Rastrgan sam između onoga što mislim da je ispravno i onoga za što sam mislio da je ispravno.

Išao sam se naći sa Stancom i Nelom, to je nešto što se već jedno duže vrijeme nije dogodilo.
Lijepo je vidjeti stara lica opet nasmijana.
Vani je stvarno jako zima. Ne znam zašto mi sutra trebamo po toj zimi u školu ali nije na meni da o tome odlučujem :P
Sutra opet počinje ona vječna borba u kojoj ćemo pokazati koliko znamo( ili ipak ne).
Nema više samo čitanja kul knjiga koje nas zanimaju nego ima i čitanja i učenja onih stvari koje nas ne zanimaju. Preživjeli smo 4 godine..preživjet ćemo i sad. Još samo 4 ili malo više mjeseca.
Dogodile su se velike promjene i mnogo je stvari prestalo postojati. Mnogo je stvari s druge strane počelo sjati i postojati. Ili bi bilo bolje reći da su neke stvari izašle iz sfere našeg poimanja a neke su s druge strane ušle u taj isti spektar.
Pogledamo iza i pomislimo da su neke stvari totalno besmislene koje smo bili učinili i stvarno se ne možemo sjetiti zašto smo ih radili. (Ili je to ili ja više nemam onoliku toleranciju kakvu sam imao prije.. ili je ipak moguće sjediti među prašinom i smećem nekog zapuštenog atomskog skloništa skupa sa štakorima i otrovom za iste? )
S druge strane, mogu si samo zamisliti facu onog lika koji je prije hodao i gledao stvari mojim očima kada bih mu rekao da čitam cijeli dan o nekakvim zvijezdama i da mu znam reći poprilično o crnim rupama.
Zaključak iz toga svega: Ljudski prioriteti se mijenjaju.

Stari prijatelji izgledaju sada tako daleko(kao što i jesu..u svakom smislu). Nema više onih zalazaka sunca koje ste proveli lutajući okolo gradom sa svojim najboljim prijateljem. Sada su samo ostale hladne šetnje("zujanja") po gradu kada nemate para i kada čekate da vaš prijatelj ode do mjesta gdje sada po novom živi.
Ostaje vam na kraju samo sjećanje i to sjećanje prigrlite k srcu..postaje malo toplije..zaboravite na plin.
Dođe vam da se zapitate dali ste to vi upravo promjenili cijelu dimenziju ili su to učinili drugi ljudi.
Počinjem dublje razmišljati o tome ali neću dopustiti da tuga prevlada.. Ostajem na sjećanjima i u nadi da će se jednom opet sve vratiti i da će sreća opet biti ovdje gdje smo ju znali tražiti nekad.


p.s.- filozofski..filozofija i indologija.