Još uvijek te se ponekad sjetim.
Dolaziš u magli satkanoj od nekog ognja koji je gorio davno.
Ugasila si plamen za koji živio sam ja..
..a sada opet sjećanja donose suze.
I close my eyes just to look at you ..
Call an optimist, she's turning blue ..
Such a lovely color for you('r hair).
Call an optimist, she's turning blue
While I just sit and stare at you.
Ima li smisla trošiti riječi?Pokušavam ostati pribran i pokušavam ostati optimist ali svaki puta kada se zadržim dulje na mislima sretnijim,mene uhvati ta prošlost koja čovjeku ne pušta da diše.
Zar je stvarno istina u onome da svi pjesnici osjećaju bol? Da li bol rađa najveću umjetnost?
Sretno za mene..ja ću biti dobar umjetnik.
"Ubijaju se na cestama...kad će te početi sijati ljubav?"
Post je objavljen 23.10.2008. u 21:54 sati.