It is a god damn cold day.

Vratili smo se sa vožnje u semi sibirskim uvjetima.Lazarus Hrabri i ja smo krenuli oko 15 i 10 iz Varaždina i završili u Čakovcu u 15:45.
Cilj je bio doći sjevernije i zadnje selo koje smo posjetili je bilo Belica.Odnosno bili smo pred vratima nekog drugog daljeg sela ali nismo nastavili zbog toga što se nebi stigli vratiti na vrijeme.Plamena kugla bi već udarila u Zemlju.

U Pribislavcu smo slikali neku osnovnu školu koja izgleda kao neka manja derivacija Hogwartsa..tko zna što uče djeca u Pribislavcu..
Slike bi trebale biti dostupne na Facebooku uskoro iako to još nije sigurno.
Osjećam kako noge vibriraju. Polarna oprema je spremljena za neku drugu priliku(koja će biti uskoro ja se nadam).
Neopisiv je zapravo osjećaj kad ostavljate kilometre za sobom.Neka sila vas goni naprijed i želite čim dalje.

Poslikali smo neke neprijateljske građevine. Slike će biti isporučene caru i ministru municije.
Prikupljamo podatke za napad a tada i očekujemo dozvolu za slobodno pucanje.

Još jedna subota je otišla i tamno nebo može nagovještati samo crnu noć.
Pa..nećemo predugo čekati.Odlazimo.

Još uvijek te se ponekad sjetim.
Dolaziš u magli satkanoj od nekog ognja koji je gorio davno.
Ugasila si plamen za koji živio sam ja..
..a sada opet sjećanja donose suze.


I close my eyes just to look at you ..
Call an optimist, she's turning blue ..
Such a lovely color for you('r hair).
Call an optimist, she's turning blue
While I just sit and stare at you.


Ima li smisla trošiti riječi?Pokušavam ostati pribran i pokušavam ostati optimist ali svaki puta kada se zadržim dulje na mislima sretnijim,mene uhvati ta prošlost koja čovjeku ne pušta da diše.
Zar je stvarno istina u onome da svi pjesnici osjećaju bol? Da li bol rađa najveću umjetnost?
Sretno za mene..ja ću biti dobar umjetnik.


"Ubijaju se na cestama...kad će te početi sijati ljubav?"

Spremam se napisati svoj prvi spjev, ali kako se čini ne mogu uhvatiti vrijeme niti za glavu niti za rep..ako vrijeme uopće posjeduje to.
Trebam prikupiti još neke podatke da bih bio spreman za taj pothvat,ali niti to ne stignem.
Uskoro dolazi vrijeme da opet sjednem na vlak i da odem s ovog mjesta.
Idem tamo nekamo iza gora i dolina u mjesto gdje stvari izgledaju šarenije i ljepše.

U subotu moj prijatelj Lazar i ja planiramo ići na opasan put u zemlju zvanu Vrbno.
Tiješi nas činjenica da tamo živi naša prijateljica iz razreda(kojoj zahvaljujem za asistenciju u vezi translokacije).
Gdje su prijatelji nema straha iako postoje mnoge legende o tom mjestu iz kojeg se malo njih vratilo.

Dodao sam još jedan detalj na svoj drum kit i povećao vrijednost novca uloženog u njega :P ( sreća se može kupiti,ponekad) :D
Previše toga za reći ali mislim da nije potrebno jer bi zvučalo previše..bezveze..vjerojatno..

Jurim jer kažu da vrijeme je novac.

Nije da su svi takvi i nije da se takvo što mora baš uvijek desiti.

Kako se čovjek nebi osjećao sam uz takve ljude? Devijantno ponašanje,čudni nagoni,čudni porivi..čudna priroda.
Zakazale su razumske kočnice i ljudi se pretvore u nešto što je teško zamisliti.Čudimo se što se ljudi ubijaju..ah.
Šteta što sve to skupa nema veze s izgledom ali ljudi svejedno osuđuju..možda je većina pridonijela takvom mišljenju mnogih pojedinaca o sebi pa je sve to skupa samo jedan veliki psihološki efekt.
Hladno mjesto puno samo još više stvari koje bi mogle zahladiti situaciju.Bune se protiv drugih koji kažu da izgled jest bitan i sami su ponosni svojim izgledom(i tvrdnjama da nikad nebi nekoga osuđivali),a dođe netko malo drugačijeg izgleda i odmah se diže alarm.Je li to osveta za to što njih drugi osuđuju? Ja mislim da jest..većina loših stvari je jednom pokrenuta i ne može se zaustaviti(kad jedna strana ne popusti a mislim da se to neće dogoditi)..sve bazirano na osveti.

