Točno prije 17 godina…Moja majka je otišla sa ocem u rodilište…
Moj tata je tamo ostavio mamu i otišao u dravsku šumu duboko razmišljati…
Možda o tome kakav će njegov sin biti… Dali će biti veliki čovjek ili više onaj koji će se skrasiti u sjeni… Svejedno kakav bio… on će biti ponosan na njega… onakvog kakav je…
Mama je rodila i došao sam ja na svijet… uplakana beba koja nije htjela napustiti toplinu majčine utrobe… Tata me došao vidjeti i ja sam se nasmijao :) Majka i otac su bili sretni što su dobili takvog nasmijanog sina od prvog trenutka…
Dali su mi ime Borna… staro hrvatsko ime… od jednog kneza…
Jedan zanimljiv podatak je da je ipak majka priroda odlučila da budem nježnijeg spola… zvao bih se Vida J Mami se jako sviđa to ime…
I sada kada gledam na to sve i stojim ovdje… Svoj 17 rođendan sam dočekao na betonu partizana… zadnjih 15 sekundi svojih 16 godina sam sjedio u turskom sjedu i žmirio… razmišljao o svemu… tada me prekinula moja djevojka koja je dotrčala do mene prva da mi čestita 17. rođendan… U tom trenutku bio sam jako sretan…
Za njom je došlo još ekipe… svi su mi zaželjeli najbolje želje i shvatio sam kakve ljude imam oko sebe… Samo jedan je falio ondje… Moj najbolji drug Stanca koji je sada negdje u Parizu i sutra se vraća doma… ali sa mnom je bio njegov duh u obliku Nebojše… našeg zajedničkog prijatelja :)
Iznad nas je bilo prekrasno zvjezdano nebo koje je otkrivalo sve svoje čari… ja sam siguran da je ovo jedna posebna večer …
Kada sam ležao pokraj Anje… vidjeli smo dvije zvijezde padalice i naravno zaželio sam si samo najbolje želje iz srca :) Rado bih vam ih otkrio jer su stvarno lijepe ali ne smijem nažalost :)
Kada gledam unatrag… mojih 16 mi je donijelo dosta iskustava… dosta boli ali i najveću sreću pred kraj i sreću koja još uvijek traje i ovdje je kraj mene…
Postao sam si dobar sa Stancom i postali smo najbolji frendovi… za što sam Bogu jako zahvalan jer bez njega nebi bilo ništa isto…
Ponovno sam se zbližio sa najboljom djevojkom koju znam… i na tome sam zahvalan Bogu… podario mi je neizmjernu sreću tim potezom…
Naravno i za svoju novu ekipu ga moram pohvaliti… Ena, Matea, Fićo i svi ostali… stvarno ste legende i volim vas jako…
Naravno i za moju staru ekipu zahvaljujem Bogu što su mi još uvijek prijatelji nakon puno godina…
Zahvaljujem mu i na Vinku, mojem najboljem prijatelju iz razreda i najboljem gitaristu kojeg sam ja ikad čuo… zahvalan sam mu što mi ga je dao da svira u mom bendu :)
A možda najviše zahvale idu za moju rodbinu koja je uvijek tu za mene…
Moju mamu koja je stvarno strpljiva i brižna žena koja me trpjela svih ovih godina… Volim te mama… :)
Naravno zahvalan sam mu i za svog tatu… koji je najbolji tata na svijetu i bez kojeg bih pomalo bio izgubljen… moj idol i najveći heroj na ovom svijetu :) Volim te tata :)
Na kraju bih trebao nešto napisati da bi sve ovo skupa bilo dobro zaokruženo…
Ne znam… zahvalan sam na svemu i želim da tako ostane… sreća me do ovog trenutka pratila… znam da će biti još teških trenutaka ali pokazat ću svoju jačinu onda… zasad uživam…
E i da… želim konačno mir u svijetu i želim da ljudi ne ubijaju male divlje svinje i male gorile.. i želim da djeca u Africi ne budu više gladna…
Želim… želim…

Da ljubav zavlada svijetom kako i vlada i mojim srcem
Peace