Još uvijek te se ponekad sjetim.
Dolaziš u magli satkanoj od nekog ognja koji je gorio davno.
Ugasila si plamen za koji živio sam ja..
..a sada opet sjećanja donose suze.


I close my eyes just to look at you ..
Call an optimist, she's turning blue ..
Such a lovely color for you('r hair).
Call an optimist, she's turning blue
While I just sit and stare at you.


Ima li smisla trošiti riječi?Pokušavam ostati pribran i pokušavam ostati optimist ali svaki puta kada se zadržim dulje na mislima sretnijim,mene uhvati ta prošlost koja čovjeku ne pušta da diše.
Zar je stvarno istina u onome da svi pjesnici osjećaju bol? Da li bol rađa najveću umjetnost?
Sretno za mene..ja ću biti dobar umjetnik.


"Ubijaju se na cestama...kad će te početi sijati ljubav?"