Kad se sjetim...
22.07.2007.Točno prije 17 godina…Moja majka je otišla sa ocem u rodilište…
Moj tata je tamo ostavio mamu i otišao u dravsku šumu duboko razmišljati…
Možda o tome kakav će njegov sin biti… Dali će biti veliki čovjek ili više onaj koji će se skrasiti u sjeni… Svejedno kakav bio… on će biti ponosan na njega… onakvog kakav je…
Mama je rodila i došao sam ja na svijet… uplakana beba koja nije htjela napustiti toplinu majčine utrobe… Tata me došao vidjeti i ja sam se nasmijao :) Majka i otac su bili sretni što su dobili takvog nasmijanog sina od prvog trenutka…
Dali su mi ime Borna… staro hrvatsko ime… od jednog kneza…
Jedan zanimljiv podatak je da je ipak majka priroda odlučila da budem nježnijeg spola… zvao bih se Vida J Mami se jako sviđa to ime…
I sada kada gledam na to sve i stojim ovdje… Svoj 17 rođendan sam dočekao na betonu partizana… zadnjih 15 sekundi svojih 16 godina sam sjedio u turskom sjedu i žmirio… razmišljao o svemu… tada me prekinula moja djevojka koja je dotrčala do mene prva da mi čestita 17. rođendan… U tom trenutku bio sam jako sretan…
Za njom je došlo još ekipe… svi su mi zaželjeli najbolje želje i shvatio sam kakve ljude imam oko sebe… Samo jedan je falio ondje… Moj najbolji drug Stanca koji je sada negdje u Parizu i sutra se vraća doma… ali sa mnom je bio njegov duh u obliku Nebojše… našeg zajedničkog prijatelja :)
Iznad nas je bilo prekrasno zvjezdano nebo koje je otkrivalo sve svoje čari… ja sam siguran da je ovo jedna posebna večer …
Kada sam ležao pokraj Anje… vidjeli smo dvije zvijezde padalice i naravno zaželio sam si samo najbolje želje iz srca :) Rado bih vam ih otkrio jer su stvarno lijepe ali ne smijem nažalost :)
Kada gledam unatrag… mojih 16 mi je donijelo dosta iskustava… dosta boli ali i najveću sreću pred kraj i sreću koja još uvijek traje i ovdje je kraj mene…
Postao sam si dobar sa Stancom i postali smo najbolji frendovi… za što sam Bogu jako zahvalan jer bez njega nebi bilo ništa isto…
Ponovno sam se zbližio sa najboljom djevojkom koju znam… i na tome sam zahvalan Bogu… podario mi je neizmjernu sreću tim potezom…
Naravno i za svoju novu ekipu ga moram pohvaliti… Ena, Matea, Fićo i svi ostali… stvarno ste legende i volim vas jako…
Naravno i za moju staru ekipu zahvaljujem Bogu što su mi još uvijek prijatelji nakon puno godina…
Zahvaljujem mu i na Vinku, mojem najboljem prijatelju iz razreda i najboljem gitaristu kojeg sam ja ikad čuo… zahvalan sam mu što mi ga je dao da svira u mom bendu :)
A možda najviše zahvale idu za moju rodbinu koja je uvijek tu za mene…
Moju mamu koja je stvarno strpljiva i brižna žena koja me trpjela svih ovih godina… Volim te mama… :)
Naravno zahvalan sam mu i za svog tatu… koji je najbolji tata na svijetu i bez kojeg bih pomalo bio izgubljen… moj idol i najveći heroj na ovom svijetu :) Volim te tata :)
Na kraju bih trebao nešto napisati da bi sve ovo skupa bilo dobro zaokruženo…
Ne znam… zahvalan sam na svemu i želim da tako ostane… sreća me do ovog trenutka pratila… znam da će biti još teških trenutaka ali pokazat ću svoju jačinu onda… zasad uživam…
E i da… želim konačno mir u svijetu i želim da ljudi ne ubijaju male divlje svinje i male gorile.. i želim da djeca u Africi ne budu više gladna…
Želim… želim…
Da ljubav zavlada svijetom kako i vlada i mojim srcem
Peace
komentiraj (19) * ispiši * #
Ništa više nego...
21.07.2007.Samo sam htio reći jednu stvar...
Ljudi ne vide jednu stavr...
Ljudi su slijepi...
Ljudi si pokvareni...
Neki ljudi su još uvijek dobri...
Neki ljudi su mi prijatelji...
Neke ljude obožavam...
Ali jedno je sigurno... ljudi su kad tad svoja vlastita pogreška i ja to znam...
Ali svjedno... jedna od tih ljudi mi pokazuje nadu...
