Tako uvijek daju galaksijama,zvijezdama i maglicama nekakve brojeve za imena..ionako, tko bi sva ta imena pamtio?Bezbroj ih je.

Vratio sam se prije kojih 10 minuta doma. Bio sam kod Vinka u njegovom brlogu.
Vlak se polako svojim putem kretao i polumračno nebo mi je još donekle dopuštalo da čitam u vlaku.
Točno sam došao do crnih rupa i Hawkingove oklade(koju je izgubio ali da ju nije propao bi mu cijeli trud oko crnih rupa) i onda je Petra poslala poruku da mi želi sretan put. Što nije to baš lijepo od nje? :)
Ne volim rastanke i ne volim o njima pisati ali samo ću napomenuti da mi je odlazak iz Zlatara il Konjščine uvijek težak(pogotovo onaj dio kad Petri velim bok i pogotovo onaj dio kad velim Vinku bok i počinjem otvarati vrata od vlaka koji me vozi natrag u Varaždin).
Čim ulazim u vlak prima me neka čudna nostalgija i poželim se okrenuti i iskočiti iz vlaka.

Već sam prije pokušavao opisati taj osjećaj drugačijeg podneblja tamo nego ovdje kod nas. Izgubim opće osjećaj za postojanje negativnih stvari. Znam samo da sam sretan..sa ljudima koje volim. Ne želim uvrijediti nikoga ali ovdje nije nikad tako kao što je tamo. Brige nestanu.. mi smo sretni. Idemo samo nekud i ne marimo za neke velike stvari. Slobodni smo.

Petra je dobila moj omiljeni označivač za knjige( a samo ja znam koliko mi taj označivač znači i koliko sam samo knjiga sa njim obilježio :P ). Ali dobro..drago mi je da ga ona ima sad ;)
Sreo sam ponovno nakon dugo vremena Kadojića i Ines i drago mi je radi toga. Vidio sam i samo na kratko Marina koji je išao u misiju skrivanja opreme. Vidio sam opet i gospodina i gospođu Gršić(koja nam je napravila fini ručak na čemu joj zahvaljujem).
Vidio sam se i sa Vinkijevim bratom Andrejom koji nas je napelavao okolo i zabavljao usput (smješan lik ) :D
Zadao sam si zadatak(ili mi ga je Petra zadala?) da otkrijem koje su ono tri zvijezde jedna za drugom na nebu ispod Betelgeuzea(ja mislim) a predstavljaju Petru,Petru i Ines.
Bili smo u staroj pošti u Zlataru skoro cijelo vrijeme ako ne računate onaj dio kad smo Vinko,Kadojić i ja išli po smrznutoj cesti po zalihe piva za Vinkijev stan poslije svega. Moram pohvaliti staru poštu..spada mi pod kategoriju kafića kao što su Sax i Viena.
Jedina zamjerka večeri(koja je upučena nama samima) je da nismo ponijeli još više para ali nema veze..drugi puta ću pametnije.

Primili smo vijesti da plina ima i da idemo u školu u ponedjeljak. Iskreno, nadao sam se da nećemo morati ići još tjedan dana ali imali smo(ili bolje rečeno imali su) krhke argumente zašto nebi išli. Sada ćemo lijepo sa kapama i jaknama sjediti u školi i učiti se. Zvuči baš krasno.
Kraj praznika eto došao u tuzi rastanka ali i sa nekim novim zamahom koji će nam poslužiti još u ovih 4 mjeseca il malo dulje. Pa..sretno svima ;)


p.s - odgovor na komentar prijašnjeg posta: Trenutno čitam uglavnom SF i knjige o svemiru.