Vinko leži mrtav na krevetu. I ja bi ležao mrtav da sam toliko ljudi ubio nožem :D
Mašem još jednom zadnji put vodkom kroz otvoreni prozor Bunićeve škode i mislim si da neću da ovaj trenutak prođe. Gledam ispred sebe i vidim pakao koji nas sve čeka. Smijem se samo kad shvaćam da će trebati mnogo snage.
2008. je bila dobra godina.. naučili smo se pameti kao i svake godine i tako ćemo vjerojatno raditi do kraja našeg života.
Napuštali su me..pa sam ja njih..pa sve ponovno. Svake godine je isto po tom pitanju. Nije me briga nažalost.. NIje dobro kada je čovjek ravnodušan ali s vremenom postane..nema smisla. Ljudi su promjenjivi previše. Kao nepogode na Jupiteru ( samo ne tako velike.. Jupiterova crvena pjega je oluja koja je velika kao 3 Zemlje, samo za informaciju ).
Bila je to godina promjena.. sada slijedi još veća. Sunce nam se smije iza oblaka i samo što nije izašlo.
Ispalili smo toliko baruta da prizor ispred Bunićeve kuče podsjeća na bojište. Snijeg je friško napadao a vrijeme je proletjelo i nisam zapravo shvatio koliko je sati. Dok smo izašli van iz Bunićevog podruma uopće nisam bio siguran da smo na istom planetu kojeg smo ostavili iza sebe prošlu večer.
Ispričavam se obitelji Bunić ako sam pogodio jaslice sa kojim TNT-om ili petardom kada smo imali mali privatni rat..Bilo je slučajno al zapravo bilo mi je drago da gađam u tom smjeru :D
"Srp i čekić i još neki znakovi plus arhanđeo Kezekiel se sjaje na škodi."
"Vidio sam svašta i više me apsolutno ništa ne može iznenaditi."
Dan kao i svaki drugi ali imamo obiteljski ( oke, semi-obiteljski ručak kod bake u ghettu) ručak. Puno fine hrane i malo priče kao i svake godine. Opet iste stvari. Pitate se ikad da li se išta mijenja? Svemiru treba predugo da promjeni neke stvari..
Poželim da ovaj trenutak traje vječno. Primjetio sam da u zadnje vrijeme puno želim zadržati trenutke.
Ljudi puni sebe i par svetaca, par onih lažnih i par onih iskonskih. Tko bi ih sve pamtio?
Shvatio sam značenje riječi perfekcija i poželio ju dostići. Barem u nekim stvarima. Moram priznati sam sebi da još nisam do kraja naučio gubiti i da moram još mnogo vježbati. Mlad sam.. tiješi me to.
Trebalo bi tiješiti i vas ostale koji očajavate. Trebali bi biti u mogućnosti u o9. vidjeti svijetlost koja vam se nudi na dlanu ( i bliže je od one koja putuje od kvazara pa do našeg planeta, bez brige..stvarno..nadohvat ruke nam je).
"Ko mi čestita, blockam. " - Stancina poruka na MSN-u. Obožavam tog lika. :D
Fale mi neki ljudi koji su bili prisutni 2008. Neke sam rado odbacio i udario se po glavi dok vidim kakav idiot sam bio. Za druge pak mi je žao i želio bih ih nekako vratiti..ako već ne njih možda vrijeme.. možda ona Spockova tehnika da se brod zarotira oko Sunca pri visokom warpu ipak radi..tko bi ga znao.
Otkrio sam nova mjesta i zahvalan sam za njih. Otkrio sam to perfektno malo mjesto pod Suncem. Da, govorim o Zlataru. Možda čak draže od mog rodnog kraja, uglavnom visoko je na rang listi.
Ludo sam se zabavio sa svojim bendom i svirali smo dosta. Hoćemo valjda i dalje..nadam se.
Otvorile su mi se oči i otkrio sam puno prijatelja na mjestima koje prije nisam znao ili nisam htio cijeniti. Zahvaljujem univerzumu i višoj sili na Buću, Andriju i Lazarusu.Osvojit ćemo svijet ;) Ekipa i pol. Zahvaljujem i ostalim drugovima iz iste ekipe.
Fali mi Partizan i njegova ekipa koja je nažalost na svom kraju kao neka umiruća zvijezda. Samo će crna rupa ostati od nas jednog dana. Svi su u svađi i nadam se da će to prestati. Iako.. kaže se da stvari koje nemaju neki viši cilj ne mogu uspijeti.. Valjda PZ ima krivi cilj i krivo usmjerenje, ne znam.
