nedjelja, 15.02.2015.
suzama l'epim tapete vol.666
...pozvonila sam na dobro poznata vrata....
...vrata su i dalje ista ona vrata koja sam otvarala od četvrtog osnovne zaključno sa četvrtim srednje...jedino je prezime na njima drugo...
...mamino...djevojačko....
Iza vrata se začulo komešanje. U tom sam trenu pomislila da sam trebala Einya nagurati na špijunku da bi možda brže otvorila.
Nasmijala sam se sama sebi i svojim mislima. Uto se okrenuo ključ u bravi i vrata su se otvorila.
Einy je spasio situaciju.
Čim su se vrata otškrinula, on je, ne čekajući da se otvore skroz uplesao unutra sa kravicom u ustima.
"Oooooo pa tko si ti?" začulo se s druge strane na što je Einy odgovarao još žešćim plesom mrdoguza i mumljanjem koje je ličilo prednji kakve mace.
Ja sam napokon ušla unuta i pozdravila ju.
Krenula sam prema njoj i zagrlila ju na što se ona gotovo isčupala i otrčala na drugi kraj stana.
"Gledaš previše filmova sa happy endom" odgovorila sam sama sebi da se smirim i izignoriram njenu reakciju.
Nismo se vidjele...ne znam...jedno 5-6 godina?
U filmu bi to bio zagrljaj pun ljubavi, sreće, majčinske ljubavi....ali...ovo je stvarnost...
...hladna stvarnost...
Einy je bio zvijezda situacije.
Gordo je istraživao stan, okupirao njenu pažnju, gurkao ju njuškicom, njušio...donosio svoju igračkicu...
Malo sam ju pogledala...Izgledala je više nego dobro za nekoga tko ima 63 godine...duga plava kosa...sive široke hlače i pripijena bež maja sa zlatno izvezenim motivom na njoj.
"Dobro izgledaš" rekla sam joj prešućujući mišljenje o maji
"Ma debela sam...jako sam se zdebljala" odgovorila je lavovski neiskreno jer je znala da dobro izgleda..
Lavovski kažem jer je lav u horoskopu i jako je svjesna sebe...o egu da ne govorim...
Ona je nešto kasnije komentirala moj izgled....
"Znaš, ti si ipak djevojka" (pobogu sad ću 43!!!!!) rekla je duboko povlačeći dim iz cigarete "trebala bi paziti malo kako se oblačiš"
Ja sam, kao i puno puta kad sam dolazila njoj, obukla se krajnje neprivlačno.
Na nogama sam imala sportske gojze, smeđe samterice i smeđu dolčevitu.
Namjerno se nisam sredila. Ok, našminkala sam se besprijekorno nenapadno, ali nisam htjela lijepo se obući jer sam htjela izbjeći drančenje...
Objasnit ću...
kad sam bila srednjoškolka sve su frendice mijenjale robu sa svojom mamom. Roba moje je bila "za posao" i bila je of the limit.
Tako je to sve bilo dok nisam krenula na faks i počela za vrijeme ljetnih praznika raditi u njemačkoj i tamo si kupovati robu.
Odjednom je krenula era mijenjanja robe.
Ustvari bilo je to više ono da ona hvali neki moj komad robe i upire prstom u njega toliko puta dok ja to ne skinem sa sebe i dam joj....
Je, htjela je ona meni dati nešto za uzvrat, no njen i moj ukus su kao nebo i zemlja...
Ja sam se po njenom oblačila kao baba a ona po mom kao teenagersko nedonošče što mi je bilo full čudno i neprihvatljivo...
Da, znam jako sam čudna...ali nisam na switch on/off...ako me kao dijete mlatiš po pristima što uopće probam tvoju robu, ne možeš očekivati kasnije ljubav prema dijeljenju robe jer si me tako naučila.
Da, znam, sad sam odrasla...i nije mi problem posuditi frendicama robu...ali njoj...to je već druga priča...
Ja sam, umjesto kave, dobila čašu vina.
Ne pijem vino, posebice bijelo, no, situacija je zahtjevala isto pa sam, eto..."zipala" gutljaj po gutljaj...
Priča je tekla....
...ništa se nije promjenilo....
Priča o poslu...o kroničnom nedostatku novaca...njenom...jer kako mi je jednom napomenula "nije pristojno samo pričati o poslu Mala Li!"
...o muci oko naplate i prodaje...
..pomenula sam kako sam operirala koljeno pokušavajući izazvati neku reakciju.
"Mhm, da" promrmljala je i nastavila dalje sa svojom pričom.
Da nisam bila već lagano pripita (bilo je podne a ja nisam doručkovala) to bi me vrlo vjerojatno jako pogodilo.
...umjesto toga sam se cerila u sebi ismijavajući samu sebe i situaciju u koju sam se dovela "koja si ti glupa, emotivno osakaćena ..... krava...muuuuuuuuuuu" cerila sam se i dalje...
- 10:42 -
