocetka...
Tata je sagradio kucicu..
Kazem kucicu jer je po mjeri covjeka. Za kuceretinu nije bilo ni potrebe ni novaca..
Bilo je jako puno problema s njegovom kucom od samih pocetaka..
Da, naravno..to sto sam ja arhitekt i sto ionako idew po gradilistima, projektiram, nadzirem i imam pun kua godina iskustva u guzi, mom taji nikad nije predstavljalo nista..
Umjesto toga, on je imao majstora..
Da se razumijemo, nije majstor zlocest ili zloban, no kako je vrijeme od nestasice posla, majstor nije usredotocen na jednu vrstu poslova nego svastari.
On zna sve.
A tajo vidi u njemu izlaz iz svih svojih problema.
Ipak je on radio u Provansi..i preporucili ga tajini prijatelji.
Svega je tu bilo i bolje da se toga uopce ne sjecam ali trenutno prica krece sa spavacom sobom...
Tajo nije htio uvoditi plin. Skupo je. Umjesto toga, ostavili smo grijanje na jednu centralnu peć koja po tajinom, bez problema grije 50kvadrata.,.
Projekt je koncipiran tako da peć grije sve..no..
Kako je sve radjeno navrat..nanos tako je i kuća iznutra sklepana na brzinu. U zadnji su cas postavljane plocice..
Tajo se zabarakadirao u dnevnom i odsjekao od grijanja ostatak kuće.
Jasno mi je, zima je..ali isto tako mi je jasno da ce u ostatku izbiti vlaga..
Taji to nije jasno.
Njemu je majstor rekao da lufta..
I tako je moj tajo mjesecima ubacivao vlagu u vec vkaznu i neisušenu spavaću sobu...
Vlaga je bila tolika da je na podu plivao cm vode...
na zidovima su rasle kolonije plijesni...
Ja u sobu nisam ulazila do nedavno dok ga nisam upitala zašto vješa po zidovima dnevnog robu.
"Pa u sobi je vlaga pa sušim komad po komad." odgovorio je.
" Molim?" upitala sam i otišla u sobu.
Šokirala sam se!!!!
"Pa tó nije normalno, tebi propada NOVA kuća!"zavapila saw
"Majstor je rekao da će to po ljeti osušiti se"odgovorio je ispod glasa.
"Majstor je rekao?"poludila sam"do tad ćeš morati sastrugati svu žbuku sa zidova koliko su već sad propali!" vikala sam
Gledala sam u majstorov uradak na zidu.
Kao završni je sloj napravio taji žbuku reljefnu. Grubu. Savršenu za gnježdjenje svakojakih životinja.
To je samo primjer svaštarenja.
"Ja tebe ne razumijem. Rekao si da peć grije 50 kvadrata. Pa koji klinab ne pustiš malo topline u tu sobu?"
"Pa zima mi je!" odgovorio je.
" Ali ovo se MORA grijati. Na ljeto će ti biti prekasno!!!"
"Ali majstor je rekao.."
....
Sjedili smo kod tetke u dnevnom. Nešto sam se zamislila i zagledala u dimnjak na tatinoj kući.
"Jel tebi dobro vuče taj dimnjak?" pitala sam tatu koji je sjedio do mene.
"Nekako mi se činilo da je bolje vuklo kad je bio stari dimnjak" odgovorio je."
"To ti je zato što ti ovaj nije dovoljno visok. Nije prešao sljeme krova" odgovorila sam
"Nije mi jasno, znam da je majstoru ostao još jedan blok"odgovorio je zbunjenn.
"Mhm" samo sam promrmljala,
..nisam imala snage ništa reči. U glavi mi je još uvijek bila plivajuća soba..
- 07:02 -
ponedjeljak, 16.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.667
...okrenula sam se po stanu...
Stan je bio okrečen u drugim bojama...mirnijim nego ranije...
...bio je pun novih apstraktnih slika...
