Neki žudimo za njima i želimo stići tamo.
Neki drugi pak izmišljaju stvari da si olakšaju i da se iluzioniraju.

Ne znam što bih rekao.Da bar znam neke riječi koje bi opisale situacije koje se događaju.
Krasno je osjećati se drugačijim? Pretpostavljam da na neki način jest..ali onda opet se sjetim onog otoka na kojeg se svako malo moram vraćati da bih razumio bilo što.Previše toga još za naučiti..previše očekivanja će nas dovesti do razočaranja i boli..Kažu da se u boli i u patnji najviše duhovno raste i uči.Pa..slažem se.

Mudar čovjek pretvori patnju u prednost i iz nje izvuče toliko pametnih stvari da će drugi put odigrati bolje.
Čitam u zadnje vrijeme previše..Knjige su moje najbolje prijateljice..da li da se zabrinem?Mah ne..zabrinjavanje nije poželjno u ovim trenucima.

"Utapam se u rijeci ljubavi.Ti s obale gledaš me.Tko si ti zaboga?"

Izađi iz sjene i pokaži svoje pravo lice..vrijeme je da nestanem iz ove nesanice.
U daljini neka divlja zvijer moje ime kliče..naša ljubav nikako ne želi da sviče,
Želim da izađeš iz te najtamnije sjene i doneseš u moj život mjene.
Kupam se u vlastitoj i tuđoj krvi dok u pozadini svira melodija koja sjećanja mrvi.


Tišina opet nastupa.Zašto zatvoren sam ovdje kad ona ima ključ negdje tamo vani?
Brojim dane i sklapam oči..sav izmučen noći gledam u oči.