...sutradan sam odmah krenula u potragu...
...za isušivačem!
tražila sam po njuškalu, po netu, nazivala brojeve u tatinoj okolici i pronašla jedan jedini isušivač u Bjelovaru...
Dogovorila sam telefonski da ga dostave tati a ja plaćam. Tjedan dana....
Nazvala sam tatu i obavijestila da ga netko bude nazvao.
Kako nisu odreagirali niti pozivom u narednih 36 sati, ja, naravno, nisam mogla čekati nego donjela odluku:
"okeeejjjj, unajmiću tu isušivač u Zagrebu i dostaviti ga starom." glasila je odluka
Nazvala sam iznajmljivače u Zagrebu, dogovorila da mi pošalju predračun i još nešto i naučila. Naime, lakše isušuje ako se u isto vrijeme prostor i grije...tako sam unajmila i grijač...
Nakon plaćanja predračuna javili su se i Bjelovarčani....kasno...
Sutradan sam ja i nova dva limena ljubimca jurili put Bjelovara.
Ta je kombinacija bil pun pogodak!
Čak se i tajo zainteresirao pa je usmjeravao grijalicu svako malo na neko drugo mjesto.
Prvi je dan isušivač iščipao 7 lirata vode....od podneva do navečer...
"Sutra mi moj majstor dolazi" obzanio mi je tajo sav sretan "pa ću njega pitati"
"Šta?"
"pa za to isušivanje" nastavio je sav ozaren
"MA šta ćeš ti njega čovječe pitati, pa tu ti je isušivač i grijalica, sve sam ti objasnila i potrudi se malo oko nečega i sam!" graknula sam.
Znam da nije u redu to baš bilo ali jednostavno mi je dopizdilo više. Svima vjeruje osim meni! Ali SVIMA!!!!!
Bilo kako bilo, skoknula sam kod tetke na ručak i krenula nazad put Zagreba.
...sljedeće me jutro probudila zvonjava mobitela...tata...
Post je objavljen 22.02.2015. u 13:02 sati.