FIX YOU

When you try your best, but you don't succeed
When you get what you want, but not what you need
When you feel so tired, but you can't sleep
Stuck in reverse

When the tears come streaming down your face
When you lose something you can't replace
When you love someone, but it goes to waste
Could it be worse?


Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you

High up above or down below
When you're too in love to let it go
If you never try you'll never know
Just what you're worth

Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you

Tears stream down your face
When you lose something you cannot replace
Tears stream down your face
And I...

Tears stream down on your face
I promise you I will learn from the mistakes
Tears stream down your face
And I...


Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you


*Ovo crveno podebljano naravno ima i svoje značenje... To je zato jer sam mislio da imam pravog prijatelja...
...ali... prevario sam se...

Kiša nakon dužeg vremena pada i čisti tugu i bol pa čak i sramotu s ulica...
Sve je to učinio čovjek... on sam... gospodar i sluga... kralj i pijun...
Onaj koji odlučuje o sudbini svojeg postojanja i samo malo... ali samo malo mi se čini da je već odlučio...
Odlučio je zagaziti u dubinu najdubljeg ponora...

Od svega se može braniti... svemu se može oduprijeti...
Ali kada zub vremena udari... ni jedan ali ni jedan oklop ga neće spasiti...
Njegova tuga će doći do vrhunca i njegova bijeda će se vidjeti najviše...
Biti će kristalno jasno da je pao... pao sam pod sobom...
Čovjekova najveća tragičnost je on sam... najveća greška je on sam...

Pun mana pada poput kapljice kiše koju gledam kako curi niz staklo mojeg prozora...
Tama ga sve više privlači i pada na dno...
Samo svijetlo ti je nada...
Samo tračak još se vidi...

...

Dok sam odlazio s autobusne u tamu, kao da me neka čudna tišina primila i ja i moj prijatelj smo nastavili hodati u tami...
Postalo mi je nekako teško jer sam znao da neću vidjeti par dana osobu koju jako jako jako volim i do koje mi je stalo najviše na ovom svijetu...
Mislim da je teško uvijek ostati i pustiti nekoga da ode, pa makar to bilo na samo par dana...
Moramo ostati čvrsti i ostati stajati da bi onda na kraju te iste osobe jedva dočekali i zagrlili ih :)

Tama i tuga ( možda više čežnja za tom osobom) su me progutale u trenutku ali isto tako sam znao da će to za par dana prestati i isto u jednom trenutku ću opet biti sretan kao što sam dosad bio...
Hodajući dalje u noć uz glazbu koja je izlazila iz slušalica mojeg mp3-a nastavljam lakim korakom prema svome kvartu...
Moj prijatelj i ja stajemo na jednom igralištu i kao djeca počinjemo se ljuljati na ljuljačkama...
Svaki put kada sam išao prema gore sam pogledao u zvijezdano nebo... Prelijepo je bilo kao i obično...
Kada se ljuljam potreban je samo trenutak da bih opet dobio pogled na nebo... samo jedan swing prema iza i već sam natrag gore s pogledom prema nebu... mogu čak zažmiriti i već kada otvorim oči, gledam ono što želim vidjeti... Tama i zvijezdano nebo se izmjenjuju u trenu...

Nadam se da će tako i izbivanje moje ljubavi trajati kratko... Shvatio sam da više ne mogu dugo bez nje...

Trebam samo zažmiriti i već kad otvorim oči, gledam ono što želim vidjeti...

Volim te najviše...fališ mi već sada...

I'm awake and I think I'm ready for the next day...
Jučer je bio baš nekako ispunjen dan, ali i umarajuć...
Vozili smo se s biciklom do Ivanca do Stancine bake i djeda( koji su btw legende, to trebate čuti :D ), pa nakon toga opet u VŽ po istom putu po kojem smo i došli... Umore vas ti brežuljci i to sve...

Nakon toga smo se odlučili otići na bazene...Bilo je super(barem meni) ;)
Trebala je biti i neka fešta na kraju dana ali umor je uzeo ono po što je i došao...
Bicikl plus plivanje...idealna kombinacija da se umorite...

Sada,sjedeći u svojoj sobi, isčekujem novi dan i avanture koje mi je on spreman pružiti...
Nadam se da će biti dobar :) :) :)

Nadam se isto tako da i vi uživate u praznicima(koji ih imaju), te da i tako nastavite...
Volite se, uživajte... Make love not war people :)

Peace...

Ovih dana je teško biti poštar makar to zvučalo malo čudno za vas. Nije više ništa isto kao što je bilo prije. Prije si mogao mirno proći po nekoj mirnoj ulici i ništa se nije događalo. A danas jedva izvlačiš živu glavu.
Vremena se mijenjaju i ljudi postaju sve više zli i pokvareni. Ja radim na sekciji koja transportira račune i ostale stvari koje ljudima najviše dignu tlak. S vremenom sam postao naviknut i izvježban ali početak… početak je bio strašan.
Vozio sam svoj bicikl i pjevušio neku melodiju poznate pjesme koja se vrtjela na radijskoj postaji koju sam volio slušati. Još sam imao samo jedno pismo za odnijeti u jednoj ulici koja je bila malo dalje od centra grada. Pročitao sam prezime. «Ah, znam tog gospodina»- rekao sam u sebi. Bio je to jedan od onih ratnih veterana. Nažalost u prošlosti mu baš i nije išlo pošto je bio optužen za mnogo ratnih zločina na koje je, ja vjerujem, bio prisiljen od svog nadležnog. Ja vjerujem… hm, sad vjerujem jer mu ipak to moram isporučiti… nadam se…
Približio sam se kući u kojoj stanuje. Točno kako samo mislio. Kuća na rubu grada i to neka mala kuća koja i nije imala neki komfort. Ušao sam u dvorište i pokucao na vrata. Nitko se nije javljao. Pokucao sam još jednom, ovaj puta malo jače. Vrata su se naglo otvorila. Pospano i neispavano lice me gledalo s gađenjem.
«Što želiš u ovo vrijeme???» - zaderao se na mene svom snagom.
Hm, ipak je još uvijek dan… nisam mogao znati da spava.
«Imate poštu gospodine. Izvolite, tu morate potpisati.» - rekao sam mu uljudno.
«Da vidim…»- otvorio je pismo…
Trenutak sam čekao jer sam još uvijek morao dobiti taj potpis bez kojeg nisam mogao otići.
Počeo sam uviđati bijes na licu čovjeka. Ušao je u kuću.
«Gospodine?»- pitao sam za njim…
Došao je van sa bejzbolskom palicom koja je prijetila big damage.
Okrenuo sam se u istom trenutku i počeo bježati van iz dvorišta. Čovjek me pratio dok su vrata zalupila iza mene. Dobio sam nešto vremena kada je otvarao netom zatvorena vrata u bijesu. Neću stići pobjeći na svom biciklu koji je bio previše natovaren. Bila je već jedna torba puna pisama za slijedeći dan. Nisam mogao riskirati. Uzeo sam punu torbu i zamahnuo prema čovjeku koji je došao do mene. Pisma su se razletjela po zraku i torba je pukla. Skoro tisuću pisama je letjelo po zraku. Vidio sam kako čovjek leži na cesti… nešto teško je bilo u torbi…ali sada to nije ni bitno… Krenuo sam prema pošti…
Toga dana je prijavljeno još napada na poštare…

Inspiration gained while I was going home from school...