"She changes everytime I look. Now she moved on. "
Naučio sam živjeti sa ironijom, sarkazmom i cinizmom. Naučio sam balansirati gadan ego i veliku mogućnost pokornosti i samokontrole. Još uvijek radim na tome ali svejedno.. sviđa mi se moj novi "način", pa makar ga većina odbacila. Kalup nikada neće biti dovoljan za mene.
Povrijedio sam mnoge ljude i oni su mene. Iskreno se nadam da će tomu uzajamnom iskazivanju ne znam čega doći kraj iako.. kažu da je život sastavljen od toga. Balans je sve. U balansu je odgovor.
Bilo je mnogo trenutaka u kojima sam se pitao ima li nade.. ali i u beznandnom slučaju naći ćemo izlaz.
"So see how long I can last
You can pretend that I don't exist for you
And I can laugh about it now
But I hated every minute
I was waiting for your email
And each day that you forgot to call
Just made me feel so low
So low...
OK OK OK you've won
You make me feel so low
So low..."
Priznajem, bio sam poražen. Ne prvi puta a mislim da ne i zadnji. Od sile koju sam toliko veličao i koja se vijorila na mojoj "zastavi" toliko puta prije i u toliko bitaka zajedno smo pobjeđivali a sada.. opet.. u beznandnom slučaju, naći ćemo izlaz već nekako. Canis Majoris ne može biti tako daleko.. ( samo 4,900 svj. godina ).
Konačno sam pogledao u nebo i vidio toliko sjajnih točaka. Male ( i velike) lampice koje sjaje na velikoj crnoj/plavoj/bijeloj i ostalim varijantama. "Podsjeća me ponekad na sjajno ljubičasto nebo dalekog Hyperiona koji tamo negdje sjaji i čeka svoje vrijeme. "
Posebna godina svakako.. godina u kojoj je puklo nešto.. godina u kojoj je sve postalo ljepše.. možda hladnije i racionalnije ali i ugodnije oku. Objašnjenja su se nametnula sama od sebe. Pogrješke su došle i prošle. Znanje je ostalo. Još uvijek sjedimo na istim stolicama.. sviramo na istim bubnjevima.. možda sa malo drugačijim ljudima ali pričamo i dalje one iste super stvari sa malim zrncem promjene. Planiramo osvojiti svijet, spasiti gladne, dotaknuti Canis Majoris, naći onu posebnu, staviti opet "silu" na zastavu, naći mjesto pod Suncem, čitamo ustave i volimo ostale ljude unatoč tome što to negiramo i ponekad kažemo poneku ružnu riječ. Ostali smo isti iznutra, promjenili smo samo vanjski izgled. Imamo izmjenjene ideje i veliku želju da ih ostvarimo. Živimo i dalje za ideale i želimo da svi ljudi budu jednaki. Borimo se protiv gladi u Africi i sanjamo o pješčanim olujama u Luxoru. Sanjamo o onom jednom epskom pogledu u dolini kraljeva. Sanjamo o suncu koje prži i o vječnim obalama Sejšela. Želimo vidjeti zvijezde.. upoznati Spocka.. maknuti se od nevolja koje nam nudi naš planet. Želimo spasiti ljude od svoje vlastite pohlepe i od vlastite ruke koja ima velika šanse da uništi čovječanstvo.
*dio posta editiran zbog moje pogrješke. Amater sam još pa mi nećete zamjeriti.
"Ipak je Jupiter... da, da... Jupiter. Sa svoja 52 mjeseca."
Mogao bih pisati stoljećima. Mogao bih ići u beskonačnost. Dok se sjetim tog ljeta i ludorija koje sam doživio na dalekim cestama udaljenih i zabačenih krajeva sa svojim prijateljima. Sjećam se onog spusta dok smo Lazarus i ja išli iz Ivanca. Ma sjećam se svega.. Prošlost je tako lijepa stvar.
Ali.. ne zanosim se time. Razmišljam o tome samo kao o uvertiri koja prethodi pravim avanturama. Volim budućnost.
Pitaju me da li bi ikad mijenjao ovo sve za nešto drugo.. znate.. nebi.Nikada. Ovo se zove perfekcija. Voljeti život znači živjeti. Prihavtiti sve što se događa znači živjeti. Nadjačati situaciju znači živjeti. Prihvatiti poraz i uzeti novi zalet znači.. živjeti.
I tako.. želim vam svima sretnu novu godinu i želim vam svima puno sreće i ljubavi i zdravlja.. želim vam sve što i sami želite..
Peace and out.
Lateralis [Vampire in love] says:
znam da me mrziš... da me ne mrziš nebi ti tolko bilo stalo do mene.
Post je objavljen 01.01.2009. u 10:37 sati.