Zanzibar je dio države Tanzanije i nalazi se u indijskom oceanu.
Mnogo je manjih otoka i dva velika (Unguja i Pemba). Unguju nazivaju većinom Zanzibar.
Zanzibar je nekad bio zasebna zemlja koja je imala bogatu trgovačku prošlost u arapskom svijetu.
Zanzibar se udružio sa Tanganykom(1964.g) i zajedno tvore danas Tanzaniju.
Glavni grad Zanzibara je Zanzibar City, čija je stara četvrt Kameni Grad dio svjetske baštine.
Zanzibar vjerojatno potječe od perzijskog i znači "obala crnih".
U Zanzibaru su mnoge životinjske vrste od kojih je možda najpoznatija Zanzibarski leopard koji je ugrožena vrsta ili je već istrijebljen(???).
U Zanzibaru je osnovana revolucionarna vlada Zanzibara koja ima 50 zastupničkih mjesta.
Politička borba se uglavnom vodi između dvije stranke: Chama Cha Mapinduzi (CCM) i Civic United Front (CUF)...

Još jedno mjesto pod suncem na koje bih rado otišao. Nakon faksa imamo već dosta destinacija ali sad najviše šansi ima Rwanda.Možda nakon Rwande odem do Zanzibara da vidim kako je tamo.

U zadnje vrijeme nema ništa novoga osim daljnjeg obrazovanja koje bude na kraju kulminiralo u živu vatru i nadajmo se da ćemo svi iz toga izaći čili i zdravi.
Vrijeme prolazi uz knjige i uz bubnjeve i uz trening. Vrti se nekako u krug ali svaki put nešto novo. Zanimljiv je život. Nema istih repertoara...

Fali mi Hyperion i Canis Majoris..

I wanted to say something but somebody else did.


I don't want to feel the pain.

I don't want to be unhappy.

Pogled na noćno nebo ukrašeno tisućama lampica.
Sve se vidi.. perfektno.

Totalno sam fasciniran nebom i zvijezdama i svime. Obožavam tražiti zvijezde po noćnom nebu. Šteta što to radim sam.
Traži se djevojka koja će sa mnom provesti sate zureći u noćno nebo..Ima takva? :P

Imao sam jučer možda jedan od najčudnijih snova u zadnjih nekoliko mjeseci.
Čitao sam knjigu popodne i kao i obično umor od škole(koja uzima svoj danak) me svladao i morao sam sklopiti oči na par trenutaka(čisto ono da skupim još snage za nekoliko poglavlja knjige).
Naravno ti trenuci su se pretvorili malo više trenutaka i završio sam spavajući kao top. Ili možda i nisam..ne znam ustvari ali znam što sam sanjao i dobro se sjećam sna.
Mislio sam zapravo da sam budan kao što i inače mislim kad me snovi uspiju zavarati(i uvijek iznova im to uspijeva!).
Sadržaj sna i nije toliko bitan jer i nema neke previše veze sa čudnošću u ovom snu.
Pomislio sam da sam budan i onda shvatio da sanjam ali unutar tog sna u kojem sam bio budan sam sanjao. I tako par puta u beskonačnost. Kao da je netko stavio neka metafizička zrcala i san i java su se ispreplitali i radili rupe u prostoru. (znate ono kad stavite zrcalo nasuprot zrcala pa slika ide u beskonačnost?e baš to!).

Vrijeme se poboljšalo i led i snijeg su se počeli topiti pa više straha od nestašice plina baš i nema.. "The gas must flow." - rekao je neki čelni čovjek iz EU komisije na TV-u pa pretpostavljam da će i teći. Ukrajina i Rusija nikako do dogovora. To će utjecati na njihove odnose sa EU..bla bla. Kao da Ruse i Ukrajince to zanima.

Moje misli su već kod crvenog Betelgeusea i nemam više snage razmišljati o EU i takvim stvarima kad tamo negdje vani leži ona prava stvar. Negdje duboko u svemiru leži i čeka nekog dovoljno hrabrog da se upusti u avanturu života.
Sanjanje o Canis Majorisu se nastavlja..

Peace

Rastrgan sam između onoga što mislim da je ispravno i onoga za što sam mislio da je ispravno.