Je, moja mama je umjetnica....stvarno ima žicu za takvo što...
...ja sam pokupila dio tog njenog dara, no nikad ga nisam posebno razvijala...
...on je tu...u arhitekturi...nekad izađe na površinu crtanjem po zidovima dnevne mi sobe, ali uglavnom je poprilično duboko zakopan u meni...
Ne znam je li to zbog paralele sa mamom ili čega već drugog ali to nije predmet ovog "nastavka" mog života...
Slike su me oduševile...stvarno je dobra...
...stol je bio krcat buketima od umjetnih ruža rađenih od tkanine...
"Ma to sam, eto isto počela" rekla je kao odgovor na moje zapažanje da je to nešto novo "
"Koji ti se sviđa a koji ne?" upitala je potom.
I kao kolačić Marcela Prousta, to pitanje me bacilo u prošlost....
Ja..sedmi, osmi osnovne...znači 13,14 godina...ona 34,35..
Ulazimo u robnu kuću i penjemo se na kat...
U podrumu je bila prehrana...u prizemlju parfumerija i knjižara, a na katu roba...
Prilazimo nekoj žestoko ružnoj zimskoj jakni.
Šarenoj.
"Jooooojjj kako je lijepa." oduševljeno će mama "Jel da?"
Gledam u jaknu i ne vjerujem.
Ružnoća samo takva. Pa ne misli mi valjda to kupiti?
Ali kako joj reći da je ružna? Naljutit će se na mene. A ja ne volim kad je ljuta na mene...
"Paaa da. Je. Lijepa. Mislim." promucala sam
"Ma šta lažeš? Pa jakna je ružna kao sam vrag! Samo sam te testirala da vidim govoriš li istinu!" odgovorila je ljutito
"Pa ružna je, to sam pomislila odmah ali..ti si mi mama.." branila sam se....
I sad sjedim tu za stolom i gledam te bukete.
Ne volim umjetno cvijeće nikako.
Nikad.
....ne volim sušeno cvijeće osim lavande koja ima neku funkciju kad je suha....
I sad ona mene pita koji mi se sviđa?
WTF???
Udahnula sam..."Lijep mi je ovaj sa šarenim ružama ali mi se ne sviđa to umjetno zelenilo koje si stavila oko njega. To mi je bez veze. I nerealna boja"
"A ovaj drugi sa sušenim krizantemama?" odvratila je sumnjičavo me gledajući
"Taj mi je bolji od ovog sa jarko zelenim zelenilom" odvratila sam
"Da, šta se tebi sviđa drugima se ne sviđa i obrnuto" rekla je ispuhujući dim cigarete u zrak...
...opet sam se počela ceriti u sebi...Tousche!....muuuuuuuuuuuu....
- 08:33 -
nedjelja, 15.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.666
...pozvonila sam na dobro poznata vrata....
...vrata su i dalje ista ona vrata koja sam otvarala od četvrtog osnovne zaključno sa četvrtim srednje...jedino je prezime na njima drugo...
...mamino...djevojačko....
Iza vrata se začulo komešanje. U tom sam trenu pomislila da sam trebala Einya nagurati na špijunku da bi možda brže otvorila.
Nasmijala sam se sama sebi i svojim mislima. Uto se okrenuo ključ u bravi i vrata su se otvorila.
Einy je spasio situaciju.
Čim su se vrata otškrinula, on je, ne čekajući da se otvore skroz uplesao unutra sa kravicom u ustima.
"Oooooo pa tko si ti?" začulo se s druge strane na što je Einy odgovarao još žešćim plesom mrdoguza i mumljanjem koje je ličilo prednji kakve mace.
Ja sam napokon ušla unuta i pozdravila ju.
Krenula sam prema njoj i zagrlila ju na što se ona gotovo isčupala i otrčala na drugi kraj stana.
"Gledaš previše filmova sa happy endom" odgovorila sam sama sebi da se smirim i izignoriram njenu reakciju.