Dječak 1: "Zvao sam doma..dolaze po mene.Ideš i ti doma?"
Dječak 2: "Kad bi i išao ja ne znam kamo da idem..gdje je moj dom?"

Da sam znao da će neke stvari završiti tako daleko,pripremio bih se na njih.Ali može li se na takve preokrete i promjene uopće biti spreman?Da ste mi tada to rekli odmahnuo bih rukom i moj razum bi se pobunio protiv te činjenice,ali onda opet..bili smo samo djeca..što smo mi znali?Što sam ja znao?Da li sada znam nešto više?Možda..

"Osvijestiti ljude znači maknuti ih iz sadašnjeg stanja." - sadašnje stanje se pokazalo lošim..zašto forsirati nešto što ne može polučiti dobre rezultate?Detaljna promjena je spas.

Hodam tim puteljcima i hladno mi je.Zbilja je hladno.Pomislili bi da govorim o fizičkom svijetu ali...pa,čovjeku niti ne može biti toplo kad je sam.Zato uvijek uzimam dodatnu odjeću..

Ljude boli glava.Ljude nije briga.Ljudi žele zabavu.O bože..ponekad mi se učini da sam okružen pogrešnima.

Neki žudimo za njima i želimo stići tamo.
Neki drugi pak izmišljaju stvari da si olakšaju i da se iluzioniraju.

Ne znam što bih rekao.Da bar znam neke riječi koje bi opisale situacije koje se događaju.
Krasno je osjećati se drugačijim? Pretpostavljam da na neki način jest..ali onda opet se sjetim onog otoka na kojeg se svako malo moram vraćati da bih razumio bilo što.Previše toga još za naučiti..previše očekivanja će nas dovesti do razočaranja i boli..Kažu da se u boli i u patnji najviše duhovno raste i uči.Pa..slažem se.

Mudar čovjek pretvori patnju u prednost i iz nje izvuče toliko pametnih stvari da će drugi put odigrati bolje.
Čitam u zadnje vrijeme previše..Knjige su moje najbolje prijateljice..da li da se zabrinem?Mah ne..zabrinjavanje nije poželjno u ovim trenucima.

"Utapam se u rijeci ljubavi.Ti s obale gledaš me.Tko si ti zaboga?"

Izađi iz sjene i pokaži svoje pravo lice..vrijeme je da nestanem iz ove nesanice.
U daljini neka divlja zvijer moje ime kliče..naša ljubav nikako ne želi da sviče,
Želim da izađeš iz te najtamnije sjene i doneseš u moj život mjene.
Kupam se u vlastitoj i tuđoj krvi dok u pozadini svira melodija koja sjećanja mrvi.


Tišina opet nastupa.Zašto zatvoren sam ovdje kad ona ima ključ negdje tamo vani?
Brojim dane i sklapam oči..sav izmučen noći gledam u oči.

Samo ostavljam trag u pijesku cybersvijeta.
Ispod svih tih oblaka čini se teško vidjeti sunce...
Treba se uzdići iznad i pogledati u njega.
Čovjek kao samo biće ima moći uzdići se jako visoko..iznad svih ostalih i još više.
Naravno,nije to ona visina koju je moguće postići kad držiš nekoga za ruku i dijeliš sve sa njim ali..
Čisto je solidno imati sebe i biti sretan.Naravno.možda imati i druge ali ne u onom...romantičnom smislu?
Ma nema veze..ostavit ću se toga.


Kao i mnogo puta dosad shvatiti da se sreća skriva na mjestima na kojima nebi nikad niti pokušali tražiti.
Zašto ja to uopće pišem?
Ionako svi to već znaju..

"Ne sekirajte se zbog budućih ljudi koji će sjeći druge ljude..nema smisla."