Išao sam se naći sa Stancom i Nelom, to je nešto što se već jedno duže vrijeme nije dogodilo.
Lijepo je vidjeti stara lica opet nasmijana.
Vani je stvarno jako zima. Ne znam zašto mi sutra trebamo po toj zimi u školu ali nije na meni da o tome odlučujem :P
Sutra opet počinje ona vječna borba u kojoj ćemo pokazati koliko znamo( ili ipak ne).
Nema više samo čitanja kul knjiga koje nas zanimaju nego ima i čitanja i učenja onih stvari koje nas ne zanimaju. Preživjeli smo 4 godine..preživjet ćemo i sad. Još samo 4 ili malo više mjeseca.
Dogodile su se velike promjene i mnogo je stvari prestalo postojati. Mnogo je stvari s druge strane počelo sjati i postojati. Ili bi bilo bolje reći da su neke stvari izašle iz sfere našeg poimanja a neke su s druge strane ušle u taj isti spektar.
Pogledamo iza i pomislimo da su neke stvari totalno besmislene koje smo bili učinili i stvarno se ne možemo sjetiti zašto smo ih radili. (Ili je to ili ja više nemam onoliku toleranciju kakvu sam imao prije.. ili je ipak moguće sjediti među prašinom i smećem nekog zapuštenog atomskog skloništa skupa sa štakorima i otrovom za iste? )
S druge strane, mogu si samo zamisliti facu onog lika koji je prije hodao i gledao stvari mojim očima kada bih mu rekao da čitam cijeli dan o nekakvim zvijezdama i da mu znam reći poprilično o crnim rupama.
Zaključak iz toga svega: Ljudski prioriteti se mijenjaju.

Stari prijatelji izgledaju sada tako daleko(kao što i jesu..u svakom smislu). Nema više onih zalazaka sunca koje ste proveli lutajući okolo gradom sa svojim najboljim prijateljem. Sada su samo ostale hladne šetnje("zujanja") po gradu kada nemate para i kada čekate da vaš prijatelj ode do mjesta gdje sada po novom živi.
Ostaje vam na kraju samo sjećanje i to sjećanje prigrlite k srcu..postaje malo toplije..zaboravite na plin.
Dođe vam da se zapitate dali ste to vi upravo promjenili cijelu dimenziju ili su to učinili drugi ljudi.
Počinjem dublje razmišljati o tome ali neću dopustiti da tuga prevlada.. Ostajem na sjećanjima i u nadi da će se jednom opet sve vratiti i da će sreća opet biti ovdje gdje smo ju znali tražiti nekad.


p.s.- filozofski..filozofija i indologija.

Tako uvijek daju galaksijama,zvijezdama i maglicama nekakve brojeve za imena..ionako, tko bi sva ta imena pamtio?Bezbroj ih je.

Vratio sam se prije kojih 10 minuta doma. Bio sam kod Vinka u njegovom brlogu.
Vlak se polako svojim putem kretao i polumračno nebo mi je još donekle dopuštalo da čitam u vlaku.
Točno sam došao do crnih rupa i Hawkingove oklade(koju je izgubio ali da ju nije propao bi mu cijeli trud oko crnih rupa) i onda je Petra poslala poruku da mi želi sretan put. Što nije to baš lijepo od nje? :)
Ne volim rastanke i ne volim o njima pisati ali samo ću napomenuti da mi je odlazak iz Zlatara il Konjščine uvijek težak(pogotovo onaj dio kad Petri velim bok i pogotovo onaj dio kad velim Vinku bok i počinjem otvarati vrata od vlaka koji me vozi natrag u Varaždin).
Čim ulazim u vlak prima me neka čudna nostalgija i poželim se okrenuti i iskočiti iz vlaka.

Već sam prije pokušavao opisati taj osjećaj drugačijeg podneblja tamo nego ovdje kod nas. Izgubim opće osjećaj za postojanje negativnih stvari. Znam samo da sam sretan..sa ljudima koje volim. Ne želim uvrijediti nikoga ali ovdje nije nikad tako kao što je tamo. Brige nestanu.. mi smo sretni. Idemo samo nekud i ne marimo za neke velike stvari. Slobodni smo.

Petra je dobila moj omiljeni označivač za knjige( a samo ja znam koliko mi taj označivač znači i koliko sam samo knjiga sa njim obilježio :P ). Ali dobro..drago mi je da ga ona ima sad ;)
Sreo sam ponovno nakon dugo vremena Kadojića i Ines i drago mi je radi toga. Vidio sam i samo na kratko Marina koji je išao u misiju skrivanja opreme. Vidio sam opet i gospodina i gospođu Gršić(koja nam je napravila fini ručak na čemu joj zahvaljujem).
Vidio sam se i sa Vinkijevim bratom Andrejom koji nas je napelavao okolo i zabavljao usput (smješan lik ) :D
Zadao sam si zadatak(ili mi ga je Petra zadala?) da otkrijem koje su ono tri zvijezde jedna za drugom na nebu ispod Betelgeuzea(ja mislim) a predstavljaju Petru,Petru i Ines.
Bili smo u staroj pošti u Zlataru skoro cijelo vrijeme ako ne računate onaj dio kad smo Vinko,Kadojić i ja išli po smrznutoj cesti po zalihe piva za Vinkijev stan poslije svega. Moram pohvaliti staru poštu..spada mi pod kategoriju kafića kao što su Sax i Viena.
Jedina zamjerka večeri(koja je upučena nama samima) je da nismo ponijeli još više para ali nema veze..drugi puta ću pametnije.