Nismo se vidjele...ne znam...jedno 5-6 godina?
U filmu bi to bio zagrljaj pun ljubavi, sreće, majčinske ljubavi....ali...ovo je stvarnost...
...hladna stvarnost...
Einy je bio zvijezda situacije.
Gordo je istraživao stan, okupirao njenu pažnju, gurkao ju njuškicom, njušio...donosio svoju igračkicu...
Malo sam ju pogledala...Izgledala je više nego dobro za nekoga tko ima 63 godine...duga plava kosa...sive široke hlače i pripijena bež maja sa zlatno izvezenim motivom na njoj.
"Dobro izgledaš" rekla sam joj prešućujući mišljenje o maji
"Ma debela sam...jako sam se zdebljala" odgovorila je lavovski neiskreno jer je znala da dobro izgleda..
Lavovski kažem jer je lav u horoskopu i jako je svjesna sebe...o egu da ne govorim...
Ona je nešto kasnije komentirala moj izgled....
"Znaš, ti si ipak djevojka" (pobogu sad ću 43!!!!!) rekla je duboko povlačeći dim iz cigarete "trebala bi paziti malo kako se oblačiš"
Ja sam, kao i puno puta kad sam dolazila njoj, obukla se krajnje neprivlačno.
Na nogama sam imala sportske gojze, smeđe samterice i smeđu dolčevitu.
Namjerno se nisam sredila. Ok, našminkala sam se besprijekorno nenapadno, ali nisam htjela lijepo se obući jer sam htjela izbjeći drančenje...
Objasnit ću...
kad sam bila srednjoškolka sve su frendice mijenjale robu sa svojom mamom. Roba moje je bila "za posao" i bila je of the limit.
Tako je to sve bilo dok nisam krenula na faks i počela za vrijeme ljetnih praznika raditi u njemačkoj i tamo si kupovati robu.
Odjednom je krenula era mijenjanja robe.
Ustvari bilo je to više ono da ona hvali neki moj komad robe i upire prstom u njega toliko puta dok ja to ne skinem sa sebe i dam joj....
Je, htjela je ona meni dati nešto za uzvrat, no njen i moj ukus su kao nebo i zemlja...
Ja sam se po njenom oblačila kao baba a ona po mom kao teenagersko nedonošče što mi je bilo full čudno i neprihvatljivo...
Da, znam jako sam čudna...ali nisam na switch on/off...ako me kao dijete mlatiš po pristima što uopće probam tvoju robu, ne možeš očekivati kasnije ljubav prema dijeljenju robe jer si me tako naučila.
Da, znam, sad sam odrasla...i nije mi problem posuditi frendicama robu...ali njoj...to je već druga priča...
Ja sam, umjesto kave, dobila čašu vina.
Ne pijem vino, posebice bijelo, no, situacija je zahtjevala isto pa sam, eto..."zipala" gutljaj po gutljaj...
Priča je tekla....
...ništa se nije promjenilo....
Priča o poslu...o kroničnom nedostatku novaca...njenom...jer kako mi je jednom napomenula "nije pristojno samo pričati o poslu Mala Li!"
...o muci oko naplate i prodaje...
..pomenula sam kako sam operirala koljeno pokušavajući izazvati neku reakciju.
"Mhm, da" promrmljala je i nastavila dalje sa svojom pričom.
Da nisam bila već lagano pripita (bilo je podne a ja nisam doručkovala) to bi me vrlo vjerojatno jako pogodilo.
...umjesto toga sam se cerila u sebi ismijavajući samu sebe i situaciju u koju sam se dovela "koja si ti glupa, emotivno osakaćena ..... krava...muuuuuuuuuuu" cerila sam se i dalje...
- 10:42 -
četvrtak, 12.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.665
...opet mi vrijeme leti...i leti....
a ja?
ma muvam se tu i tamo i nikako uhvatiti vrijeme....
a sad sam već dovoljno odrasla da znam da se to niti ne može....