Ona je za mene sve...
Ona je moja vodilja kroz ovu mutnu vodu...
Anja...ti si najposebnija od svih...
Volim te...najviše na svijetu...<333333333333
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
I tako vrijeme mijenja stvari...
18.07.2007.Prije uvijek jako puni riječi izlazilo je iz tvojih usta...
Danas... stvari su malo drugačije...
Tišina vlada u zraku kada prolaziš...samo hladan pozdrav padne tu i tamo...
Jedva da i on zazuji zrakom...
Najgore je to što nitko ne mari za to... ni jedna strana..ni jedan pijun...
Jedino možda ja,ali tko sam ja? Jadan koji ovo pišem...
Sve je to tako samo zbog jedne pogreške(ili više njih)...
Ljudi griješe u mnogim stvarima...
Ili su loši prema prijateljima ili su loši prema ljubavnim partnerima ili pak zakažu u svojoj vlastitoj obitelji...
Kada se takve stvari događaju znam da nije lako... ali jednostavno... moramo imati na umu da svatko uvijek plati za svoja dijela... sama ta pogreška je svojvrsna kazna... samo mi je žao onih nevinih koji ni krivi ni dužni pate zbog drugih koji tu grešku rade...
Ne znam što bih više napisao ali znam jedno...
Ja hoću da svi oko mene budu sretni... moji prijatelji, moja rodbina... pa čak i moja buduća žena... a pogotovo moja djeca!
Peace
komentiraj (4) * ispiši * #
Nakon dugo trenutaka...
17.07.2007....Evo i taj u kojem se ponovno vraćam pisanju na ovaj blog...
Napravio sam malu pauzu jer... zapravo nemam pravoga razloga ali jednostavno...
Uživam u trenucima...ništa mi ne fali i baš sam sretan...
Možda je to jedini dobar razlog kojega vam mogu ponuditi za to što sam toliko izbivao...
Svaki dan prolazi brzo... možda zato jer je kao san... svakog trenutka sve je bolje i bolje...
Najbolje ljeto dosad... Sve riječi koje napišem ovdje vjerojatno ne mogu opisati kako se ja dobro osjećam sada i u svim trenucima koji slijede :)
Mislim da bi svi ljudi trebali barem malo osjetiti te stvari... kad bi osjetili možda bi shvatili da svijet uopće nije toliko loš... (iako je na padajućoj putanji)...
Možda je istina što mi je jedan dan rekla meni jako jako jako važna osoba koju jako volim...
Možda je istina što kažem...ali nije možda ni vrijeme ni mjesto za takva razmišljanja...
I zato se puštam... puštam se tamnih misli barem na trenutak i uživam... bolje tako...
Jer život je lijep... i zato ga volim...
Hvala osobi koja mi je otvorila oči...
Volim te jako...
komentiraj (3) * ispiši * #
7 dana zatočeništva...
06.07.2007.Sada znam zašto ne smijem jesti male svinje koje su zaigrane...
Znate zašto??? Jer su željne života isto kao i ja... isto kao i vi...
Znate li kako je kuhati 4-5 dana na neugodnoj temperaturi koja varira od 38.0 do 40.0 ?
Možete li zamisliti kako je svinji kad ju ubijete?Hvala bogu da ne osjeća kad ju vrtite na ražnju...
Temperatura mi je mutirala iz čovjekove normale na onu normalu koju imaju ptice...kuhao sam gadno...
I tek tada kada su molitve već dolazile na moje isušene usne... tek onda je došao tračak svijetlosti...
Milost je pokazana...(Možda jer sam poštedio i ja sam dosta svinja u svom životu od 16-pa skoro 17. godina...)... Put k zdravlju mi je pokazan... Slijedio sam ga i došao do ovamo...
Petak je... doma sam... sretan... Sutra je subota... vani sam... najsretniji sam...
Vidite li razliku? Znam da nema veze sa svinjama sad opet ali i svinje bi slijedećeg jutra htjele u blato se igrati a vi im oduzimate tu mogučnost... postajete tirani... mah ne smijem pretjerati... znam da vas je mnogo... onih koji gledaju na takve kao ja s podsmjehom i s izrazima poput- "mršavci" , "slabići"... samo dajte... Kada vam se jednog dana začepe te vaše premasne žile ja ću stajati dragajući svinju kraj vas gledajući vas kako vaša strast za mašću dolazi po vašu strast za životom...
Uživajte...
Peace...
(Hvala mojoj teti, doktorici bez koje nebi mogao... mami koja je uvijek za mene tu... i tati koji mi je tratio dosadu sa mnom :) ).
komentiraj (27) * ispiši * #