Primili smo vijesti da plina ima i da idemo u školu u ponedjeljak. Iskreno, nadao sam se da nećemo morati ići još tjedan dana ali imali smo(ili bolje rečeno imali su) krhke argumente zašto nebi išli. Sada ćemo lijepo sa kapama i jaknama sjediti u školi i učiti se. Zvuči baš krasno.
Kraj praznika eto došao u tuzi rastanka ali i sa nekim novim zamahom koji će nam poslužiti još u ovih 4 mjeseca il malo dulje. Pa..sretno svima ;)


p.s - odgovor na komentar prijašnjeg posta: Trenutno čitam uglavnom SF i knjige o svemiru.

Jučer sam gledao Hotel Rwanda kojega mi je moj dragi prijatelj Buć posudio.
Neću pisati svoje dojmove o tome jer nikada ne bih to znao napisati i opisati.
Samo ću reći da me nekad progoni osjećaj da sam nekad bio tamo pod tim suncem,pod tim krošnjama i na toj zemlji.
Možda neki prošli život ili nešto, ali znam da gotovo sigurno postoji neka povezanost jer ja ju osjećam.I previše.
Plakao sam.. suzile su mi se oči toliko puta. Pitao sam se: "Što je sa tim svijetom?" Bio sam bijesan. Pa sam opet plakao... i tako jedno vrijeme.

Koliko se samo novaca daje za vojsku. Pitam se kuda ti novci stvarno odlaze jer ako je toliko potrebna, gdje je ta silna vojska bila 1994.g? Gdje je bila ta silna vojska velesila kad se u Rwandi događao genocid. Svijet je samo gledao.
Novinari su samo snimali slike vrijedne ganuća i najhladnijih ljudi ali svijet se samo zgrozio a nakon toga su nastavili dalje večerati... I tako je to uvijek. Svijet stane na jedan trenutak a onda nakon tog trenutka je sve isto. Nitko ne mari, svatko odlazi za svojim poslom. Pitam se dali suosjećanje još postoji na ovom planetu sebičnosti i želje za moći.
UN-ove sile su samo gledale. Oni održavaju mir a ne stvaraju ga.
Ta silna vojska je vjerojatno samo za misije poput one čisto besmislene u Iraku 2003.g.
Pijuni moćnika koji se samo žele obogatiti pa makar to koštalo mnogo ljudskih života.
Kapitalizam je čista trulež koju treba čim prije ukinuti i maknuti prije nego uništi cijeli svijet. Zar ne vidite kud nas taj vaš sistem vodi?
Vojsku isto kao i kapitalizam treba ukinuti i raspustiti. Kad nebi bilo vojske onda bi se tek pokazali oni pravi vojnici. Iskonski vojnici. Vojnici koji koriste snagu srca.

Afrika je jedan zanimljiv kontinent. Kontinent na kojem je sačuvan istinski pravi način suživota prirode i čovjeka.
Ti ljudi su sačuvali prave vrijednosti u svojim srcima. Za naše kriterije oni bi bili naivni i budale, ali ja ću vam reći što su oni.. Oni su istinski dobri ljudi. Za razliku od nas otrovanih svim i svačim što nam nudi moderan život.
Možda jesu gladni i nemaju sve što imamo mi ali su sretniji od nas. U onih par godina što im ostane od života ( ako imaju sreće!!!) su više nasmijani od nas cijelog našeg života. Sretniji su od nas toliko koliko je Canis Majoris veći od našeg Sunca. Oni nemaju žurbu koju imamo mi.. oni nemaju stres.. oni su jednostavno sretni.
Ne mogu vjerovati da netko može optužiti takav iskonski način života a živi u ovakvom kapitalističkom-materijalističkom svijetu i ne vidi svoju vlastitu otrovanost otrovom koji mu se poslužuje iz dana u dan.