...vrijeme....da....leti....idemo malo odvrtiti kotač vremena....
...kako sam si i obećala..prvo sam svratila kod bake u dom...
Baki su, kako mi je mama kasnije rekla, smanjili sedative i ovaj puta je bila spremna za komuniciranje!
Smijala se, vikala, pjevala i ispuštala svakojake zvukove izazivajući time i cimerice da ustanu na noge....figurativno rečeno jer su sve tri prikovane za krevet...
...no, ja sam bila happy...nije to bilo kao i do sada nedostatak komunikacije sa nadrogiranom bakom..žalosno za reći ali kao sa živim mrtvacem...
Znam, zvuči grozno...no ovaj to puta nije bilo...
Izvadila sam Madleine iz torbe i podijelila cimericama...bilo ih je užitak vidjeti kako se "dave" u prhkom tijestu...
Nova cimerica je bila nepovjerljiva...
Držala je MAdleinu u ruci i gledala ju dugo. Tek kad sam ja otkinula komadić i stavila u usta ohrabrila se i ona...
I krenula sa pričom...
Pričom o prijateljstvu....o ljubavi prema svojoj prijateljici i kako je na njen nagovor pristala doći u dom jer bi za nju sve napravila....
Ja sam uz kiseli smješak pomislila na Rose...Gigi....no brzo sam se pribrala kad je baka uzviknula da nadglasa cimericu i zaplijeni moju pažnju, jer ipak sam njoj došla, zar ne?
Ovaj puta, začudo, nisam ni trena pomislila na to kako mene neće nitko posjećivati u domu jer nemam obitelji...bila sam staložena i dobro raspoložena...
Izljubila sam baku, izškakljala ju i ištipala po licu da joj izazovem smijeh i krenula dalje...
Bilo ju je lijepo čuti kako se smije na glas....nakon jako dugo vremena...
Izašla sam iz Doma smireno, ne kao inače istrčavajući, bježeći od zadaha smrti...
Einy me čekao strpljivo u autu...
"Ćemo da te upoznam s nekim?" rekla sam mu dajući mu keksić kao nagradu za strpljenje. Mahao je repinom
"Neka nam je Bog na pomoći" uzdahnula sam i upalila auto.
Krenula sam put "kući"...u stan u kome sam živjela od 4-og osnovne do kraja srednje i još malo dok nisam totalno zbrisala iz Bjelovara...
Parkirala sam i pustila Einya...bio je više nego ushićen!
Novi prostor...nova polja za zapišavanje...nije se mogao odlučiti bi li zapišao svako drugo ili baš svako drvo koje mu se našlo na putu.
Smijala sam se noseći torbicu a u njoj kavu i madleine za mamu i plišanu kravicu da dam Einyu kad dođe vrijeme...
Penjući se uz štenge poznate a opet nepoznate prošla sam uz djevojčicu koja je ridala na polupodestu, sjedeći na hladnim štengama i njišući se nervozno u nekom luđačkom ritmu dok su joj se roditelji svađali kat više...
Srećom, Einy je bio samnom pa nisam zastala uz djevojčicu nego sam ju primjetila samo krajičkom oka moje svijesti i krenula dalje...
...djevojčica sam, naravno...bila ja....
- 17:37 -
ponedjeljak, 09.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.664
"...po šumama i gorama...."
moje svijesti jašimo sad!
Ann je bila mama u posjeti...bila je kod nje...ne znam 3 tjedna?
Mama joj nije dobro...ne mislim samo na fizičke neke manifestacije nego i na psihičke...mislim da je ta žena i kad je imala najzdraviju fazu u životu bila udarena u glavu (oprosti Ann) pa su joj vrijeme i bolesti i život sada tu nenormalnu normalu doveli do nekih meni nerazumljivih granica...
Uglavnom....bila je kod Ann i vidjela sam kako to na Ann djeluje, no ona je to sve stojički trpila i na moje upite kako to može izdržati samo odgovarala mirno iako je bila i sama na rubu "pa to sam joj dužna za napraviti..."
