Marketing
suzama l'epim tapete vol.664
"...po šumama i gorama...."
moje svijesti jašimo sad! 
Ann je bila mama u posjeti...bila je kod nje...ne znam 3 tjedna?
Mama joj nije dobro...ne mislim samo na fizičke neke manifestacije nego i na psihičke...mislim da je ta žena i kad je imala najzdraviju fazu u životu bila udarena u glavu (oprosti Ann) pa su joj vrijeme i bolesti i život sada tu nenormalnu normalu doveli do nekih meni nerazumljivih granica...
Uglavnom....bila je kod Ann i vidjela sam kako to na Ann djeluje, no ona je to sve stojički trpila i na moje upite kako to može izdržati samo odgovarala mirno iako je bila i sama na rubu "pa to sam joj dužna za napraviti..."
Gledajući Ann te duge, beskonačno duge tjedne, počela sam osjećati grižnju savjesti zbog svog odnosa prema vlastitoj mami...
Eh, da...ne, nisam pomislila "moja mama je kad vdiim ovu od Ann suho zlato" jer bih koliko god da to ružno zvuči LAGALA, nego sam naravno, opet bacila krivnju na sebe samu (oooo, da, to mi najbolje ide...) kako nisam dovoljno dobra kćer i kako bih joj trebala pružiti još jednu šansu...
Svi naravno znamo koliko me to izjeda iznutra...taj moj ne/odnos sa majkom, pa sam dosta o tome gruntala...da ili ne opet suočiti se sa njom...
A šta ako ovo...a šta ako ono....
Već dugo nisam u svojim posjetima(bar zadnja tri puta) otišla do bake...
Sumnjam doduše da je baka to i primjetila jer je bila toliko nakljukana sedativima svaki put kad bih došla, no, i tu sam se osjećala krivom...ovaj puta opravdano.
Odlučila sam pred neki tjedan, da kad ću sljedeći puta do tate i tetke da ću PRVO stati kod bake a onda dalje...
Osvanula je subota...
Laganini sam ustala i izašla sa Einyem van u šetnju....
Vani je paduckalo...
"Vidjet ću kako ću biti raspoložena kad dođem doma" rekla sam samoj sebi...
Došli smo doma, nahranila sam Einya, pogledala na sat i nasmijala se sama sebi "vidi koliko je sati! za sad je ručak! no, srećom, nitko ne zna da dolazim ..."
I...odlučila sam strgati flaster....
Je, znam, ružno, ali tako se osjećam svaki puta kad pohodim "rodni" grad....kao da trgam flaster s duboke rane....
Počela sam spremati stvari dok me Einy pratio u stopu....
Njegova hrana, igračkice, prostirka...tetki prazne posude od kiseliša i jaja, tati šalice za kavu koje ne koristim....i tako...mic po mic...karavana je bila spremna za pokret...
...sad još u Mueller po slatkiše za svakoga i onda via Bjelovar....
Post je objavljen 09.02.2015. u 15:34 sati.