"They said there is no room." - mrs. Archer.
"There is always room!" - Paul Rusesabagina with smile on his face :)

LINK do kratkog pogleda u film Hotel Rwanda i pjesme million voices. Svejedno, preporučam svima da pogledaju ovaj film. :)

Vinko leži mrtav na krevetu. I ja bi ležao mrtav da sam toliko ljudi ubio nožem :D

Mašem još jednom zadnji put vodkom kroz otvoreni prozor Bunićeve škode i mislim si da neću da ovaj trenutak prođe. Gledam ispred sebe i vidim pakao koji nas sve čeka. Smijem se samo kad shvaćam da će trebati mnogo snage.
2008. je bila dobra godina.. naučili smo se pameti kao i svake godine i tako ćemo vjerojatno raditi do kraja našeg života.
Napuštali su me..pa sam ja njih..pa sve ponovno. Svake godine je isto po tom pitanju. Nije me briga nažalost.. NIje dobro kada je čovjek ravnodušan ali s vremenom postane..nema smisla. Ljudi su promjenjivi previše. Kao nepogode na Jupiteru ( samo ne tako velike.. Jupiterova crvena pjega je oluja koja je velika kao 3 Zemlje, samo za informaciju ).

Bila je to godina promjena.. sada slijedi još veća. Sunce nam se smije iza oblaka i samo što nije izašlo.
Ispalili smo toliko baruta da prizor ispred Bunićeve kuče podsjeća na bojište. Snijeg je friško napadao a vrijeme je proletjelo i nisam zapravo shvatio koliko je sati. Dok smo izašli van iz Bunićevog podruma uopće nisam bio siguran da smo na istom planetu kojeg smo ostavili iza sebe prošlu večer.
Ispričavam se obitelji Bunić ako sam pogodio jaslice sa kojim TNT-om ili petardom kada smo imali mali privatni rat..Bilo je slučajno al zapravo bilo mi je drago da gađam u tom smjeru :D

"Srp i čekić i još neki znakovi plus arhanđeo Kezekiel se sjaje na škodi."
"Vidio sam svašta i više me apsolutno ništa ne može iznenaditi."

Dan kao i svaki drugi ali imamo obiteljski ( oke, semi-obiteljski ručak kod bake u ghettu) ručak. Puno fine hrane i malo priče kao i svake godine. Opet iste stvari. Pitate se ikad da li se išta mijenja? Svemiru treba predugo da promjeni neke stvari..
Poželim da ovaj trenutak traje vječno. Primjetio sam da u zadnje vrijeme puno želim zadržati trenutke.
Ljudi puni sebe i par svetaca, par onih lažnih i par onih iskonskih. Tko bi ih sve pamtio?
Shvatio sam značenje riječi perfekcija i poželio ju dostići. Barem u nekim stvarima. Moram priznati sam sebi da još nisam do kraja naučio gubiti i da moram još mnogo vježbati. Mlad sam.. tiješi me to.
Trebalo bi tiješiti i vas ostale koji očajavate. Trebali bi biti u mogućnosti u o9. vidjeti svijetlost koja vam se nudi na dlanu ( i bliže je od one koja putuje od kvazara pa do našeg planeta, bez brige..stvarno..nadohvat ruke nam je).

"Ko mi čestita, blockam. " - Stancina poruka na MSN-u. Obožavam tog lika. :D

Fale mi neki ljudi koji su bili prisutni 2008. Neke sam rado odbacio i udario se po glavi dok vidim kakav idiot sam bio. Za druge pak mi je žao i želio bih ih nekako vratiti..ako već ne njih možda vrijeme.. možda ona Spockova tehnika da se brod zarotira oko Sunca pri visokom warpu ipak radi..tko bi ga znao.
Otkrio sam nova mjesta i zahvalan sam za njih. Otkrio sam to perfektno malo mjesto pod Suncem. Da, govorim o Zlataru. Možda čak draže od mog rodnog kraja, uglavnom visoko je na rang listi.
Ludo sam se zabavio sa svojim bendom i svirali smo dosta. Hoćemo valjda i dalje..nadam se.
Otvorile su mi se oči i otkrio sam puno prijatelja na mjestima koje prije nisam znao ili nisam htio cijeniti. Zahvaljujem univerzumu i višoj sili na Buću, Andriju i Lazarusu.Osvojit ćemo svijet ;) Ekipa i pol. Zahvaljujem i ostalim drugovima iz iste ekipe.
Fali mi Partizan i njegova ekipa koja je nažalost na svom kraju kao neka umiruća zvijezda. Samo će crna rupa ostati od nas jednog dana. Svi su u svađi i nadam se da će to prestati. Iako.. kaže se da stvari koje nemaju neki viši cilj ne mogu uspijeti.. Valjda PZ ima krivi cilj i krivo usmjerenje, ne znam.