Gledajući Ann te duge, beskonačno duge tjedne, počela sam osjećati grižnju savjesti zbog svog odnosa prema vlastitoj mami...
Eh, da...ne, nisam pomislila "moja mama je kad vdiim ovu od Ann suho zlato" jer bih koliko god da to ružno zvuči LAGALA, nego sam naravno, opet bacila krivnju na sebe samu (oooo, da, to mi najbolje ide...) kako nisam dovoljno dobra kćer i kako bih joj trebala pružiti još jednu šansu...
Svi naravno znamo koliko me to izjeda iznutra...taj moj ne/odnos sa majkom, pa sam dosta o tome gruntala...da ili ne opet suočiti se sa njom...
A šta ako ovo...a šta ako ono....
Već dugo nisam u svojim posjetima(bar zadnja tri puta) otišla do bake...
Sumnjam doduše da je baka to i primjetila jer je bila toliko nakljukana sedativima svaki put kad bih došla, no, i tu sam se osjećala krivom...ovaj puta opravdano.
Odlučila sam pred neki tjedan, da kad ću sljedeći puta do tate i tetke da ću PRVO stati kod bake a onda dalje...
Osvanula je subota...
Laganini sam ustala i izašla sa Einyem van u šetnju....
Vani je paduckalo...
"Vidjet ću kako ću biti raspoložena kad dođem doma" rekla sam samoj sebi...
Došli smo doma, nahranila sam Einya, pogledala na sat i nasmijala se sama sebi "vidi koliko je sati! za sad je ručak! no, srećom, nitko ne zna da dolazim ..."
I...odlučila sam strgati flaster....
Je, znam, ružno, ali tako se osjećam svaki puta kad pohodim "rodni" grad....kao da trgam flaster s duboke rane....
Počela sam spremati stvari dok me Einy pratio u stopu....
Njegova hrana, igračkice, prostirka...tetki prazne posude od kiseliša i jaja, tati šalice za kavu koje ne koristim....i tako...mic po mic...karavana je bila spremna za pokret...
...sad još u Mueller po slatkiše za svakoga i onda via Bjelovar....
- 15:34 -
petak, 06.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.663
..najbolja ljubavna scena ikad...
..film "Ljubav nema pravila"..Diane Keaton & Jack Nicholson..ludnica od scene..
On..stari ženskar koji lovi mlade koke, ok, premlade
Ona..osušena rastavljena nije vodila ljubav stoljeće...
Vatromet njih dvoje..počinje ljubljenjem..ona otkriva da joj usne još uvijek funkcioniraju,a on da i žene njegovih godina mógu izgledati predivno..
Ljubljenje prerasta u nešto više kad ona drekne "stani!tvoj tlak!"
Nezaboravna i meni jako draga scena...
Uvijek me nasmije i raznježi istovremeno...
Film je upravo na tv.u...,
....uhvatilo me opet neko preispitivanje vlastitog života...
Potakla ga je sinoćnja "kava"
Ok, nije to kava, već s moje strane čaj a s njegove deci crnog..dva..tri..
Da birc nije zatvarao u ponoć priča bi potrajala još i duže.
Ugodno druženje sa tako normalnim čovjekom da sam stvarno počela pitati sebe "koji je vrag to samnom?"
Slušala sam njega i ustvari slušala normalnu životnu priču.. Posao, uspjeh, žena, djeca, kuća, godišnji ljeti mjesec dana, zimi dva tjedna skijanje....
U jednom trenu mi je rekao "život nisu samo djeca, život je puno više od djece, ali..izvini što sam toliko direktan i ovime zadirem u tvoju intimu..moraš pokušati.."
..i tako je, moja skrivena crna rupa duboko u meni gdje sam skrivala svo to vrijeme taj neuspjeh majčinstva dvonožca, opet otkrivena..i opet me guta...