"She changes everytime I look. Now she moved on. "

Naučio sam živjeti sa ironijom, sarkazmom i cinizmom. Naučio sam balansirati gadan ego i veliku mogućnost pokornosti i samokontrole. Još uvijek radim na tome ali svejedno.. sviđa mi se moj novi "način", pa makar ga većina odbacila. Kalup nikada neće biti dovoljan za mene.
Povrijedio sam mnoge ljude i oni su mene. Iskreno se nadam da će tomu uzajamnom iskazivanju ne znam čega doći kraj iako.. kažu da je život sastavljen od toga. Balans je sve. U balansu je odgovor.
Bilo je mnogo trenutaka u kojima sam se pitao ima li nade.. ali i u beznandnom slučaju naći ćemo izlaz.

"So see how long I can last
You can pretend that I don't exist for you
And I can laugh about it now
But I hated every minute
I was waiting for your email
And each day that you forgot to call
Just made me feel so low
So low...

OK OK OK you've won
You make me feel so low
So low..."

Priznajem, bio sam poražen. Ne prvi puta a mislim da ne i zadnji. Od sile koju sam toliko veličao i koja se vijorila na mojoj "zastavi" toliko puta prije i u toliko bitaka zajedno smo pobjeđivali a sada.. opet.. u beznandnom slučaju, naći ćemo izlaz već nekako. Canis Majoris ne može biti tako daleko.. ( samo 4,900 svj. godina ).
Konačno sam pogledao u nebo i vidio toliko sjajnih točaka. Male ( i velike) lampice koje sjaje na velikoj crnoj/plavoj/bijeloj i ostalim varijantama. "Podsjeća me ponekad na sjajno ljubičasto nebo dalekog Hyperiona koji tamo negdje sjaji i čeka svoje vrijeme. "
Posebna godina svakako.. godina u kojoj je puklo nešto.. godina u kojoj je sve postalo ljepše.. možda hladnije i racionalnije ali i ugodnije oku. Objašnjenja su se nametnula sama od sebe. Pogrješke su došle i prošle. Znanje je ostalo. Još uvijek sjedimo na istim stolicama.. sviramo na istim bubnjevima.. možda sa malo drugačijim ljudima ali pričamo i dalje one iste super stvari sa malim zrncem promjene. Planiramo osvojiti svijet, spasiti gladne, dotaknuti Canis Majoris, naći onu posebnu, staviti opet "silu" na zastavu, naći mjesto pod Suncem, čitamo ustave i volimo ostale ljude unatoč tome što to negiramo i ponekad kažemo poneku ružnu riječ. Ostali smo isti iznutra, promjenili smo samo vanjski izgled. Imamo izmjenjene ideje i veliku želju da ih ostvarimo. Živimo i dalje za ideale i želimo da svi ljudi budu jednaki. Borimo se protiv gladi u Africi i sanjamo o pješčanim olujama u Luxoru. Sanjamo o onom jednom epskom pogledu u dolini kraljeva. Sanjamo o suncu koje prži i o vječnim obalama Sejšela. Želimo vidjeti zvijezde.. upoznati Spocka.. maknuti se od nevolja koje nam nudi naš planet. Želimo spasiti ljude od svoje vlastite pohlepe i od vlastite ruke koja ima velika šanse da uništi čovječanstvo.

*dio posta editiran zbog moje pogrješke. Amater sam još pa mi nećete zamjeriti.

"Ipak je Jupiter... da, da... Jupiter. Sa svoja 52 mjeseca."

Mogao bih pisati stoljećima. Mogao bih ići u beskonačnost. Dok se sjetim tog ljeta i ludorija koje sam doživio na dalekim cestama udaljenih i zabačenih krajeva sa svojim prijateljima. Sjećam se onog spusta dok smo Lazarus i ja išli iz Ivanca. Ma sjećam se svega.. Prošlost je tako lijepa stvar.
Ali.. ne zanosim se time. Razmišljam o tome samo kao o uvertiri koja prethodi pravim avanturama. Volim budućnost.
Pitaju me da li bi ikad mijenjao ovo sve za nešto drugo.. znate.. nebi.Nikada. Ovo se zove perfekcija. Voljeti život znači živjeti. Prihavtiti sve što se događa znači živjeti. Nadjačati situaciju znači živjeti. Prihvatiti poraz i uzeti novi zalet znači.. živjeti.

I tako.. želim vam svima sretnu novu godinu i želim vam svima puno sreće i ljubavi i zdravlja.. želim vam sve što i sami želite..
Peace and out.


Lateralis [Vampire in love] says:
znam da me mrziš... da me ne mrziš nebi ti tolko bilo stalo do mene.