Evo kao i Diane Keaton trenutno u filmu..i ja suze ronim..
Suze zatomljene, skriveme, zakopane duboko u meni izlaze na površinu van...
..mislila sam da sam se pomirila s tim pitanjem..ali ne..daleko sam od toga...
..jutros sam, umjesto da radim, kopala po forumima, stranicama raznî klinika za umjetnu oplodnju...a onda sam se zaustavila i rasplakala kao kišna godina.,
Pa borim se sa opstankom..sama...još i dijete?
Razmišljala sam malo još o svom životu i došla do zaključka da ovo nije život..ovo je puko preživljavanje...
Ni veselja..niti radosti..niti putovanja..samo puko razvlačenje iz dana u dan...
Obećala sam si jedno..ove ću godine na godišnji! Tjedan dana na moru!..za početak...
- 22:08 -
srijeda, 04.02.2015.
..ne volim forwarduše..
..znate ono tipa..ako ne pošalješ ovo na 50 adresa objesit će ti se sise do poda ili će ti izrasti treća sisa a ti si muškarac mislim budimo realni, to bi bilo neugodno i za ženu 
Ok,da,pretjerala sam, ali znate na što mislim.."nećete imati sreće ako ne pošaljete to...neće Vam se ispuniti želja...nećete naći ljubav.." i onda svi, da baba ne baci urok na nas bjesomučno forwardiramo te poruke jer ako ne pošaljemo to na 15 adresa mahom ljudi s kojima se nismo culi stoljeće,al evo šaljemo forwardusu pa smo ih se napokon sjetili i usput ne vratimo pošiljaocu mi ga ne volimo..nismo mu/njoj frendovi...
Ok, shvatili ste..ne volim forwarduše..
..no, danas sam dobila jednu od Sunny...
Nisam je forwardirala na 12 adresa jer nemam toliko prijatelja ali zato ju stavljam tu na virtualni zid da ju pročita tko želi biti jedan od apostola svoje sudbine..
" ..Da bismo dobili nešto što nikada nismo imali, moramo učiniti nešto što nikada nismo učinili.
Kada nam Bog uzima nešto što ne možemo shvatiti, on nas ne kažnjava, već nam otvara ruke da primimo nešto još bolje. Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi."
'Bože, Oče naš,uđi u moju kuću i oduzmi sve moje brige i bolesti, liječi i bdij nada mnom i mojom obitelji u Isusovo ime. AMEN.
Vjerujte!.."
Ne tražim da to proslijedite na odredjeni broj ljudi, ne obećavam da će vam se desiti čudo..ali tko zna..
..možda nekome, kao i meni, pa bar na tren pruži neku nadu u bolje sutra.
...hvala ti Sunny..hvala što misliš na mene
- 22:21 -
suzama l'epim tapete vol.661
...dani se nižu..
..kao perle...
Eh,sad ga i ja..serenduckam..
Ali šta jest,jest..dani apsolutno lete..
Oni ljudi što sam se trebala naći s njima.,jesam..i dala im ponudu,nakon čega sam 24sata kasnije od njih dobila mail "snizite cijenu za 10% i radit ćemo!"
To sam pročitala jutros.
Još nisam odgovorila..
Je,znam, prvo plačem da nemam posla a onda važem i razmišljam bih li ili ne radila po smiješnoj cijeni?
Stvar je u tome da sam u startu stavila smiješnu cijenu(greška) ..
No,dobro, odgovorit ću im sutra...nek se malo prže...
Ja manageriram stalno..roštiljam..izmišljam.,a tko radi umjesto mene? Paaaa nitko?
Nema veze, bude već netko..ili ja..nekad..
Za sad..sve stoji dok ja glavinjam uokolo.. ali nema veze, nisam onako bezdušna kao onih prvih dana nakon "pada Gorice"
Jer, budimo realni, stvaram veliku firmu,sad sam sva u tome!
No,noo nećemo se šaliti na svoj racun..treba gordo naprijed u gradnju stabilnosti!!
OMG zvučim kao političarka!!!
Vidiš, vidiš, možda bih mogla proširiti djelokrug djelovanja!!! Ahahahahahahahahaha..
..no kako rekoh..ne se smijati velikim planovima! :zubn:
- 20:28 -
nedjelja, 01.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.660
"...zašto uv'ek kurcu sviram...
zašto uv'ek nešto serem...
i kada od dva zla biram...
uv'ek veće odaberem?..."
...bila je to moja himna narednih dana....
Znam, bezobrazna, prosta...ali nekako me dizala....
Odražavala je stanje mog duha ali i konstantnu borbu...
Nije bilo više vremena za plakanje...sad je opet došlo vrijeme čeličanja...
...ne, neće te nitko...to opet moraš sam....
Kad bi me navedena pjesma toliko digla i nabrijala, onda bih da se malo smirim, puštala ovu... Chaudhary - Amit Trivedi feat Mame Khan, Coke Studio @ MTV Season 2 Ljubavna pjesma Shiva i Anandi, naravno...
Zašto?
Ma samo pogled dna njihova lica dok pjevaju, sviraju, proizvode zvukove...toliko sreće...veselja...ljubavi...odmah je na trenutke bilo lakše..
Svaki sam se dan borila s tim "žaliti se ili ne" na kako moj tajo reče "diskreciono" pravo komisije da me sjebe k'o beba zvečku prije samog usmenog razgovora...
S druge strane imala sam i drugih preokupacija...glavna je bila kako podebljati moj poslovni račun i nahraniti državnu kasu sa njenim "diskrecionim pravom" četvrtine svega što mi sjedne na račun...
bio je to mukotrpan posao....težak.....
...moljenje...kumljenje....hodanje na koljenima....i tako to...
no bilo kako bilo, uspjela sam do petka skupiti da platim 7000 od onih 12000 što su me tražili...na ostatak idu kamate...ali šta se može....
...svaki sam si dan malo manje ljuća na cijelu situaciju ponavljala "zar ne vidiš da ti Bog ne da da živiš lagodno i radiš u državnoj službi? Pa onda, UPRI i pokreni privatni biznis, digni se u visine!"
Je, znam...
....aliiii, počela sam okretati brojeve telefona....
I tako dok sam bila na kavi sa jednim bivšim investitorom, zazvonio mi je telefon..."Di si LI?" čula sam kad sam se javila
"Šta nanjušio si me pa se javljaš? U blizini sam ti." odgovorila sam. Bio je to jedan od izvođača sa kojim sam radila davno...
Tu i tamo sam znala i njemu napraviti neku uslugicu..
"Ma nisam nego evo tu sam kod prijatelja jednih koji bi neku kućicu od cca 200-tinjak kvadrata, ja bi im to radio pa evo sam im rekao da si ti normalna i imaš pristojne cijene pa zovem" nastavio je...
Dogovor je pao da se jave meni u ponedjeljak da obavimo informativni razgovor na osnovu kojeg bi im ja dala ponudu.
Svjesna sam da cijena mora biti jako niska, no, kućica od 200 kvadrata je za mene...kako to reći da ne ispadnem prepotentna....časak posla?...nartavno ako nema komplikacija na 500-tu a s tim se nikad ne zna...
Onda sam zvala bivšu kolegicu...onu koja mi je zabila nožić u leđa prošle godine no unatoč tome smo ostale u kontaktu..
Javila mi se dan kasnije i rekla mi "Imam neke dvije legalizacije! Kad se možemo vidjeti?"
...našle smo se snioć...naravno ništa od toga nije siguran posao....ali barem se kreće nešto.....nekuda....
...i glava mi je opet...nekim čudom...ma ne čudom već velikom mukom, borbom ali i mojom zaslugom...IZNAD VODE!....
...do kada...čut' će se
- 11:17 -
